Autorica teksta: Ana Kalčić

---

Egipat je smješten u sjeveroistočnoj Africi, oko delte rijeke Nil

Egipat se prostire na više od 997.000 m2, od Izraela na istoku pa sve do Sudana na jugu i Libije na zapadu – egzotični, drukčiji, vrući Egipat. Sve je popularnija destinacija među mnogim putnicima pa sam se zato odlučila podijeliti informacije koje smatram korisnima, ali i svoje iskustvo i impresije nakon putovanja.

Egipat je najbolje posjetiti između studenog i travnja jer su tada najugodnije temperature (od 10 pa sve do 30 stupnjeva), a svejedno ima puno sunčanih dana. Zato sam ga ja odlučila posjetiti u kolovozu. Da se mogu žaliti na vrućinu (kolektivni godišnji).

Egipat je arapski svijet u svoj svojoj veličini: užurban, živ, vruć. Da ga moram opisati bojom, rekla bih – narančasta. Zemlja u kojoj je teško da će vam biti dosadno. Zemlja koja je podijelila brojne putnike na one koji bi se svakako vratili i one koji nikako ne bi. Rijetko je tko nakon putovanja u Egipat ostao ravnodušan.

Ja ću Egipat svakako pamtiti po prekrasnim povijesnim lokalitetima, užurbanom tempu putovanja, divnim Egipćanima i suputnicima, vrućini (do 43 stupnja), veličanstvenom Nilu, prekrasnim masivnim hramovima Luksora, Karnaka, Edfua, Asuana, tirkiznom Sredozemnom moru na plažama M. Matrouh, vlazi u Aleksandriji, spokojnom osjećaju uz izlazak sunca u balonu nad Luksorom, slanim tirkiznim jezerima i šišama u Siwi, noćenju pod zvijezdama u Bijeloj pustinji, začinjenoj hrani i flaširanoj vodi. Koliko god da pišem, čini mi se da ću nešto izostaviti pa zato krećem s tehničkim informacijama, a kasnije ću napisati ponešto o najzanimljivijim mjestima koje se u Egiptu može posjetiti. A ostatak ostaje tebi za iskusiti.

Organizacija puta i troškovi

Putovanje je trajalo 15 dana te smo u to vrijeme prešli Egipat uzduž i poprijeko. Međutim, Sinaj sam odlučila ostaviti za neki drugi put (možda kad bude manje od 45 stupnjeva). Putovala sam s agencijom Shappa. Putovanje je bilo dosta naporno u smislu da ima puno vožnje, presjedanja, premještanja, prepakiravanja i noćenja u pet različitih hotela, tri različita busa, na feluki (brodići koji krstare po Nilu), u pustinji Baharyja pod vedrim nebom ili u šatorčiću.

Troškovi

• 720 USD za program, plaćali smo na putu u par tura
• 80 USD fakultativni izlet balonom u Luxoru, plaćeno na putu
• 400 EUR je bila organizacija i vođenje od strane Shappa agencije, plaćeno prije puta
• 655 EUR sam platila aviokartu Turkish Airlines (kupljena direktno od aviokompanije poučena natezanjem s agentima za povrat tijekom korone) za relaciju Zagreb-Kairo-Zagreb sa tranzitom u Istanbulu jer nema izravnih letova za Kairo i bila je ovoliko jer sam ju kupila relativno kasno (sredinom lipnja za 31.7.). Može se proći i nešto malo jeftinije. Kupila sam ju sama.
• 413 HRK sam platila osiguranje + osig. od otkaza putovanja (Grawe)
• Cca 1700 HRK sam dodatno potrošila na putu za sve ostalo
• Na put sam nosila samo dolare koje sam dio zamijenila u egipatske funte na aerodromu u Kairu (u protuvrijednosti od 300 USD, a ostatak ostavila u dolarima)
• Sve zajedno – za putovanje od 15 dana oko 16.000 kn

Dokumenti

Za Hrvate je potrebna viza (ishodi se po dolasku ili online na https://visa2egypt.gov.eg/), važeća putovnica najmanje šest mjeseci od ulaska u zemlju, trenutno nisu potrebna nikakva testiranja.

