10 savjeta za bezbrižno putovanje po Maroku
Ovo ljeto uputili smo se u avanturu šesnaestodnevnog putovanja po Maroku. Obišli smo Rabat, Chefchaouene, Fez, Marakeš, Essaouiru te niz malih gradića kroz pustinju i Atlas. Odlično smo se proveli. Zaključak je da smo mogli uštedjeti novac i vrijeme da smo neke savjete čuli unaprijed. Unatoč istraživanju, čitanju blogova, recenzija i savjeta, neke stvari jednostavno ne znaš. S obzirom na to da znam da je Maroko vrlo popularna destinacija, odlučila sam podijeliti s vama nekoliko savjeta koje bismo mi voljeli da je netko podijelio s nama prije našeg putovanja.
1.Taxi
U velikim gradovima taksija ima zaista mnogo. Većina ih ima taksimetar, no često ga ne žele upaliti. Kako biste izbjegli situaciju da vam kao turistima naplate 5-10 puta višu cijenu, zahtijevajte da uključe taksimetar prije nego što uopće uđete u taksi. Mi smo se u Fezu vozili 15 minuta, od CTM kolodvora do centra grada, za 10 dirhama (cca. 1 euro), dok su prijatelji istu relaciju bez taksimetra platili 50. Ukoliko taksist ne želi uključiti taksimetar, pričekajte sljedeći, doći će za minutu jer zaista nema smisla plaćati višestruku cijenu. Cijena za gradsku vožnju u svakom slučaju ne bi nikako smjela biti viša od 20 dirhama.
Situacija je u Marakešu malo teža jer gotovo nitko ne želi koristiti taksimetar, a dogodi se i da, kada cijenu dogovorite prije vožnje, dođete na destinaciju, taksist traži više. Mi smo zaključili da je najbolje sjesti sa starijim taksistima koji ne pričaju engleski pa se vjerojatno na kraju s vama neće raspravljati.
Još jedna ključna stvar: kada dođete na kolodvor, aerodrom ili bilo koji sličan punkt koji vrvi turistima, ne idite s onim taksistima koji tamo stoje i čekaju vas jer će vam najčešće ekstra puno naplatiti. Prošećite ulicu dalje ili zaustavite taksi uz cestu, na taj način ćete pronaći “normalnog” taksista.
- Agencije za izlete
Ako planirate izlet u pustinju na jednu, dvije ili više noći, definitivno ga planirajte iz Marakeša. Mi smo pogriješili jer smo poslušali krivi savjet (bookiranje online za 300 eura po osobi nije bila opcija). Naime, rekli su nam da je sve moguće dogovoriti na licu mjesta, da ima puno agencija te da jednostavno odemo od jedne do druge, cjenkamo se i pronađemo najbolju. Tako smo došli u Fez te imali četiri dana da pronađemo agenciju s kojom želimo na trodnevni izlet od Feza do Marakeša. Kad smo došli u Fez, upalili smo Google maps, pretražili „travel agency“ te krenuli. U Fezu se izgubiš čim siđeš s glavne ulice, u medini je to nemoguće. Pisalo je da postoji petnaestak agencija u našoj blizini, no kad dođeš do lokacije pronađeš samo vrata kao i svaka druga, agencije nema. Usput se naravno izgubiš pa te lokalni dečki vode i traže novce, što je dodatno negativno iskustvo. Osim traženja fizičkih agencija, na grupi sam pitala za kontakte i preporuke ljudi koji su već bili tamo, no cjenkati se je jako teško preko Whatsapp poruka.
S druge strane, kad smo došli u Marakeš, vidjeli smo da to stvarno jest tako, agencija kao normalna agencija s otvorenim vratima i prodavačem. Zaista ih ima mnogo te se stvarno može pronaći izlet za duplo nižu cijenu nego što smo mi platili. Znači ako ikako možete, krenite iz Marakeša jer ćete moći dogovoriti povoljniji aranžman, a ako planirate krenuti na izlet iz nekog drugog grada, opet je najbolje agenciju pronaći u Marakešu.
