Balkanska odiseja : Bosna i Hercegovina – Srbija – Makedonija – Grčka – Albanija – Crna Gora – Bosna i Hercegovina.
Ukoliko nekome tko ne voli da putuje kažete da planirate put od 3.000 km automobilom, postoji vjerojatnost da će vam reći da ste ludi. Samo oni koji znaju sve čari i radosti upoznavanja novih stvari prilikom putovanja,ovu će vrstu ludosti razumjeti. Ipak, bez obzira na sve, mi smo se odlučili na taj pothvat.
Naše prvo noćenje bilo je na Jezeru Mladosti u Makedoniji. Rezervaciju smo napravili jer smo znali da nakon 600 km vožnje nećemo imati snage da tražimo bilo kakav smještaj. Pojedinci će reći da je 600 km ništa, ali put kroz Bosnu i Hercegovinu kao i dio Srbije traje čitavu vječnost zahvaljujući lošim cestama. Nakon noćenja na brodu nastavljamo dalje prema Solunu (Thessaloniki).
Pri samom ulasku u Grčku dočekuje nas nešto do sada neviđeno. Sasvim je normalno da vozite zaustavnom trakom. Jako bitna stvar je i to da ne morate imati upaljena svjetla,ali u obaveznoj opremi pripada protu požarni aparat.
U Solunu se odlučujemo na Seightseeing bus, cijena je 10.00€. S obzirom da smo u ovom gradu bili samo 1 dan ovo je bila izvrsna opcija jer je do nekih turističkih znamenitosti jako zahtjevno doći i treba malo više vremena. Ono što je ”MUST’ je da kod Bijelog tornja uđete na brod koji vozi 30 min. Ulaz je besplatan uz obaveznu konzumaciju pića . Ukoliko u Solunu želite probati pravu Grčku tradicionalnu kuhinju, daleko najbolju, moja preporuka je da posjetite neku od taverni na Tsinari trgu i probate suvlaki, giros, kebab ili tzatziki sos.
Nakon Soluna zaputili smo se prema Kassandri (prvom prstenu na Halkidikiju). Na ovom prstenu možete pronaći veliki izbor hotela i apartmana baš kao i na drugom, dok treći prsten služi kao mjesto za manastire. Ulaz ženama je zabranjen. U Halkidikiju su cijene više nego pristupačne s obzirom da je EU u pitanju. Zanimljivo je da se suncobrani i ležaljke ne naplaćuju. Uslov je da napravite narudžbu u baru od 15.00€. Tada ležaljke i suncobrane možete koristiti bez dodatnih naknada.
Od Halkidikija do Atine ima cca 6h aktivne vožnje. Dobra stvar je da je autoput,a tokom vožnje možete da uživate u pogledu na more sa lijeve,a na plantaže maslina sa desne strane.
Prilikom pretrage smještaja u Atini. Kada je u pitanju lokacija obratite pažnju na komentare na bookingu. Većina hotela koji se nalaze u centru grada imaju nekoliko nedostataka: to je četvrt gdje ćete osjetiti najgori miris u životu, vidjeti ulice koje ni najjača kiša ne može da opere, ali i susresti ljude pod različitim opojnim sredstvima. Nama je smetao ”miris” a ljudi koji se susreću po tim kvartovima nisu opasni ili barem mi nismo imali nikakav problem za 4 dana provedena tamo. Pored mnogobrojnih znamenitosti koje ovaj grad nudi, svakako ću izdvoji Acropolis, antičko svetište posvećeno grčkoj boginji Atini, zaštitnici grada Atine.
Ulaznica košta 20,00 € iako smo imali kod za ”skip the line” rekli su nam da na tom ulazu nema preskakanja redova. Ukoliko rezervišete online ”skip the line” kartu, provjerite na koji tačno ulaz trebate ući. O Acropolisu nemam šta reći, ne zbog toga što ne vrijedi, već zbog toga što ne mogu pronaći prave riječi. Jednostavno, ovo morate posjetiti.
Osim Acropolisa moje oduševljenje je pokupio Olimpijski stadion Kallimarmaro. Ulaz košta 5,00 €, a osim stadiona možete da pogledate postavke koje se vezuju za Olimpijske igre 1896g. Sa stadiona možete ravno ušetati u Nacionalnu baštu Atine koja se prostire na površini od 15 hektara. Dok ste u njoj izgubit ćete pojam da ste u nekom glavnom gradu. Za izlazak iz parka koristite izlaz prema zgradi Parlamenta gdje svakih sat vremena možete uživati u smjeni straže u trajanju od 10 minuta.
Nakon Atine zaputili smo se prema luci Kyllini odakle smo trajektom otišli u posjetu Zakyznthosu. S obzirom da je ova lokacija priča za sebe, ovaj put ću je preskočiti te ću posebno da pišem o tome.
Nakon Zakynthosa duž obale nastavili smo prema Patrasu, Pargi i dalje prema Albaniji. Svaki od gradova uz obalu u kojem se zaustavite je savršen i svaki ima ono ”nešto svoje”. Mi nažalost nismo imali puno vremena da se zadržavamo u svakom od njih pa smo morali nastaviti prema Albaniji, mojoj najvećoj noćnoj mori na ovom putovanju. Postoje tri puta od Grčke do Albanije.
Vodeći se dosadašnjim iskustvima, da je tako puno ljepše,mi smo izabrali onaj uz obalu. Nažalost ovaj put nije bilo tako. Od granice do prvog većeg grada Vlore, spremite se na bezbroj serpentina, vožnju prvom brzinom, magarce, koze, i krave na putu. Moram priznati da me pogled sa 1100 m n.v iz Nacionalnog parka Llogara oduševio,ali put do vrha je jako težak. Naravno, za one koji za prevozno sredstvo koriste motor ovo će vjerovatno biti najbolji dio puta.
Nastavak vožnje kroz Albaniju prema Crnoj gori je relativno ok. Nema putarina, nema velikih gužvi iako je samo u pitanju brza cesta. Ukoliko putujete noću spremite se na to da ovdje svi voze sa dugim svjetlima. Dobrim dijelom Albanije (u turističkim centrima) se zbog nedostatka kanalizacije širi neugodan miris. Neka vas to ne iznenadi.
Crna Gora na ovoj dionici nema auto puta,ali je cesta i više nego dobra. Pazite na ograničenja jer radari su vrlo česta pojava. Najljepši dio ovog dijela puta je svakako Kanjon rijeke Pive koji će svakog prolaznika ostaviti bez daha. Za one koji se odluče ići ovim putem preporučujem da ovu dionicu pređete prije mraka jer je put preko Šćepan polja jako loš.
Iako se ova ruta ”Dušanovog carstva” činila teškom, moram reći da je meni bila puno lakša nego neke puno bliže destinacije.
Posjetite naš YouTube kanal.