Program

Ruta je bila Kairo i Giza → noćni bus do Asuana i ture s Nubijcima po lokalitetima oko Asuanske brane → Abu Simbel → od Asuana felukom do grada Edfu (i noćenje na feluki) → Luksor (i let balonom) → Karnak → Bijela i crna pustinja Baharyja → Aleksandrija → Siwa → plaža u Marsi Matrouh → Kairo (dio grupe je još prodružio do Dahaba i letio doma iz Sharm el Sheika).

Praktični savjeti za Egipat

Tjedan dana prije puta počela sam piti probiotike i nastavila sam ih piti tijekom cijelog putovanja pa nije bilo nikakvih neugodnih iznenađenja. Treba paziti što se jede i pije i vjerujte svojoj intuiciji. Suputnici kojima je bilo loše na putu kupili su u lokalnim ljekarnama nešto poput sirupa (to će vam oni najbolje znati što turistima treba) i dosta im je pomoglo kod mučnine i iscrpljenosti. Uz probiotike sam uzela samo još Nalgesinforte 550mg jer je sunce toliko pržilo (samo 45°C) da se glava bunila par puta.

Kupuje se voda za piće i pranje zubi. Nisam testirala pranje zubi s njihovom vodom, nisam bila raspoložena za iznenađenja tekuće vrste.

Na put sam nosila samo dolare. Skoro svugdje možete plaćati s njima, ali ako imate egipatske funte vjerojatno ćete proći nešto jeftinije jer zaokružuju opako na više ako plaćate u USD. Cjenkanje niti volim niti mi nešto previše ide, ali ako se ne cjenkate preplatiti ćete sve bar 300%. Na većini mjesta sam ponudila 20 ili 30% cijene koju bi oni ponudili i na kraju dobila po toj cijeni. Između vaše ponude i konačnog dogovora je španjolska sapunica nametanja osjećaja krivnje (svima obitelji teško žive, nemaju roditelja, djeca nemaju što jesti, slamate im srce i slično), ali kada na kraju krenete prema izlazu kao nevoljko vam ipak prodaju.

Internet si možete uzeti u zračnoj luci (najjači su Orange i Vodafone), oni vam ubace SIM karticu u vaš mobitel (ako imate dual SIM, možete pustiti i svoju unutra) i namjeste sve postavke da radi. Kad potrošite sve iz opcije skida vam novce koje imate na računu (ja imam na bonove pa je uspjelo skinuti samo nekih 20ak kuna). Topli savjet je isključiti sva automatska pokretanja aplikacija, automatska ažuriranja i sinkronizacije (recimo slika na google fotografije i slično) i to najbolje napravite prije puta jer ćete inače puno brže potrošiti sve te gigabajte.

Vizu sam dobila online na visa2egypt stranici i koštala je 25 USD. Odobrena je za cca pet radnih dana i treba je isprintati i imati sa sobom kada prolazite prvu kontrolu u Egiptu. Emigracijski listić dobijete u avionu i popunite ga prije kontrole kroz koju ćete trebati proći na aerodromu po dolasku. Putovnica mora biti važeća mislim još najmanje pet mjeseci i imati najmanje dvije prazne stranice.

Ne trebaju nikakvi testovi, ni PCR ni brzi antigenski. Još u kolovozu 2022. kada sam ja posjetila Egipat korona tamo nije postojala, ni na granici, a ni poslije granice. Ništa od cjepiva nije obvezno (žuta groznica, hepatitisi oni koji nisu obvezni i te stvari). Nisam imala susrete s komarcima čak ni na Nilu.

