Kao samoprozvani najveći obožavatelj adventa, svake godine biram drugu destinaciju koju želim posjetiti. Meni je Zagreb uvijek broj jedan – znam da sam previše subjektivna – no volim vidjeti i što druga odredišta imaju za ponuditi tijekom čarobnog božićnog razdoblja.
Ove godine izbor je pao na Austriju, odnosno Salzburg. Mnogi su bili iznenađeni odabirom, postavljajući pitanje “pa što ćeš tamo?”, vjerojatno ne znajući kako je na glasu kao jedan od najljepših u Austriji, ali i općenito u Europi.
Na naš adventski vikend krenule smo u subotu ujutro. Do Salzburga autom treba maksimalno pet sati, no mi smo stajale putem pa se to malo odužilo. Put je prošao zaista ugodno, a cijelo vrijeme su nas pratile ljepote snježnog pokrivača. Preporučujem da napravite pauzu u preslatkom gradiću Villach koji je od Salzburga udaljen otprilike 180 kilometara i možemo reći da se nalazi na pola puta između Zagreba i Salzburga.
I Villach ima svoj božićni sajam
Parkirale smo kod Interspara koji je od samog centra Villacha udaljen oko pet minuta hoda. Gradić krase uske uličice kojima dolazite do samog centra gdje je središte adventskog zbivanja. Božićni sajam izgleda zaista lijepo, a posebno su me oduševile grijane kućice u kojima možete sjediti. Nas je vrijeme poslužilo, ništa nije padalo, već je sijalo sunce pa smo uživale na svježem zraku. Međutim, grijane kućice su svakako odlična ideja za hladne noći kada ni kuhano vino ni ljubav nisu dovoljni da vas ugriju.
Na jednoj od kućica smo popile punch i kuhano vino od 4 eura koje prijateljici nije bilo najukusnije, dok sam ja bila prilično zadovoljna okusom. Stale smo na jednom piću, nismo ništa jele, no na drugim štandovima možete pronaći i brojne druge delicije klasične za ovo vrijeme, kao i brojne suvenire koje će vam ostati lijepa uspomena na ovo mjesto. Najmlađe možete razveseliti jahanjem ponija u samom centru – šetajući ćete sigurno vidjeti znak za jahanje, a nemoguće je ne primijetiti i ponije koji se nalaze tik uz adventske kućice.
Salzburger Christkindlmarkt
Prvi savjet koji vam mogu dati vezano uz Salzburg, pogotovo onima koji putuju autom, jest da budete jako koncentrirani jer je regulacija prometa dosta zbunjujuća – barem je nama bila. Garaže su dosta skupe pa smo od njih odustale i krenule u potragu za nekom drugom opcijom. Nakon nekoliko krugova – i panoramskog razgleda grada – uz malo sreće našle smo parkirno mjesto uz cestu s druge strane grada (preko mosta) koje na kraju nismo morale ni platiti jer se parking plaćao do 16 sati. Ne znam je li svugdje jednako pa svakako pogledajte tablu s informacijama.
Brzo smo došle do centra koji je vrvio turistima, no unatoč tome grad nije izgubio svoju čar. Prvo smo prošle ulicom gdje se nalazi Mozartova rodna kuća, no zbog velike gužve ju nismo posjetile. Međutim, ovo mi sigurno nije zadnji posjet Salzburgu pa sam sigurna da će biti prilike i za to.
Grad je prekrasno je uređen, lampice i štandovi su na svakom koraku, a najviše mi se svidio Stern Advent. Usporedila bih ga s prolazom do Hotela Jägerhorn u Zagrebu, samo što je dvorište puno veće od zagrebačkog te ima štandove sa slasticama i ručnim radovima. Ovaj dio božićnog sajma ima puno selfie pointova tako da ovdje mogu ispasti dobre fotke.
Nastavile smo dalje do Dom i Residenzplatza gdje se nalazi Salzburger Christkindlmarkt. Kako se radi o centru Salzburga, tamo se nalazio najveći broj ljudi i božićnih kućica na kojima možete pronaći doslovno sve: slana i slatka jela, razna pića, ručne radove, kuglice, nakit, igračke i brojne druge suvenire. Moram priznati kako mi je bilo malo previše kućica sa suvenirima jer sam imala osjećaj da je to jedino što ima na adventu, a da se zaista treba potruditi naći ugostiteljske objekte s hranom i pićem. Naravno, nije ih nemoguće naći, no kućice sa suvenirima prevladavaju.