- Izleti
Nastavno na prethodnu točku, budite sigurni što uplaćujete iako većina agencija zapravo nudi istu stvar. Mi smo mislili da ćemo imati vodiča, a zapravo je on bio samo vozač. Naišli smo na problem kada je pala kiša i nismo mogli u kamp u pustinju (da, u osmom mjesecu kiša u Sahari). On taj problem nije mogao riješiti „jer je samo vozač“. To nas dovodi do drugog savjeta – osigurajte si povrat dijela novca ukoliko neki dio programa neće biti izvediv. Mi smo na kraju spavali u nekom prenoćištu bez struje umjesto u kampu u pustinji i bili smo strašno razočarani, ali u konačnici i nemoćni. Isto tako, večina agencija kaže da je sve uključeno u cijenu, a onda dođete na lokaciju i treba platiti 20 dirhama za kazbah, 50 za ulaz u Atlas filmski studio… sve provjerite. Također, vožnje su stvarno duge i ako se vozite kroz Visoki Atlas i skloni ste mučninama prilikom vožnje, opskrbite se. Isto tako važno je da imate dobar auto i dovoljno mjesta (nas je bilo četvero + vozač u jednom kombiju za osmero i bilo je taman, svaki par jedan red sjedala pa smo mogli leći i odspavati). Vožnje su i po deset sati dnevno.
Naši prijatelji iz Nizozemske koje smo tamo upoznali, nakon zajedničke ture po pustinji otišli su na trodnevnu treking turu na Atlas. Osim što su pri bukiranju u agenciji rekli da je “sve uključeno”, a opremu za planinarenje su im naknadno naplatili, našli su se u vrlo neugodnoj situaciji. Naime, u agenciji su ih uvjerili da će imati vodiča koji govori engleski, no on engleskog nije znao niti jednu riječ te su se sporazumijevali na španjolskom koji je, srećom, Nizozemac ponešto znao. Na kraju ture, njihov vodič ih je molio da ne kažu agenciji da on ne priča engleski kako ne bi izgubio posao, te ih stavio u vrlo nezahvalnu poziciju. Zaključak je da se zaista isplati višestruko provjeriti agenciju s kojom idete da budete sigurni što ćete dobiti.
- Jemma el fna
Svi su nam savjetovali da idemo navečer na glavni trg u Marakešu jer se tada odvija život. Zanimljivo je prošetati no nikako ne jedite na štandovima s hranom i stolovima koji se postave “za navečer”. Osim što je skupo, porcije su sramotno male, a hrana najgora koju smo okusili u tih 16 dana. Naručili smo lignju i doslovno dobili 5 ringova na tanjuriću za kavu, porcija stoji 35 dirhama što je inače cijena poštenog obroka u Maroku. Da ne pričamo kako su bezobrazni kad im kažete da vam se hrana nije svidjela.