Odjeća i obuća: većinu sam puta prehodala u Skechers tenisicama i dio u S. Oliver sandalama. Oblačila sam se kao za po doma pa malo duže. Žene: na turističkim lokacijama nije neobično vidjeti kratke hlačice i bretelice, ali u gradovima će vas ipak malo čudno gledati. Iako ste pokriveni, oni znaju da niste Egipćani tako da ćete privući pažnju što god obučete, samo možda malo manje negativne pažnje ako imate više dugih slojeva robe.

Najbolje s putovanja

Ima toliko odličnih trenutaka da mi je teško uopće izdvojiti neke stvari, ali evo redom kako smo putovali, a ispod pišem ponešto o svakoj lokaciji:

• Citadel of Salah Al-Din, Kairo
• Posjet Gizi, piramide i sfinga
• Posjet Garbage Cityju (gradu smeća) i koptskoj crkvi izdubljenoj u stijeni planine Mokattam
• Hram božici Isis – Philae temple
• Abu Simbel
• Boravak kod Nubijaca (Bob Marley Guest House), s pogledom na Nil i terasom na krovu
• Cjelodnevna vožnja felukom od Asuana do grada Edfu i noćenje na feluki
• Hram u Luksoru i aleja sfingi koja se proteže oko 2 kilometra do Karnaka (posjetili smo navečer jer je prekrasno osvijetljeno, ali zatvara se već u
• Hram u Karnaku – meni osobno najljepši i najimpresivniji lokalitet
• Let balonom iznad arheoloških nalazišta Luksora
• Dolina Kraljeva – ulazi se u prekrasno oslikane grobnice
• Obilazak Crne i Bijele pustinje džipovima, beduinska večera, zalazak sunca i noćenje u pustinji pod zvijezdama (ako nekome treba kontakt od dečki koji su odlični organizatori te ture, javite se)
• Aleksandrijska knjižnica, citadela i promenada
• Siwa oaza – džipovima po pustinji, zalasci sunca, kupanje u termalnim izvorima i slanim jezerima
• Lagouna beach Marsa Matrouh, plaža s valjda najtirkizijim morem i najljepša plaža na kojoj sam ikada bila (bolja od Kube i Zanzija, osobno)

Pa, krenimo na put…

Citadel of Salah Al-Din, Kairo

U glavnom smo gradu proveli nekoliko dana te smo odmah posjetili veličanstvenu utvrdu Citadel Salah Al-Din. Radi se o srednjovjekovnoj utvrdi koju je izgradio Salah Al-Din. Strateški je pozicionirana na brdu Mokattam. Obišli smo eksterijer i dvorište utvrde, ali i unutrašnjost kako bismo se sklonili od sunca.

Unutra se mora ući ili bosih nogu ili trebate na cipele staviti najlonsku zaštitu koju vam daju na ulazu. U vrijeme našeg posjeta bili smo počašćeni i pozivom na molitvu koji svakako daje poseban ugođaj, pogotovo zaljubljenicima u arapski svijet (uključujući i mene).

Posjet Gizi, piramide i sfinga

Posjet piramidama u Gizi i sfingi koja ih čuva nekako je postao nezaobilazan dio itinerara svih koji putuju u Egipat. Piramide su stvarno impresivne te sam se uz njih osjećala zaista minijaturno, u dobrome smislu.

Na prijedlog vodiča koji nam je rekao da su sve tri piramide slične unutra i da je cjenovno onda bolje posjetiti Kefrenovu (srednju) nego Keopsovu piramidu, svi smo se složili. Unutrašnjost je zaista posebna, na drugačiji način nego vanjština. Unutra je uzak hodnik, uske stepenice prema dolje, mali plato, pa uske stepenice prema gore i naposljetku dođete do kripte. Kripte su naravno sve prazne, a zidovi su neoslikani, za razliku od grobnica u Dolini kraljeva kod Luksora, u gornjem toku rijeke Nil, na jugu.

