Nedavno je na facebook stranici Savjetnik za putovanja – Travel Advisor otvorena rasprava koliko unaprijed planiramo putovanja. Ja sam jedna od onih koja svoja putovanja često planira u zadnji tren, znam otprilike vrijeme godišnjeg, ali dva do tri tjedna prije putovanja nisam baš sigurna gdje bih išla.
Takvo neplanirano putovanje bilo je i ovo. Dva tjedna prije godišnjeg odlučila sam zasukati rukave i krenula u traženje destinacije. Preko Skyscannera sam istraživala sve moguće kombinacije letova, paralelno preko Bookinga gledala smještaj te na Googlu istraživala što sve koja destinacija nudi. Nakon cjelodnevne potrage odluka je pala. 15 dana odmora – 8 na Lefkadi i 7 na Kefaloniji.
Direktan let iz Venecije (aerodrom Marco Polo) trajao je malo manje od 2 sata. Aerodrom najblliži Lefkadi nalazi se u mjestu Preveza koje je mostom povezano otokom. Iako je let kasnio, taman sam sletjela u vrijeme dolaska busa. Nakon malo više od pola sata vožnje dolazimo u Lefkadu, na glavni autobusni kolodvor. Budući da jako volim pješačenje, pogled na Google Maps bio je dovoljan da odlučim pješačiti 4 km do mjesta Ligia gdje sam bila smještena.
Prva dva dana provela sam istražujući plaže od mjesta Ligia do Nikiana. Moram priznati da me ove plaže nisu previše fascinirale. Većina ih je smještena uz glavnu cestu, tako da dok se odmaraš slušaš zvuk motornih vozila koji prolaze tik iza tvojih leđa. Jedna od plaža koja mi je OK je ona na kojoj se nalazi NV beach bar u Nikiani i to samo zato samo što nije odmah uz cestu, nije bilo previše ljudi i boja mora je bila malo više „življa“ od onih na ostalim plažama.
Budući da sam prva dva dana neplanirano dosta propješačila u japankama, treći dan sam svjesno prije izlaska iz apartmana pogledala u japanke i u sebi pomislila – to je prikladna obuća za danas, jer ću hodati samo par sto metara. Plan je bio otići do mjesta Nidri, gdje bih malo prošetala i spustila se na glavnu plažu. Kada sam izašla iz busa, pogledala sam Google Maps u cilju odabira neke od okolnih plaža i vrlo brzo odlučila da mi se ni jedna ne sviđa i da ću ipak prošetati cca 4km do Lakka plaže. I tako je započela još jedna avantura. Na putu do plaže nestao je signal, Google Maps se „zamrznuo“, a ja sam odlučila pratiti svoju žensku intuiciju za prostornim snalaženjem koja me, naravno, nije poslužila. Pješačim po kaldrmi već osmi kilometar, sunce je visoko, sat pokazuje podne, a meni kroz glavu prolaze upozorenja GSS-a. Skidam haljinu i stavljam na glavu, jer me počinje hvatati panika da ne dobijem sunčanicu. Nakon više od 2 sata pješačenja, čujem buku. Žurnim korakom se približavam dijelu puta od kud dolaze zvukovi i vidim građevinskog radnika na buggiju. Sva presretna prilazim do njega i pitam za smjer do bilo koje plaže. On u čudu što vidi nekoga tko nije radnik govori da sam se izgubila te da ovaj put ne vodi do mora, a raskrižje sam fulala prije 3 km. U trenu doživljavam pomračenje, spuštam pogled na japanke i ne vjerujem. Gospon, u međuvremenu nabacuje osmijeh na lice i nudi prijevoz do plaže.
Umorna od pješačenja, iskreno nisam previše razmišljala, samo sam sjela i nekoliko puta zahvalila na pomoći. Nakon par minuta vožnje, dolazimo do manje plaže Ellomeni, na kojoj nema nikoga. Zahvaljujem još jednom dok sva sretna spuštam stvari i tek tada primjećujem da nemam haljine. Sjećate se da sam ju skinula i pokrila njome glavu? E, kada sam susrela gospona s buggijem nisam razmišljala o haljini, ni da sam u badiću, a haljinu sam vjerojatno samo spustila u krilo i tijekom vožnje je, pretpostavljam, odletjela.
Ellomeni je prava divlja, manja plaža. Boja mora, je meni osobno najljepša od svih plaža koje sam posjetila na istočnoj strani. Najviše je bilo 10ak ljudi u cijeloj uvali, iako sam većinu dana bila sama. Na povratku do mjesta Nidri zaustavljam se na Desimi plaži koja je dio kampa. Plaža je organizirana, ima ležaljki, kafića, restorana i puna je ljudi. Pretpostavljate, nije me se dojmila, a i more taj dan nije bilo baš bistro. S lijeve strane plaže primijetila sam pećinu u koju ulaze turisti s brodicama, ali nisam sigurna da li je posjet organiziran s Desimi plaže ili iz nekog drugog mjesta. Tu večer, na povratku kući, donijela sam THE odluku – čvrsto sam odlučila da do kraja putovanja nosim samo tenisice. Nikako naučit da je moja znatiželja jača od razuma.
