Analiza turizma u Zagrebu
Zagreb pomalo postaje prava turistička destinacija. U doba dok Zagrepčani odlaze na more, grad više nije prazan kao što je uvijek bio u kolovozu. U centru grada je prilična gužva, pogotovo navečer u ulicama u kojima se nešto događa. Tkalčićeva po ponudi izgleda kao da je samo za turiste. Meni neukusne, fotke pečenog mesa mame prolaznike cijenama koje su u usporedbi s Europom vrlo niske. Suveniri, bez nekog prepoznatljivog simbola grada, rjeđe nađu pokojeg kupca od plate miješanog mesa i pomfrita. Trgovina suvenirima je i inače u padu u Europi. Restrikcije težine prtljage u avionima se osjećaju u tom djelu ponude. Danas su suveniri manji i lakši poput magneta ili korisni poput T-shirt majica.
Kao I drugdje u Hrvatskoj tako se i u Zagrebu turizam dogodio manje više slučajno. Korejci dolaze zbog reality showa koji je sniman u Hrvatskoj. Mnoge autobusne ture su na proputovanju pa ili su na dnevnom izletu ili spavaju jednu noć. Malo je turista kojima je Zagreb cilj putovanja.
Ono što ohrabruje je da je sve više samostalnih dolazaka. Takvi gosti poboljšavaju statistiku ostanka s jedne noći prema dvije. Budimo iskreni to je malo i govori puno o ponudi. Oni koji ostaju dvije noći provedu u gradu jedan puni dan te nakon toga odlaze jer nemaju što za raditi. Alternativa je izlet na Plitvice ili Trakoščan. Odlaze prema drugim gradovima regije poput Ljubljane, Budimpešte, Beograda ili odlaze put mora.
Kad bi htjeli produžiti boravak turista u gradu Zagreb bi morao imati turističku atrakciju na međunarodnoj razini koja bi privlačila strance.
Zagreb to nema.
Ima prostora , ali slabi je sadržaj. Velebna zgrada, od koje bilo više korsiti dok je bila gimnazija, Mimare bi trebala biti muzej ispred kojeg se čeka u redu. Danas su muzeji ozbiljan I veliki business. Gradovi su to prepoznali. Treba samo pogledati Beč. Ne treba dalje. U Beču se organiziraju svjetske izložbe u Albertini zbog kojih dolaze ljudi iz čitave Europe iako su već bili u Beču. Da bi Zagreb postao atraktivniji strancima morao bi imati puno kvalitetniju ponudu od par ulica punih kafića.
Jedini event takvog tipa je Božićni sajam koji jest atraktivan, no uglavnom za posjetioce iz okolice I regije. Od sajma se ne može niti očekivati puno više. Sve ostalo što se organizira po gradu je uglavnom za građane Zagreba. Potrebno je više stranih koncerata, sportskih događaja I kulturnih manifestacija od međunarodnog interesa. To rade moćni turistički gradovi poput Beča, Milana, Njemačkih gradova, da ne spominjemo velike metropole.
Šteta da je propao Velesajam jer sajamski turizam je vrlo profitabilan. Gradovi poput Frankfurta, Kölna pa I Beograda dobro profitiraju. Veliki nedostatak je I nepostojanje kongresnog centra o kojem se priča godinama. Kongresni turizam je najprofitabilniji dio turističkog kolača, a kod nas je ograničen na par malih hotelskih dvorana.
Sve ovo pokazuje da ne postoji strategija razvoja kojom se kreče prema boljim vremenima. Možda postoji na papiru u nekoj ladici i tko zna vrijedi li išta. Od priča nema koristi. Možemo sami sebe hrabriti anketama nebitne web stranice I brojkama noćenja, no od toga malo konkretne koristi. Broje se dolari I euri, a ne lajkovi. Zagreb bi trebao zarađivati puno više od morskih destinacija jer u gradove dolaze drugačiji gosti. Manje obitelji s djecom, a više putnici željni kulture i gastronomije.
Dio gastronomske ponude je također u razvoju. Nije da ne postoji, ima par vrlo dobro turistički pozicioniranih restorana s elokventnom poslugom koja zna jezike i standardnom kvalitetom. U Vinodol, Carpaccio te još neke se ne može niti doći bez rezervacije i to svake večeri. To dovoljno govori o kvalitetnom odnosu cijene i kvalitete. U Europskim gradovima je uobičajena cijena ručka ili večere u takvim restoranima oko 30E po sobi.
Možemo biti relativno zadovoljni sezonom i brojem stranaca. Grad izgleda živo u dane kada prije nije bilo nikoga.
Da bi Zagreb postao ozbiljna turistička destinacija u koju posjećuje milijun I više posjetioca godišnje treba još puno raditi I investirati u kongresni centar, velesajam I kulturu. Najsnažniji potencijal turističkog razvoja Zagreba je Gornji grad. Sada je talac politike i državnih institucija se ne može razvijati u pozitivnom smislu. tek poneki lokal i zanimljivi event nisu dovoljni da bi postao motor razvoja. Svi stranci koji dođu u Zagreb dođu na Gornji grad, fotografiraju i odu jer se uglavnom nemaju gdje zadržati. Na mjestu Sabora bi trebao biti dobar hotel, umjesto vlade restorani, pansioni i trgovine. Institucije treba preseliti van grada prema zračnoj luci da ne smetaju i zauzimaju najvrednije lokalitete.
Lokalne turističke agencije u suradnji s hotelijerima bi trebale više poraditi na promociji vikend programa u Zagrebu tijekom ostatka godine. Ima dovoljno letova iz Europskih gradova da se vikendima napune hoteli i apartmani. Potrebno je iskoristiti komparativne prednosti makar to bila jeftini hrana i piće, lijepi parkovi, Medvednica i grad ugodan za život.
Travel Advisor vam donosi – Analiza turizma u Zagrebu.