Kao što nam je vodič i rekao, unutra se baš i nema što vidjeti, ali doživljaj milijuna tona kamenja oko i iznad vas je zaista poseban. Unutra se ide zbog tog nevjerojatnog osjećaja, a ne zbog toga “što se ima za vidjeti”. Ako ste klaustrofobični, ne preporučujem ulazak u piramidu jer je unutrašnjost sve do kripte jako uska i sumnjam da će vam biti ugodno (radije posjetite više kraljevskih grobnica kod Luksora gdje su hodnici i kripte puno prostraniji).

Sfinga ili Velika Sfinga u Gizi veliki je kip od vapnenca, a prikazuje sfingu, mitsko biće s ljudskom glavom i tijelom lava. Duga je 73 metra, a visoka 19 metara. Iako su ti navodi kasnije opovrgnuti, prema legendi su nos sfinge odlomile topovske glave koje je ispalio Napoleon Bonaparte tijekom 1798. godine. Sfinga datira iz 2500. godine prije Krista te je napravljena za faraona Kefrena koji je izgradio i drugu piramidu u Gizi (unutrašnjost te piramide je na slikama iznad). Velika sfinga jedina je očuvana od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta.

Posjet Garbage Cityju (Gradu smeća) i koptskoj crkvi izdubljenoj u stijeni planine Mokattam

Mogu reći da mi je ovaj dio Kaira sve do sada ostavio jak utisak na mene. Možda zato jer to nisam očekivala. Možda zbog odličnog vodiča koji nam je to predstavio kao drugu stranu medalje, ali dostojanstvenu i marljivu. Možda zbog toga jer ništa slično nisam doživjela nigdje niti znala da to prostoji.

Radi se o predjelu Kaira koji lokalni stanovnici zovu Garbage City ili Grad smeća. U njemu žive i rade cijele obitelji i porodice koje se bave skupljanjem smeća iz Kaira, razvrstavanjem te prodajom za reciklažu ili samom reciklažom tog smeća. Ovaj smo dio grada obišli malim kombijem te se odmah po ulasku zamijeti jaki smrad smeća koji kasnije, navikavanjem, postaje nešto podnošljiviji. Prolaskom kroz taj dio grada može se vidjeti radišnost i marljivost ljudi koji tamo žive i rade.

Prolaskom kroz Garbage City dolazi se i do koptske crkve izdubljene u stijeni planine Mokattam. Oltar crkve nalazi se pod samom izdubljenom stijenom, a prostor za vjernike je u obliku arene stadiona što akustiku i preglednost čini odličnom. Nemam slika iz Garbage Cityja jer ih iskreno nisam slikala kroz prozor autobusa zbog poštovanja prema njihovom životu i radu. Ovaj se dio grada svakako treba iskusiti uživo. Slike koptske crkve u planini Mokattam su ispod.

Cjelodnevna plovidba felukom od Asuana do grada Edfu i noćenje na feluki

Feluka je tradicionalno plovilo nalik na jedrilicu i koristi se za krstarenje rijekom Nil ili kraći prijevoz s jedne na drugu stranu rijeke. Dok smo manju feluku koristili za transfer do nubijskog sela u kojem smo i noćili, veću smo koristili za krstarenje Nilom od Asuana do Edfua i noćenje na rijeci Nil. Veća feluka ima velike jastuke za ležanje i WC na donjoj palubi, a na gornjoj smo promatrali zvijezde, družili se i koristili je za sklanjanje prtljage.

Krstarenje je jednom riječju spokojno. Izležavanje na donjoj palubi na spužvastim mekanim jastucima, u hladu koji pruža gornja paluba, dok promatrate samo naizgled mirnu rijeku koja je i bila i još uvijek jest žila kucavica ne samo Egipta, već i Južnog Sudana, Sudana, Etiopije i Ugande. Nil je veći od jedne civilizacije, veći od granica i modernih država, veći od politike i religije. Nil se u Egiptu promatra kao izvor života jer upravo to i jest.