Sljedeći dan odlučujem posjetiti Nidri vodopade i ostatak dana provesti na glavnoj Nidri plaži. Nidri je najpoznatije turističko mjesto na otoku koje nudi najviše sadržaja za turiste – prepuno trgovina, restorana, suvenirnica, fast fooda i mini marketa te ima duže šetalište uz more. Silazim iz busa blizu ceste koja vodi do vodopada i laganom šetnjom prolazim kroz zeleno okruženje koje vodi do cca 4km udaljena vodopada.
Vodopad je dobro posjetiti ili ujutro do 9-10h ili kasnije popodne, kada ima manje turista, tako da u miru možete uživati u pogledu na predivnu prirodu bez da se morate sklanjati turistima. Iako sam imala kupaći sa sobom, nisam baš bila „in the mood“ za kupanje, jer je voda bila stvarno hladna.
Nidri glavna plaža je duga, uska, uređena i prepuna ljudi. Boja mora je više zelenkasto, plava. Na plaži imate dosta barova i restorana. Nisam previše razmišljala odgovara li mi ova plaža ili ne, jer ovaj puta nisam bila raspoložena za moment „Ups, opet sam se izgubila“.
Prvi dan istraživanja zapadne obale započeo je odlaskom na Milos plažu. Čim sam ju ugledala s vrha brda prošlo mi je kroz glavu – Gdje sam ja to bila do sada?! Do plaže se dolazi iz mjesta Agios Nikitas cca kilometar dugim uskim putem, koji je na nekim dijelovima strm te je stoga poželjno imati čvršću obuću. Kada prođete s druge strane brda otvara se pogled prema predivnoj plaži smještenoj između dvije stijene.
Široka i dugačka plaža, sva u bijelim oblucima, predivne svijetlo plave boje koja se u dubini prelijeva u tamnije nijanse plave. Na prvom dijelu plaže moguće je unajmiti ležaljke i suncobrane i u tom dijelu ima nešto više ljudi. Drugi dio plaže je prazniji, i u tom dijelu ima nudista. Na Milosu nema hlada, nema barova i restorana, već svakih sat, dva prolaze trgovci kod kojih možete kupiti, vodu, sok, pivo te krafne.
Sljedeći dan odlučila sam posjetiti Kathisma plažu koja se nalazi nedaleko od Milos plaže i ukoliko imate auto, ove dvije plaže možete posjetiti u istom danu. Kathisma je vrlo slična Milosu, ali ipak ima jedan minus. Iako za razliku od Milos plaže na ovoj možete naći barove i restorane i pristupačnije je za doći autom, za moj ukus je bilo previše ljudi i boja mora iako lijepa i dalje tirkizno plava, ipak nije bila toliko upečatljiva kao na Milosu.
Sljedeće jutro sam se probudila u 04:30h kako bih pješke stigla do autobusnog kolodvora u Lefkadi, budući da je jedan od dva busa za mjesto Kalamitsi kretao u 6:30. Kada sam tražila kartu za Kalamitsi, gospođa me na šalteru pitala da se nisam zabunila i da li želim na Kathisma plažu. Samo sam nabacila osmijeh, i rekla – ne, nisam se zabunila. Kalamitsi je jedno od najstarijih tradicionalnih sela na Lefkadi. Nekih 4 km od sela dosta strmom i uskom cestom možete doći do meni dvije najljepše plaže koje sam vidjela na Lefkadi. Kavalikefta i Megali Petra su dvije plaže spojene, razdvaja ih par stijena.
Kavalikefta je manja plaža i puna stijena, kako van plaže tako i u moru (u njegovom plićem dijelu). Suncobrani i ležaljke su besplatni i ima ih samo na Kavalikefti. Nema ih puno, stoga ukoliko želite ugrabiti jedan za sebe, morate doći ranije. Megali Petra je duža i šira plaža, s bijelim oblucima i nestvarnih boja. Na momente sam gledajući u boju mora mislila da sanjam.
Uhvatila sam se da ulazeći u more gledam oko sebe, istinski sretna kao da sam opet malo dijete, i osjećam trnce koji mi prolaze kroz tijelo. Ovo je bio jedan od onih momenata koji mi se zna dogoditi (pogotovo na putovanjima) kada shvatim koliko sam ustvari sretna osoba.
Zadnji dan provela sam na Pefkoulia plaži. Ova plaža je dosta dugačka, a taj dan je nažalost bila puna trave te je boja mora bila mutna i tamnija nego na ostalim plažama zapadne strane. Uz plažu, odmah pored parkirališta, nalazi se zanimljiv beach bara Deck.
