Aspen – vodič . Gradić je smješten u dolini između četiri planine Aspen Mountain, Highlands, Buttermilk i Snowmass. Ekskluzivna skijaška destinacija, igralište za bogate i slavne ima reputaciju jedinstvenu u skijaškom svijetu.
Iza glamura, skupih hotela i dizajnerskih salona, kada se malo dublje pogrebe, stoji zanimljiva i burna prošlost. Ute Indijanci su živjeli na području Stjenjaka najmanje 800 godina prije nego što ih je snašla pošast imigranata. U nekoliko uspješnih kampanja gotovo da ih je vojska zbrisala s lica zemlje. Kada su bijeli osvajači nanjušili srebro 1879.godine. ono malo što ih je ostalo su premješteni u rezervat u državu Utah. To naravno nikog nije pretjerano smetalo jer u Aspenu počinje srebrna groznica. U 14 godina Aspen raste do 16.000 stanovnika, grade se tramvaj i opera, sve izgleda idealno dok Američka vlada nije odustala od kupovine srebra kao pologa za dolare. Tada počinje dug put prema dolje kojeg je prekinulo nešto novo i nepoznato do tada, a to je bilo skijanje.
1946.je otvorena prva skijaška žičara, tada najduža na svijetu. Uskoro se otvaraju hoteli, gradi se zračna luka i Aspen postaje pojam, IN mjesto za bogataše i one koji to žele biti.
Aspen Skiing Corporation je vlasnik koncesije na skijalište, žičara, restorana, škole skijanja te nekih hotela i apartmanskih rezidencija. Mjesto je vrlo pažljivo sačuvano tako da image starog rudarskog grada (starog znači stotinjak godina) s dvokatnicama od crvene cigle dominira promidžbom. Ime Aspen je po vrlo raširenom drvetu sa sjevera specifične bijele kore, listopadnom, koje raste na visinama i preko 3000 m.
Mnogi od bogatih i slavnih žive u Aspenu čitave godine. Obližnji aerodrom povezan je brojnim linijama s većim gradovima Amerike i uz njega je jedno od najvećih parkirališta privatnih mlažnjaka. Holivudski glumci, naftaši iz Teksasa ili njujorški bankari odlete par sati do posla i vrate se za vikend. Kako kažu lokalci ovdje žive ljudi koji posjeduju tri kuće i oni koji rade tri posla. Jedni bez drugih ne mogu i jedni druge poštuju bez suvišnih pitanja. Kuće, one s pogledom, su vrijede desetke milijuna dolara. Održavanje takvih imanja je također vrlo skupo, a za to su potrebni pouzdani radnici. Tu nastupaju oni koji „rade tri posla“. Kvadrat stana u Aspenu je skuplji nego u New Yorku tako da u gradu postoji poseban fond kojima se potpomaže siromašnije građane kako bi mogli plaćati najam jer najjeftiniji najam stana s jednom spavaćom sobom je 1.750 USD/mjesec.
Većina od oko 6000 stanovnika radi u ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima. Poznati glumci i pjevači se ovdje osjećaju vrlo sigurno jer ih nitko ne napastuje. Skijaju, piju u apres ski barovima, izlaze u restorane i što svi vole, ostavljaju bogate napojnice. Nije rijetkost da Kevin Costner ili Bruce Willis ostave konobarici i 1000 USD bakšiša. Zarade djelatnika su primjerene cijeni života. Primjerice škola skijanja naplaćuje 900 USD za 6 sati privatnog učitelja skijanja za jednu do pet osoba. Čini se mnogo, no i sam učitelj taj dan kad radi od toga dobije 300 plus napojnica pa on od toga može živjeti i uzdržavati obitelj. Takva ponuda privlače bogataše iz čitavog svijeta. Pogotovo iz Meksika i Južne Amerike te nešto manje Europljana.
Luksuzni hoteli Little Nell,s, St.Regis, The Innsbruck, legendarni Jerome te rezidencije poput Dancing Bear su mjesta u kojima najradije borave bogataši koji ne posjeduju nekretnine. U pješačkoj zoni svi poznati brendovi od Prade do Ralph Laurenta imaju zimske butike i odgovarajuću ponudu. Tu sam prvi put vidio Pradine gojzerice za hodanje, ali i dućan Gorsuch. Poznat je po tome što oprema skijašice, uglavnom, do najmanjih detalja. Naime dio gostiju koji odsjedaju u najskupljim hotelima ne donosi svoju skijašku opremu. Uđu na jedna vrata u trapericama, a izađu na druga u kompletnoj skijaškoj opremi od čarapa do rukavica. Prosječna cijena odjeće za skijanje je desetak tisuća dolara.
Zanimljivo je da takve klijentice često ne nose to nazad doma. Ostave je u hotelu jer i tako sljedeće godine više neće biti IN, a i tko bi to nosio u recimo Los Angeles ili Mexico City. Tada se sve skupi i pošalje u Thrift dućan u kojem se prodaje za pola cijene, a prihod ide u dobrotvorne svrhe tj. nazad u zajednicu. Mnogo donacija u robi, knjigama, namještaju, opremi za kućanstvo i slično dobiju na kraju sezone od vlasnika vila kojima je to drugi dom. Dućan je poznat je diljem Amerike kao jedan od najboljih second hand dućana.
Cijene hotela su primjerene klijenteli. U punoj sezoni 1000 USD po osobi na dan je neki prosjek troškova. Soba oko 500, najam skija oko 70 USD/dan, karta za žičaru 150/dan, doručak 30, ručak 50, večera 100, vina u restoranima od 100 na više, piva 15…nakupi se.