Hram božici Isis – Philae temple

Kratkom vožnjom felukom iz Asuana (tokom rijeke Nil iznad Asuanske brane) dolazi se do hrama na otoku Agilka (Philae temple). Hram je izgrađen 280. godine prije Krista te je posvećen božici Isis. Bio je smješten na otočiću File, ali je tijekom gradnje Asuanske brane postojala mogućnost da hram bude potopljen pa su egipatske vlasti u suradnji s UNESCO-m premjestile hram (kamen po kamen, oko 50.000 komada) na obližnji otočić Agilku, gdje stoji i danas. Na zidovima hrama nalaze se freske koje prikazuju kako je Isis oživjela Ozirisa, rođenje Horusa i mumificiranje Ozirisa nakon smrti.

Abu Simbel

U Abu Simbelu se mogu vidjeti dva veličanstvena hrama koja je izgradio faraon Ramzes II (on sam). Nalaze se na jugu Egipta, u gornjem toku i na zapadnoj obali rijeke Nil. Na ulazu u veći (lijevi) hram nalaze se četiri velika kipa faraona Ramzesa II (21 metar), a ulaz u hram bio je postavljen je tako da na dva dana godišnje sunce osvjetljava svetište u hramu i tri kipa u hramu (uključujući i kip faraona). Ta su dva dana 22. veljače (rođenje) i 22. listopada (krunidba). Desno od velikog hrama nalazi se i drugi, manji hram za koji se smatra da je izgrađen u čast kraljice Nefertari.

Abu Simbel se nalazio u Nubiji (današnji Egipat) te je bio poruka (eventualnim neželjenim posjetiteljima na Nilu) da poštuju moćnog faraona i njegovu vladavinu. Više se ne nalazi na svojoj izvornoj lokaciji. Premješten je kako ga ne bi poplavile vode rijeke Nil tijekom i nakon izgradnje Asuanske visoke brane između 1960. i 1970. godine. U četiri godine su oba hrama rastavljena i ponovno sastavljena na umjetnom brdu 64 metara više i 180 metara zapadno od izvorne lokacije Abu Simbela. Nažalost, nakon premještaja hrama, sunce više ne obasjava unutarnje svetište i kipove točno na dane rođenja i krunidbe faraona Ramzesa II.

Boravak kod Nubijaca (Bob Marley Guest House) s pogledom na Nil i terasom na krovu

Boravak kod Nubijaca u Bob Marley Guesthouseu s pogledom na rijeku Nil je stvarno bio odmor za dušu. Dolazeći ovamo pretpostavljala sam da će niskobudžetni smještaj značiti i “dosta loš”, ali sam krivo pretpostavila. Ovo mjesto baš ima dušu, Nubijci su nas tretirali kao obitelj, smještaj je bio lijep i čist (ništa previše luksuzno, ali toplo i kao da ste došli doma). Šiša je bilo u svako doba dana i noći, a mala trgovina je nadomak smještaja. Sjedenje na krovu usred ljeta na ugodnih 28 stupnjeva, uz šiše, povjetarac i koktele, mačke koje su se došle malo podružiti i pogled na Nil.

Hram u Luksoru i aleja sfingi koja se proteže oko 2 kilometra do Karnaka

Hram smo posjetili navečer prije zatvaranja, nakon odmora u hotelu s bazenom na krovu i pogledom na Luksor i luksorski hram. Uz luksorski hram nalazi se i Aleja sfingi koja se proteže sve do Karnaka (oko 2 kilometra, još uvijek u procesu iskopavanja). Ovaj obilazak bio je osvježenje jer smo sve lokalitete obilazili po danu, a bilo je vruće, jako vruće, posebno na jugu Egipta (Luksor, Edfu, Asuan).

Hram je prekrasno osvjetljen, a strateški pozicionirana rasvjeta samo naglašava masivnost hrama i stupova. Izgrađen od pješčenjaka iz Nubije 1400. godine prije Krista, ovaj hram nije posvećen specifičnom bogu ili faraonu već je služio kao mjesto za krunidbu te kao posljednje počivalište za mnogobrojne faraone koji su ovdje pokopani.