- Shopping i cjenkanje
Ovo je najteži dio, pogotovo kad putuješ dugo i u više gradova pa vidiš da si u ovom prethodnom nešto višestruko preplatio. Marokanci su odlični prodavači a vama na čelu piše da ste turist, stoga će vam sigurno pokušati naplatiti najviše što mogu. Savjetuje se da ponudite trećinu do polovice od njihove cijene, no i dalje ćete vrlo vjerojatno platiti previše. Očekuje se da se cjenkate, a ako je slučajno fiksna cijena, to će vam pisati ili će vam odmah reći ( baš će pisati „fixed price“, ako samo pišu cijene na polici ili proizvodu to je i dalje podložno cjenkanju). Isto tako, na prvu su vam svi friendly, znaju za Hrvatsku, „special price for you my friend“ ali na kraju, koliko god vi spustili, oni će imati uvrijeđeni izraz lica jer niste kupili cijeli dućan. Nakon što smo obišli pet gradova i pustinju, naš zaključak je da su proizvodi gotovo svugdje na štandovima isti, ali cijene mogu biti vrlo različite. Mislili smo da će cijene u manjim gradovima s puno turista (npr. Chefchaouene ili Essaouira) biti više, no to zaista nije tako, baš suprotno. Restorani u Chefchaouenu su jeftiniji od onih u Fezu, a isto vrijedi i za sve ostalo. Sljedeći put bili bi pametniji pa bismo kupovali na kraju putovanja, kad smo sve vidjeli i znamo kakve su realne cijene. Ukupno, Marakeš se čini najpovoljniji jer je i ponuda najveća, a i Essaouira ima zaista mnogobrojne trgovinr s lijepim suvenirima po normalnim cijenama. Kako bismo vama olakšali, evo kako smo mi shvatili da cijene mogu/trebaju biti, a i na ove cijene oni i dalje imaju zaradu:
Arganovo ulje 20 DH po bočici, Male zdjelice 10DH, tanjuri 20-30DH, tajine za sol i papar 20DH, veće zdjele 30-60 DH, najveće do 100DH, šalovi 20DH, razglednice 2-3DH, novčanici „kožni“ 30DH, magneti 10DH, mini novčanici 5DH. Za nešto skuplje, tipa tepiha, ne znam jer nismo kupovali, ali definitivno im ne trebate dati više od 50% početne tražene cijene.
- Voda
Vodu smo pili isključivo iz boce i nije bilo problema. Na raspolaganju imate velik broj malih trgovina koje prodaju boce od pet litara vode za 10 dirhama pa je to najisplativije kupiti i onda točiti u manje boce. Možda je nemaju u glavnom hladnjaku, ali pitajte, vjerojatno imaju u skladištu. Cijena boce od 1,5 l bi trebala biti 5-7 DH, u restoranima 10-20 DH, a za dnevnu dozu vitamina uvijek možete piti svježe cjeđeni sok od naranče za 4 DH.
- hrana
Bez obzira na budžet, može se jako fino jesti. No pazite, pogotovo ako ste dulje na putovanju, jer se trošak vrlo brzo nakupi. 100 dirhama ručak, 150 večera i eto ga. Ne savjetuje se jesti na ulici, svježe voće i povrće se ne preporučuje koliko god fino izgledalo jer su higijenski uvjeti vrlo upitni, čak i u restoranima. S druge strane, sve što je kuhano ili termički obrađeno trebalo bi biti u redu. Mi smo probali puževe, slanutak, svježi čips , ušećerene bademe sa štandova i nismo imali problema. Treba probati sve vrste tajina i couscousa, samo bez straha.
- mobiteli i sim kartice
Obavezno po dolasku nabavite SIM karticu kako biste imali internet. Mi smo ponijeli jedan dodatni otključani mobitel, u njega stavili karticu koju smo kupili (100 dirhama= 10 eura= 10 GB) i onda od njega napravili hotspot za svoje mobitele. Pristup online mapi će vas milijun puta spasiti od svih onih koji sjede na ulici i vide da ste izgubljeni pa vam kao žele pokazati put, što zna biti vrlo neugodno. Nama je u svim gradovima pomoglo osim u Fezu gdje je medina takav labirint da ulice nisu ni ucrtane u Maps tako da, ako zalutate, gotovo je sigurno da će vas neki lokalni dečko pronaći i pratiti. Svi vodiči koje smo čitali kao recommended govore „get lost in Fez medina“– stvarno to ne bih preporučila jer je neugodno, a može biti i jako opasno, pogotovo po mraku. Nas je jedan dečko “kao” vodio, a kada smo mu “kao” dali premalo novaca, pojavio se i drugi koji nas je također cijelo vrijeme pratio. Nikad ne znate, pazite se.