Kobasica sa sirom koštala je 7 eura, no zaista je bila odlična tako da mi nije bilo previše žao što je toliko skupa, a od pića preporučujem ukusni punč sa sokom od naranče (4 eura). Od slastica bih izdvojila banane i jagode na štapiću prelivene čokoladom od 4 eura. Primijetile smo i da dosta ljudi jede kruh sa sirom i špekom, cijenu ne znam, no izgledalo je ukusno pa svakako probajte. Općenito su cijene dosta slične onima na zagrebačkom adventu.
U jednom smo trenu primijetile kako nema glazbe što bih navela kao jedan minus jer mislim da bi doživljaj bio još ljepši. Upravo smo to i komentirale tijekom ispijanja ukusnog punča, a onda su se odjedom ugasile lampice te je s balkona krenula glazba iz puhačkih instrumenata. Lijep prizor i stvori se lijepi božićni ugođaj, no glazba svejedno nedostaje te mislim da bi trebala svirati i kada svirači nisu na balkonima.
Odmah pored glavnog božićnog sajma nalazi se klizalište pa ljubitelji ove aktivnosti mogu pokazati svoje umijeće na ledu, a kroz cijeli grad prolaze i kočije s konjima u čemu sigurno uživaju romantici. Odlična je stvar što je sve povezano u krug pa nećete ništa propustiti, već ćete doći do svakog dijela adventa.
Nakon otprilike četiri sata uživanja u ljepotama salzburškog adventa krenule smo prema smještaju. S obzirom na to da je smještaj u samom Salzburgu bio dosta skup, prenoćile smo izvan grada u mjestu Am Irrsee, Tiefgraben. Radi se o obiteljskom hotelu Garni Dorferwirt koje se nalazi uz jezero Irrsee te je od Salzburga udaljen oko pola sata vožnje. Platile smo ga nešto manje od 230 eura (57 eura po osobi), što je bilo povoljno u usporedbi s ostalim cijenama smještaja. Hotel je za svaku pohvalu: dočekali su nas ljubazni domaćini te topla i uredna soba, a ujutro nas je oduševio prekrasan pogled na snijeg i jezero.
Krećemo prema Hallstattu
Prema našoj zadnjoj postaji u Austriji – Hallstattu – krenule smo oko 09:30 sati jer smo htjele maksimalno iskoristiti vrijeme. Parking je zaista skup, jedan sat je četiri eura, no što dulje ostajete to se cijena sata više smanjuje. Na to smo svakako i bile pripremljene pa ne mogu reći da nas je nešto previše iznenadilo.
Međutim, iznenadilo nas je to da nas je Hallstatt dosta razočarao zbog čega nam je bilo zaista žao jer nam je već godinama na bucket listi. Možda smo previše očekivale – ne znam. Nema sumnje da je selo preslatko, planine koje ga okružuju zaista izgledaju moćno te da ga svakako vrijedi posjetiti ako ste u blizini, no nismo dobile onaj wow efekt koji smo očekivale.
Iznenadilo me i što nije baš ukrašen za ovo božićno vrijeme, a nisu bile postavljene ni tipične adventske kućice. Klasični božićni ukrasi mogli su se vidjeti tek na nekoliko kuća. Ovo ne smatram minusom, samo je neobično, moguće je da mjesto nema takvu tradiciju.
Ugostiteljska ponuda je dosta siromašna iako ne mogu reći da objekata nema. Prošetale smo mjestašcem, no nigdje nismo uspjele popiti kavu jer nije bilo mjesta, a kava za van je koštala 5 eura – puno previše ako mene pitate. Čak i kada bismo pričekale da se netko ustane nismo imale sreće. Međutim, nemam osjećaj da je bila tolika gužva da se nije moglo naći mjesta, već da je kapacitet ograničen. Možda je tajna u tome što pokušavaju smanjiti broj turista kako mjesto ne bi bilo previše opterećeno. Što se tiče jela, htjele smo doručkovati, no ostale smo na jednom perecu od 2,20 eura koji ni veličinom, a ni okusom nije toliko vrijedio.
Svakako vam neću reći da Hallstatt nikako ne posjetite, mislim da ga vrijedi vidjeti, no da ne treba puno očekivati. Možda je ipak ljepši tijekom proljeća kada vrijedi žičarom otići do vidikovca i rudnika soli te se provozati brodom po jezeru.
Nakon dva sata u Hallstattu zaputile smo se prema Zagrebu, a našu “jutarnju” kavu popile smo u McDonaldsu koji smo uočile putem. Hallstatt nije pokvario naš dojam o Austriji i vikend putovanje je stvorilo lijepe uspomene te se još jednom potvrdilo da treba istražiti svaki kutak ove prekrasne zemlje.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