Let balonom iznad arheoloških nalazišta Luksora

Za ovaj let balonom izdvojili smo 80 USD i nisam zažalila nijednom. Ustali smo oko 4 ujutro kako bismo stigli na izlazak sunca negdje iza 5 sati. Let balonom je podložan vjetru, odnosno ako je vjetar prejak ili preslab, baloni ne lete jer je sam let i slijetanje opasno. Ovisno o veličini, u balone stane od 20-28 ljudi i svaki balon ima svog pilota koji vam prije uzlijetanja kratko objasni poziciju za uzlijetanje i slijetanje (čučanj za slijetanje zbog zaustavljanja balona i kako ne bi ponovno poletio prije ispuštanja vrućeg zraka iz balona).

Ovaj je let toliko spokojan da mi je teško zamisliti da bi se netko nečega trebao bojati, košare su visoke, piloti iskusni i uzlijetanje i slijetanje je mirno i polagano, kao i sam let. Čini vam se kao da u svitanje zore spokojno plutate nad tisućama godina povijesti Luksora, prekrasno iskustvo. 

Dolina Kraljeva – ulazi se u prekrasno oslikane grobnice

Dolina kraljeva (Valley of the Kings) smještena u blizini Luksora, na prvi se pogled čini kao hrpa prašine i kamenja, ali ispod površine nalaze se 63 grobnice najvažnijih faraona antičkog Egipta. Jednu od najvažnijih grobnica, onu faraona Tutankamona, otkrio je Howard Carter 1922. i nalazi se ispod druge grobnice te je zbog toga ostala neotkrivena dugi niz godina. Još uvijek traju iskopavanja pa nisu sve grobnice dostupne za posjetitelje.

U ulaznicu za Dolinu kraljeva uključena je posjeta tri grobnice po izboru (osim Tutankamonove koja se dodatno plaća). U blizini Doline kraljeva nalazi se i manje poznata Dolina kraljica (Valley of the Queens) koja za sada broji preko 90 iskopanih grobnica. 

Hram u Karnaku – meni osobno najljepši i najimpresivniji lokalitet

Ovo je zaista posebno mjesto i ne znam može li se uopće dočarati slikama, a kamoli riječima. Ogromno, masivno vapnenačko kamenje uzdignuto na goloj zemlji Karnaka služi kao podsjetnik koliko smo zapravo maleni i koliko malo znamo o mudroj civilizaciji drevnog Egipta.

Još uvijek postoje različite teorije o tome kako su vapnenac i stupovi hrama u Karnaku transportirani s iz Gebel Silsile (mjesto 161 kilometar južnije). Ovaj je hram star preko 2000 godina te je bio posvećen bogovima Amunu (Sunce, Zrak) i Khonsu (Mjesec) i božici Mut (Plodnost i Majčinstvo). U ovome je hramu bogu Amonu-Ra služilo više od 80.000 robova, što je u to vrijeme bilo pokazatelj njegove važnosti.

Obilazak Crne i Bijele pustinje džipovima, beduinska večera, zalazak sunca i noćenje u pustinji pod zvijezdama 

Crnu i Bijelu pustinju posjetili smo u sklopu ture džipovima (+ večera i noćenje) i iskustvo je zaista posebno. Inače sam zaljubljenica u pustinje, taj spokojni mir je nešto neopisivo. Nalaze se oko 4-5 sati vožnje od Kaira i ono što ćete vidjeti ovdje su zaista spektakularni prizori pustinje prekrivene crnim vulkanskim kamenjem i pustinje pune bijelog kamenja.

No, ono što se vidi teško se može usporediti s osjećajem kada ste tamo i pred vama se nalaze naizgled beskrajna pješčana prostranstva. Za ljubitelje Zvjezdanih staza, u Crnoj pustinji ćete se osjećati kao da ste ušetali na filmsko platno, a kada posjetite Bijelu pustinju, obratite pažnju na tlo gdje ćete u kamenju pronaći skamenjene ostatke morskog svijeta jer je ovo pustinjsko tlo nekada bilo morsko dno.

