Dvije zemlje, četiri dana, sedam restorana, deset vinarija

„Vinski turizam bez granica – jedinstvena vinsko-turistička destinacija“

Riječ je o projektu čiji je nositelj Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, a partneri su Turistička zajednica Osječko-baranjske županije i neprofitna tvrtka vinara iz mađarskog Villanya “Tenkes Nonprofit Kft”. Kako sam naziv kaže projekt se bavi razvojem vinskog i gastronomskog turizma na području dijela hrvatskog Podunavlja te dijela mađarske Baranje kao pozicioniranjem destinacije na vinskom i turističkom tržištu.

Vinski turizam

Ivana Jurić, direktorica Turističke zajednice Osječko-baranjske županije zajedno s kolegicom Boglarkom Kovacs iz Mađarske te vodičima Andrašom Horkayem i Domagojem Butkovićem su nam bili domaćini na ovom ugodno izbalansiranom putu.

 

Program je izgledao naporno dok smo ga čitali, no sve je teklo vrlo glatko, a pogotovo odlična vina kroz žedna grla u te vruće zadnje dane ljeta. Odlična ideja spajanja dvije Baranje, Mađarske i Hrvatske kroz vinske priče je u potpunosti uspjela. Otvorili su nam se novi vidici u turističku ponudu ovog kraja.

Nakon četiri dana mogu slobodno tvrditi da su obje regije slične, a opet potpuno različite. Svaka nam je pokazala svoje najbolje lice. Malo je reći da smo otišli oduševljeni s mislima kako se moramo vratiti što prije. Četiri dana je dovoljno kako bi se moglo opušteno vidjeti kušati sve što nude Villányi, Baranja I Erdut.

Villány je središte vinske industrije ovog dijela Mađarske.

Selo je ugodno te prilagođeno turistima. Gotovo svaka kuća je hotel, vinarija, restoran ili neka druga djelatnost. Može nam biti dobar primjer u kojem smjeru treba razvijati turizam Baranje. Dobro je usporediti mjesta Villány I Karanac jer usprkos daleko razvijenijem mađarskom gradiću i Karanac ima svoje adute. Sačuvao je autohtonost ponude.

U Villányu smo posjetili tri restorana od kojih bi barem dva mogla biti u Beču ili Budimpešti prema usluzi, uređenju i kvaliteti hrane. Tu prvenstveno mislim na restoran Sauska 48 s pogledom na vinograde koji oduzima dah.

Tradicionalni Bock i nešto finiji restoran Mandula u središtu sela su također visoke kvalitete I vrlo profesionalno vođeni. Prije večere u Bocku smo posjetili impresivan podrum koji se nalazi ispod restorana i hotela. Između ručka i večere smo, naravno, posjetili još jednu obiteljsku vinariju Gunzer Tamas.

U Villányi I Siklós je ušao krupni kapital iz drugih businessa. To se vidi kroz investicije u moderne vinarije i restorane. Ipak, zadržana je I tradicionalna strana. Jedan od najvećih vinara Gere Attila ima u vinogradu Kolkonyi mali kameni paviljon u kojem se održavaju kušanja.

Cabernet Franc

Prije ručka smo kušali još 12 primjeraka vina Cabernet Franc koje je najzastupljenije u ovom kraju. Teško je reći koje je bilo najbolje. U grupi su bili poznati novinari specijalizirani za vinske teme iz Mađarske, Norveške, Nizozemske, Rumunjske te novinarsko društvo iz Osijeka. Uz njih je bilo nekoliko distributera vina te predstavnica jedne turističke agencije iz Zagreba. Šaroliko društvo koje se “kuži” u vina i s kojem je bilo užitak dijeliti iskustva te opservacije na kušanjima. Naučili smo mnogo o sorti Cabernet Franc, posjetili najbolje lokacije vinograda te zavoljeli to vino.

Šikloš

 

Drugog dana smo nakon svih tih kušanja dan završili u dobro uređenom dvorcu u Šiklošu u kojem se održavala vinska manifestacija Gettogether. Poslušali smo svirku iz originalnih orgulja koje sviraju na vinske boce raznih punjenja.

Orgulje su bile pratnja opernim pjevačicama koje su pjevale na temu vina. Štandovi vinara su bili na zidinama iz koji se pružao pogled na grad I vinograde. Street food i DJ su nas vratili u moderno doba. Dvije noći smo spavali u hotelu Vitis. Dio Mađarske koji nam je blizak po mnogim okusima i mirisima vrijedi posjetiti.

Baranja

 

Nakon dva sadržajna te ukusna dana u Villányu smo prešli u hrvatsku Baranju. Za početak na vidikovac iznad Batine na kojem se nalazi spomenik iz drugog svjetskog rata kako bi uživali u pogledu na Dunav i njegove obale. Ubrzo nakon gledanja u daljinu smo završili gledajući u čašu u vinariji Kalazić. Nakon velikih mađarskih ova nam se učinila pravom malom butik vinarijom. G. Kalazić nam je ispričao svoju filozofiju vina. Bilo ga je zanimljivo slušati. Kušali smo odlična vina I požurili dalje.

Na redu je bila vinarija Josić. U lijepo uređenom prostoru među podrumima, punom baranjskog šarenila smo uživali u tekućem blagu više vinskih sorti. Ostali bi  dulje no morali smo žuriti kod Gerštmajera na pravi BOHO ručak.

Pripremio ga je proslavljeni kuhar Tomica Đukić spojivši, na prvu, neobične namirnice poput cikle i kolača. Uz odlična Gerštmajerova vina koje je predstavio mladi nasljednik izgledalo je kao da nema dalje, No, na redu je bio posjet podrumima Belje. Impresivne prostorije svaki put ponovo izazovu WOW dojam koliko god puta posjetio podrum.