Istočna i zapadna obala Lefkade potpuno su različite. Za plaže zapadne obale karakteristična je svjetlo plava boja mora, često mliječno-plava, jednostavno nestvarna. Plaže su poznate po bijelom šljunku koji se na fotografijama čini kao pijesak, relativno nagloj dubini, vjetru i valovima.
Dolazak do većine ovih plaža podrazumijeva dugu vožnju zavojitim, uskim i strmim cestama, dok do nekih plaža dio morate još i pješačiti. Zapadna obala ima fenomenalne vidikovce s kojih možete gledati zalaske sunca.
Istočna obala je potpuno drugačija. Naselja se nalaze uz mirniju obalu gdje nema toliko vjetra, pa samim time ni valova. Mjesta su puna marina, a nema ni one plave boje koja je specifična za zapadnu stranu otoka.
Za kraj samo mogu reći da ću se sigurno vratiti. Još ima plaža i mjesta koje želim posjetiti, a koje ograničena vremenom (s obzirom da sam otok obilazila javnim prijevozom i na vlastito gorivo (pješačeći)) jednostavno nisam stigla.
Lefkada, otok na kojem sam još jednom posvjedočila koje sve ljepote majka priroda može napraviti.
Koja je zemlja bolja za odmor? Hrvatska ili Grčka? Pročitajte ovdje
Zanima li vas Kreta? Pročitajte ovdje što i kako.
Tips & Tricks
- bus na aerodromu čekate na raskrižju s glavnom cestom koja se nalazi 3 minute pješke od aerodroma s desne. Budući da nema autobusne stanice, čekajte sa strane i mašite svakom busu kojeg vidite. Busu od Preveze do aerodroma treba 15-30 min, tako da pričekajte malo ukoliko nema busa odmah na vidiku. Link na vozni red autobusa Preveza – Lefkada https://ktel-lefkadas.gr/en/routes/airport-preveza/
- raspored vožnje lokalnih buseva https://ktel-lefkadas.gr/en/routes/local/ , više polazaka ima za istočnu stranu obale budući da je zapadna dosta nepristupačna. Obavezno mašite vozaču busa da vam stane. Busevi su moderni, uredni i klimatizirani
- cijena autobusne karte u jednom smjeru i po jednoj strani otoka je 1,80 – 2 EUR
- ukoliko otok obilazite javnim prijevozom najbolja polazišna točka je Lefkada ili barem prvo najbliže mjesto Lefkadi
- cijene u dućanima su iste ili malo više nego kod nas (na kopnu). Neke osnovne stvari tipa voda, su im znatno jeftinije
- u restoranima probajte njihovo domaće crno vino, stvarno je odlično. Cijene jela u restoranu se kreću između 10-15 EUR s uključenim glavnim jelom (velike porcije), bocom 0,5l vode, čašom crnog vina i desertom. Najskuplje jelo koje sam platila iznosilo je 20 EUR. Najbolji restoran u kojem sam jela je u Nidriu – Familia restoran
- nemojte puno pješačiti po glavnim cestama, jer Grci su majstori za napraviti tri trake od dvije i ne paze previše na pješake. Sporedne ceste su OK za pješačenje, jer nema toliko prometa pa se možete na vrijeme skloniti. Ceste su na nekim mjestima jako loše, nogostupa, čak i po naseljenim mjestima, ponekad nema. Lefkada je dosta divlji otok, koji još nije toliko razvikan među turistima
- trajekt za Kefaloniju polazi iz Nidri luke, a cijena karte (za jednu osobu) je 8,5 EUR i vožnja traje oko 1:45h. Raspored vožnje na netu nije bio aktualan, pa neću stavljati link. Ja sam slučajno došla sat vremena prije i taman naletila na trajekt koji je kretao za par minuta
- ukoliko imate ili iznajmite auto na zadnji pogon i/ili ako niste dobar vozač, moja preporuka je da prije odlaska na neke od plaža dobro istražite kakav je put. Vidjela sam da se dosta iznajmljuju skuteri i quad-ovi
- cijena avio karte Venecija (Marco Polo) – Preveza iznosila je 180 EUR (uračunat Combo plus od 40 EUR za biranje sjedala, snack i dodatnu prtljagu) . Kefalonija – Venecija (Marco Polo) iznosila je 67 EUR (s uračunatim Combo plus u iznosu 35 EUR)
- Zagreb – Venecija (Marco Polo) putovala sam Flix busom. Cijena povratne karte iznosila je 350 kn s uračunatim popustom od 20%. Autobusna stanica Marco Polo je na parkiralištu aerodroma
- Cijena smještaja u apartmanu za 8 noćenja s uključenim doručkom izašla me je oko 2.000 kn s booking popustom od 10% http://www.studioschristina.gr/
- Koji su najljepši grčki otoci? Pročitajte ovdje.
- Zašto na Rodos? Pročitajte ovdje.
Pretplatite se na naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/koja-su-putnicima-omiljena-suncana-mjesta-od-bermuda-do-hrvatske__trashed-2/