U Bijeloj su nam pustinji dečki koji su bili organizatori ture pripremili večeru (pod vedrim nebom tople noći u kolovozu), zapalili krijes i podigli šatore (svaki je za po dvije osobe) za sve koji nisu željeli spavati pod otvorenim nebom. Inače mi je boravak i noćenje u pustinji Wadi Rum u Jordanu ostao u toliko divnom sjećanju da sam mislila da ću taj osjećaj teško opet doživjeti, ali eto, Bijela pustinja je to postigla.

Aleksandrijska palača, knjižnica, citadela i promenada

Aleksandrija je iskustvo samo za sebe, nešto drugačije od ostatka Egipta. Smještena je na obali Sredozemnog mora i diše zajedno s njime, što pokazuje i njena promenada od oko 20 kilometara. S istočne strane promenade, na brdu se nalazi Montaza, velebna palača izgrađena u turskom i firentinskom stilu, karakteristično žute i crvene boje, s prekrasnim ornamentima, dok sa zapadne strane grad čuva i brani Citadela Qaitbay i to od 15. stoljeća pa sve do danas.

Predvečernja šetnja Aleksandrijskom promenadom u zalazak sunca nešto je stvarno prekrasno, a nalik ostalim arapskim zemljama, sa zalaskom sunca ne opada i šušur grada već sve ostaje živo i užurbano sve do kasnih večernjih sati. Aleksandriju ću pamtiti po prekrasnoj promenadi, koktelima u beach baru, divnom zalasku sunca, prekrasnoj obnovljenoj Aleksandrijskoj knjižnici, nesnosnoj vlazi u zraku, ljepljivoj koži, konstantnom trubljenju automobila i obilasku citadele na vrhu koje vam se čini da imate sav svijet na svome dlanu. 

Siwa oaza – džipovima po pustinji, zalasci sunca, kupanje u termalnim izvorima i slanim jezerima

Siwa nam je bila jedna od zadnjih stanica na ovom putovanju i iako nas je tu već svladavao umor, hotel s bazenom, sobama s mnoštvom ventilatora i prekrasnim domaćinom je to definitivno popravio.

U Siwu smo stigli lokalnim noćnim busom iz Aleksandrije u ranim jutarnjim satima, a putem nas je kontrola zaustavila samo na jednom check-pointu te su svim putnicima provjeravali torbe (traže oružje i alkohol – nije ga dozvoljeno imati sa sobom). Tijekom noćne vožnje bilo je nekoliko stanica za WC, ali što se više bližite granici s Libijom i dublje zalazite u pustinju – cure – nemojte očekivati zatvoreni WC, a bome nema ni drveća ni grmlja. Tako smo evo prijateljica i ja iz grupe u 4 u noći pod pratnjom dečka u vojničkoj uniformi i s puškom (koji ne govori ništa osim arapskog) pješačile nekih 300-tinjak metara do obližnje benzinske. Naravno da na benzinskoj rade dečki koji isto govore samo arapski, ali bili su toliko ljubazni da su samo za nas očistili ženski WC (koji se valjda nije koristio tjednima, mjesecima, tko zna…).

Siwa oaza je među najpoznatijim oazama na svijetu i mnogo je veća nego što većina ljudi misli, prostire se na 200 km2. Nakon uspona Islama, oaza je služila kao mjesto za odmor i okrjepu hodočasnicima u Meku. Odmah po silasku iz autobusa primijetit ćete toplinu, ali i suhi zrak i olakšano disanje (za razliku od Aleksandrije s gotovo 80% vlage u zraku). Oaza je okružena pustinjom i na karti je tek malena točkica između središnjeg Egipta i Libije, ali obiluje izvorima pitke vode (više od 300 izvora) kojima udiše život tisućama stabala datulja i maslina. Pijesak je ovdje sitan, žut, suh, drugačiji od pijeska u zapadnijima Crnoj i Bijeloj pustinji. I u ovoj pustinji puše, jako puše, ugodno puše. Prije izleta džipom u pustinju ide se na ispuštanje dijela zraka iz guma kako bi vožnja bila bolja, a nije neuobičajeno između vožnja po dinama skoknuti do ponekog izvora ili jezera s pitkom vodom i osvježiti se.