Srećom Karanac nije daleko pa smo ubrzo stigli do novo uređene kuće sa sobama Tri Mudraca. Sobe su čiste, renovirane s novim namještajem i kupaonicama.

Glad ne pita kad da se pojavi pa je trebalo pojesti nešto nakon svih vina. Odabir restorana je bio odličan. Hotel Lug u selu Vardarac je bio pravo otkriće. Fino uređen hotel s četiri zvjezdice je blizu Kopačkog rita ne daleko od Osijeka. Chef Saša Vojnović, rođeni Osječanin koji je karijeru gradio u vrhunskim restoranima na Kvarneru, među kojima je i Design hotel Navis, nas je udno iznenadio svojim kreacijama. Slobodno mogu reći da je to prvi “fine dining” koji sam jeo u Slavoniji.

Erdut

Još jedan dan uživanja u hrani i vinima počesmo izletom u vinsku regiju Erdut na obale Dunava. Prva posjeta, kao što dolići je bila kod Prve dame hrvatskog vinarstva Jasne Antunović u selu Dalj. Prava mala butik vinarija je uređena ženskom rukom.

Njena filozofija suživota s graševinom te ostalim vinima je dobar primjer kako se uvijek može napustiti korporativni posao pa ga zamijeniti ga onim što voliš. Njena vina su visoko ocijenjena na raznim natjecanjima. Spadaju u sam vrh hrvatske kvalitete.

 

Dunav stvara poluotok na čijem se vrhu, nekih stotinjak metara visokom, nalazi kušaona vinarije Brzica. Vjerojatno najljepši pogled prema sjeveru će ostati u sjećanju. Mjesto koje treba posjetiti te vina koja treba kušati. Izdvojio bi sjajne etikete na bocama.

Ručak nas je čekao pod lozama u vinariji Erdut. Za pripremu hrane se pobrinula poznata blogerica i kuharica MaXYama. U predivnom ambijentu vrta vinarije uz vrhunsku hranu smo lako zaboravili na onaj neki drugi svijet u kojem žurimo i strepimo. Ručak za uživanje.

Baranjska kuća

Večera je bila u zanimljivom okruženju. Da ne bi slučajno ostali gladni pobrinuli su se u legendarnom restoranu Baranjska kuća u Karancu nedaleko od hotela.

Za sebe kažu da su obiteljski etno restoran: Uz restoran u kojem su oživljeni stari i već pomalo zaboravljeni recepti, oživljena je i tradicija izgradnjom zemljanih krušnih peći te uređenjem etno ulice starih zanata.
Restoran je i muzej i igraonica i hram hedonizma. Posebno je zanimljiva bila ulica zaboravljenog vremena. U sedam starih ambara se nalaze razne radionice starih zanata. Nakon razgleda valja sjesti za stol te uživati u hrani. Patka sa zelenim mlincima s koprivom, kečiga I krumpir salata, obrazine crne svinje i domaći knedli.

Sve to uz prezentaciju sjajnih vina vinarije Kolar. Vlasnik g. Kolar nam je detaljno prezentirao svoja vina koja imaju upamtljivu etiketu te na njoj slogan Suze Baranje. Vinarija se nalazi u selu Suza nedaleko Karanca.

Kopački rit

 

Kakav bi to posjet Baranji bio, a da nismo otišli na vožnju električnim čamcem po Kopačkom ritu? Europska Amazona je jedinstveno mjesto. Nema ništa spektakularno, no ta priroda, ptice te brojni kanali i jezera su takav zen da bi trebalo barem jednom godišnje posjetiti ovaj ekosustav. Nadam se da će još dugo ostati takav u svom miru. Po danu nema komaraca na vodi pa nismo imali problema s tim krvopijama.

Još Osijek pa doma

Šetnja Osijekom, bolje rečeno Tvrđom uz vodiča Mislava je zanimljiv pogled u prošlost grad ana Dravi. S pravom tvrdi kako je Osijek dobar grad za život. Izgleda nekako mirno, ravno s puno bicikala te zelenih parkova. Kad se završi uređenje Tvrđe bit će pravo turističko središte grada i regije.

Prije odlaska iz Slavonije red je bio da ovaj gurmanski izlet završimo dobrim ručkom. Restoran Crna svinja u Čepinu je ispunio očekivanja. Mesni specijaliteti su vrlo lijepo servirani prezentirani. Janjeći kotleti su bili sočni, pečeni taman koliko treba, punjeni lungić također. Bogat je bio izbor deserata, Na kraju smo teška srca i teži za barem dva kilograma krenuli prema Zagrebu.

Gurmanski izlet u Baranju

U dvije države smo osjetili kako dijelimo zajedničku prošlost. Sa susjedima Mađarima nas puno toga povezuje. Očituje se kroz hranu, običaje, način života I rodbinske veze. Negdašnje područje Austro Ugarske monarhije je pomiješalo narode I narodnosti. Mnogi koriste više od jednog jezika. S obje strane granice postoje manjine koje skladno žive s većinskim narodima. Sve su to dobri razlozi za interregionalnu suradnju.

Projekt je važan jer povezuje jednu od najposjećenijih vinskih regija u Mađarskoj – Villány i vinogorja Baranja i Erdut te ima za cilj promociju prekogranične regije kako na regionalnom tako i međunarodnom tržištu.

Zajedno je lakše. Nakon odlično organiziranog puta za vrijeme kojega smo upoznali turističke, vinske I gastronomske potencijale regije vjerujem da će projekt uspjeti te da će se regija bolje pozicionirati u Srednjoj Europi I šire.