- kretanje po gradu
Uvijek budite sigurni kojim putem trebate ići jer će se ponekad dogoditi da će vas netko namjerno preusmjeriti, govoreći da je glavni trg u suprotnom smjeru ili da je ova ulica kojom ste krenuli zatvorena. Razlog tome može biti njihova čista dosada, pokušaj da izvuku od vas novac ili vas odvuku do svoje trgovine. Nemojte da vas to zbuni, prijateljski recite hvala i nastavite svojim putem koliko god bili uporni ili njihova priča (ne)uvjerljiva. Mi smo u Marakešu hodali ulicom u potrazi za glavnim ulazom Bahia palače kojoj smo očito prilazili sa stražnje strane. Dečko na motoru nas je zaustavio pokušavajući nas uvjeriti da je palača trenutno zatvorena i da je tamo na kraju parkiralište. Pokazivao nam je prečac kroz ulicu gdje je vjerojatno nešto od njegovog interesa. Znali smo da ondje treba biti ulaz u Bahia palaču, vidjeli smo na mapi te smo provjerili radno vrijeme, stoga znamo da to u što nas je on pokušao uvjeriti nema smisla. Hvala, idemo svojim putem, doviđenja. Ne morate se bojati, nisu nasilni, samo jako uvjerljivi tako da morate biti sigurni u sebe. Pravilo jest da, ako trebate pomoć oko smjera kretanja ili bilo kakvu informaciju, vi prilazite nekome i tražite pomoć. Ako netko prilazi vama i nudi vam pomoć, najčešće je to iz nekih drugih razloga. Zato je najpametnije upitati nekoga u lokalnoj trgovini ili druge turiste.
- smještaj
Mi smo sve svoje smještaje rezervirali unaprijed preko Bookinga i mislim da nismo pogriješili. Za pristojnu cijenu od tridesetak eura može se pronaći lijep smještaj s finim doručkom na dobroj lokaciji. Na što biste trebali obratiti pažnju pri biranju smještaja? Po meni bi na prvom mjestu bila lokacija. Svugdje smo bili smješteni unutar medine, no ključno je da budete dovoljno blizu izlaska iz medine iz dva razloga:prvo jer će vam trebati milijun godina da pronađete svoj smještaj ako je negdje duboko među ulicama jer u medinu automobili nemaju pristup, a drugo jer su ulice često prljave i “rondave” što znači da ćete svu svoju prtljagu trebati nositi u rukama. Osim toga, lakše je kada trebate na taksi ili negdje u novi dio grada. Ovo su bili naši smještaji: Riad Meftaha u Rabatu (malo skuplji,ali uz kupon s Bookinga je prihvatljivo, jako lijep), Riad Dar Mansoura u Fezu (cijena oko 30 eura, lokacija za poželjeti te izuzetno susretljiv domaćin), Dar Dadiclief u Chefchaouenu, Raoud Rayhane u Essaouiri (njime smo se počastili za moj rođendan, malo je skuplji od prosjeka u gradu,ali je stvarno lijepo iskustvo+ napravili su mi tortu!) , Riad les 2 Portes u Marakešu (lokacija idealna, 5 min od Jemma el Fna). Svima smo bili jako zadovoljni te ih mogu i preporučiti.
Nakon uzbudljivih 16 dana u Maroku, naš zaključak jest da je zemlja jako lijepa, ali je turizam još uvijek na razini „hajmo zaraditi od turista što više možemo“, bez previše pridavanja pažnje kvaliteti usluge. Na primjer, mi smo htjeli vodiča koji će nas lijepo provesti po gradu, ispričati povijest, lokalne priče, dati neke savjete, kao što smo navikli na prekrasne Sandeman ture po zapadnim zemljama, no većina tih vodiča vode vas po lokalnim prodavaonicama tepiha, brončanih tanjura, arganovog ulja, kože i slično, jer naravno dobiju postotak od svega što mi kupimo. Radi toga ćete vrlo teško pronaći kvalitetnog vodiča, stoga je najbolje sam istraživati.
Što se tiče prijevoza, željeznice i busevi su sasvim pristojni i nisu skupi pa nam je drago što nismo išli na opciju rent a cara jer je puno jednostavnije. Možemo biti smješteni u medini, a o njihovoj ludoj vožnji da ne pričamo.
Iskustvo je zaista potpuno različito od onog na europskom tlu, a nadam se da će vam uz ove savjete biti i što jednostavnije.
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/elitni-turizam-za-kraljeve/