Ono što je specifično za Siwu jesu i tirkizna slana jezera za koja nisu potrebne plivačke vještine jer ne možete potonuti zbog količine soli. Nema plivanja, samo plutanje i opuštanje. U jezera se može ući bos, ali pažljivo zbog tvrdih naslaga soli na rubovima, a prosječna dubina je do četiri metra. 

Lagouna beach Marsa Matrouh, Sredozemno more

Ovo je plaža s najtirkiznijim morem koje sam ikada vidjela. Tim je pridjevom bila opisana i u programu, ali kada smo ovdje stali na pretposljednjoj stanici, prije odlaska u Kairo, nitko nije mislio da će voda biti toliko tirkizno plava, čista, prozirna. Bila sam i na Kubi i na Zanzibaru i osobno mi je ovo najljepša plaža zbog boje mora, valovi nisu toliko veliki kao na Kubi, a nije ni toliki plićak kao na Zanzibaru (iako je Kendwa bila stvarno super) i pijesak je (meni) puno ugodniji za stopala ovdje nego na Zanziju (na Zanziju imate osjećaj kao da ste zagazili u tijesto, toliko je sitan da se mijesi).

Privatnim busom u pratnji policijskog vozila i tri policajca (sve od Siwe do Aleksandije smo imali pratnju, prvo jedno pa onda i dva vozila) stali smo na ogromnom pješčanom parkingu s kojeg se ne vidi ni more, a kamoli plaža. Kratkom šetnjom spustili smo se dolje i zatekli ovo što se vidi na slikama (nema nikakvih filtera, nije potrebno). Prekrasno tirkizno plavetnilo, sunčano iznad nas, a oblačnije na sjeveru, ugodni povjetarac i plaža prepuna lokalaca. Ubrzo nam je prišao zaštitar i ponudio nam da odemo na desni dio plaže kako bismo se tamo mogli bez nelagode kupati u kupaćim kostimima. Ovo mi se činilo jako čudno, ali čim smo se skinuli, shvatili smo koliko su nam kupanje učinili ugodnijim i koliko smo slobodnije mogli uživati, s manje osuđivanja (bar ne izbliza).

Ovo je ujedno i bila posljednja moja postaja prije leta za Zagreb iz Kaira, a dio grupe je iz Kaira produžio busom za Dahab te su ondje proveli još četiri dana i uputili se kući iz Sharm-el-Sheika.

I nakon što sam napisala ovaj putopis teško mi je povjerovati da smo u 15 dana uspjeli vidjeti toliko toga, proći kroz tisuće godina antičke povijesti i upoznati moderni Egipat. Dok sam na putovanju bila ljuta na to što imamo noćne buseve, shvaćam da smo zbog njih vidjeli i iskusili puno više toga. Ovo je ogromna zemlja za naše pojmove, ima se tu puno toga za vidjeti i u nekoliko mjeseci, a kamoli u 15 dana. No, ja sam si nakon ovih 15 dana samo još jednom potvrdila da se treba odvažiti na takva i slična putovanja, bila ona više ili manje avanturistička jer u toplini i ljubaznosti zemlje i ljudi različitih pogleda na život, stavova, religije i vjere, različitog jezika i pisma, različitog svega, e tu leži najveće bogatstvo čovječnosti.

A svima vama želim vam da vas put nanese u Egipat i da se zaljubite u njega kao i ja.

---

Travel Advisor

Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima,  Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.