No nije baš sve tako, te cijene su top end u najboljim hotelima i restoranima. U mjestu se može boraviti bitno jeftinije pogotovo izvan pune sezone. Ima odličnih apartmana, za 4 do 6 osoba već za oko 200 USD na dan. U njima se može kuhati, skije se mogu donijeti sa sobom, no ski karta je na žalost neizbježna, kao i piva za 10 USD u Red Onion glavnom mjesnom pubu. Ne moraju se jesti pečeni krumpirići s tartufima. Može i hamburger. Postoji ponuda za svakoga pa su tako ispod četiri skijališta naselja hotela i apartmana različitih cijena.
Petnaestak kilometara udaljen je Snowmass – lijepo skijalište širokih i dugih staza. Buttermilk je više za početnike a Highlands je poznat po X Games. Highlands je skijalište za ljubitelje ekstremnih staza i dubokog snijega. Powdee je ovdje najboljei. Na Aspen Mountain se svake godine održavaju utrke skijaškog kupa. Svi se rado sjetimo legendarne pobjede Ivice Kostelića 2001. godine kada je sa startnim brojem 64 osvojio Aspen. I dan danas kad dođemo na utrke koje se održavaju zadnji vikend u studenom mnogi se sjećaju tog podviga. Mnogi, ali ne svi jer isto tako mnogi na dan utrke nemaju pojma da se uopće održava utrka.
Skijanje u Americi nije masovna pojava kao u Europi. Aspen je primjerice dva dana vožnje od Kalifornije tako da ovdje nitko ne dolazi autom. Samo avionom ili na Denver International koji je udaljen 5 sati vožnje ili malim avionom na lokalni aerodrom. Prijevoz luksuznim kombijima Colorado Mountain Express od zračne luke do hotela je stotinjak dolara u jednom smjeru.
Stoga glavna Silver Queen gondola nema parking. Na ulice je zabranjeno bacati sol ili bilo kakve kemikalije pa zimi ostanu bijele. Goste gradom prijevoze hotelski busevi ili limuzine, a gradom kruže besplatni autobusi koji povezuju i okolna skijališta pa auto zapravo nije potreban jer se niti ne može nigdje parkirati osim na hotelskim parkiralištima.
Gastronomski izbor je vrlo bogat i različit. Tradicija je pojesti možda najbolji burger u Stjenjacima u J Baru hotela Jerome. Sam ulaz u hotel je poput vračanje u doba srebrne groznice. Dugi šank s ogledalom poput onih u salunima. Visoki stolovi oko kojih su vrlo udobni stolci s kožnim naslonima, burger od kojeg bi se nahranila barem trojica gladnih kauboja i obavezni krumpirići s tartufima. Koliko god blasfemično zvučala kombinacija običnih pečenih krumpirića posutih tartufima toliko je taj prilog jednostavno božanstven i svakako ga treba probati. Tajna dobrog burgera je prvenstveno kvaliteta mesa. U J baru se koristi samo Black Agnus goveda s okolnih pašnjaka. Pravi burger je daleko od onih iz restorana brze prehrane. Na nekoliko mjesta u Aspenu se može pojesti Wagyu burger od mesa japanskih Kobe goveda.
Ima i nekoliko vrhunskih talijanskih restorana poput Campo de Fiori u kojemu godinama radi Zoran iz Primorja i L,Hostaria. Japanci su zastupljeni s najboljim. Matsuhisa iz lanca Nobu za kojeg treba tjednima u naprijed rezervirati stol, Kenichi također odličan te još nekoliko manjih sushi barova. Ne treba zaboraviti pekarnicu Paradise. Muffini, kroasani poput pariških, čokoladni cookies, brownie i još svakakva fina čudesa za početak dana. Osim mnogo finih ima dovoljno i običnih restorana: Ute Bar i Grill, New York Pizza i Steak Pit s najboljim T-bone stejkovima.
Posebnost ponude u državi Kolorado je legalno korištenje marihuane što ,treba priznati, privuče mnogo posjetioca iz okolnih država. Kako je pušenje uglavnom svuda zabranjeno pa čak i vani na javnim površinama, marihuana se ne koristi za pušenje već kao dodatak raznim drugim proizvodima. Postoje posebne trgovine koje se normalno reklamiraju kroz medije u kojima se može kupiti svašta: sokovi, kolačići, razni bomboni,keksići, žele bomboni, gumi bomboni…sve u što se može dodati, a ukusno je. Stanovnici Kolorada s kojima sam razgovarao nemaju ništa protiv legalizacije marihuane. Dapače, tvrde da je donijela mnogo koristi za državu. Navodno je zarada od poreza u milijardama dolara koje su umjerene u razvoj školstva, a broj delinkvenata i kriminalnih radnji nije povećan. U Koloradu dok ste tamo možete legalno kupiti i upotrijebiti travu u svom posjedu, no čim prijeđete granicu bilo u automobilu ili avionu ste u prekršaju. Zanimljivo je vidjeti polja staklenika uz cestu za Aspen s istaknutim vrstama i proizvođačima marihuane. Naime većina trgovina ima i svoju proizvodnju iako se među sokovima i bombonima već nazire par brendova proizvoda kontroliranog porijekla. U Samom Aspenu postoji 6 trgovina, no nisam zamijetio da ljudi stoje u redovima niti ikakvu euforiju po ulicama. Izgleda mi da kada tako nešto postane legalno izgubi na atraktivnosti. Kod vožnje automobila baš kao i kod alkohola tolerancija je nula.
Aspen je ukratko : Place to be!
http://www.travel-advisor.eu/park-city/
http://www.travel-advisor.eu/vail-resorts/
