Nikola Kovačević Intervju
Fotografiranje aviona me oduševljava
Našeg sugovornika zamijetila sam prilikom jednog od letova za Istanbul, a dojmilo me se to što čovjek marljivo i temeljito fotografira avione koji dolaze i odlaze. Vidjela sam da ljudi slikaju svašta, no njegova ljubav prema avionima bila je i više nego jasno vidljiva. Nakon svog povratka s puta malo sam se krenula informirati i saznala da je riječ o mom sugrađaninu iz Velike Gorice koji se zove Nikola Kovačević. Bilo je lako doći do njega budući da se maleni broj ljudi bavi ovakvim tipom fotografije.
Nikola Kovačević cijeli svoj život živi u Velikoj Gorici, a ima 38 godina. Radi kao pravnik u Zagrebu, a njegov hobi je fotografiranje aviona. Kada je bio malen s prozora svog stana promatrao ih je kako slijeću. Roditelji su ga vrlo često vodili u šetnje do aerodroma gdje je postojala terasa s vidikovcem, pa je to postao i svojevrstan ritual vikendom.
Od najranijeg djetinjstva zanimali su ga avioni, a o zrakoplovstvu se najčešće informirao iz dokumentaraca, redova letenja zrakoplovnih kompanija, časopisa i enciklopedija na tu temu. S pojavom interneta postale su dostupne i fotografije zrakoplova, koje su, osim novinara po zadatku, često snimali i spotteri – zaljubljenici koji zrakoplove opažaju u letu i na tlu, bilježe njihovo kretanje, te fotografiraju ili snimaju videozapise.
Kod Nikole je situacija bila takva da je fotografiranje zrakoplova došlo samo po sebi kada je 2004. nabavio prvi digitalni fotoaparat. Tada je započeo objavljivati fotografije na internetskim stranicama specijaliziranima za tu temu, raznim forumima i grupama. Fotografiranje aviona za Nikolu predstavlja prvenstveno hobi, u kojem uživa na sličan način kao što netko uživa u lovu ili ribolovu. Za razliku od posla, kojim se prvenstveno bavi da bi zaradio za život, hobi je nešto na što troši vrijeme, novac i energiju, ali u tome uživa. Uz osobni gušt, plane spotting je često i prilika za upoznavanje ljudi koji se bave istim hobijem, iako su različitih struka, a s tim ljudima se onda često stvaraju i dugogodišnja prijateljstva.
Što se tiče zarade od nastalih fotografija Nikola je rekao sljedeće: „Doduše, može se i tu nešto sitno zaraditi – npr. preko agencije je moguće prodavati stock fotografije koje onda razni portali koriste za ilustracije članaka o zrakoplovstvu, moguće je tu i tamo prodati fotografiju za potrebe izrade nekog kalendara, ali to su uglavnom simbolični iznosi od kojih mogu eventualno podmiriti manji dio troškova fotografske opreme.
Postoje i oni koji se profesionalno i ciljano bave upravo zrakoplovnom fotografijom, putuju po svijetu, uživaju u tome i od toga žive, međutim, kod nas je tržište za takve stvari premalo. U Hrvatskoj je veća šansa da se novac zaradi od takve vrste fotografije kada ti netko neovlašteno objavi i koristi fotografiju (u sudskoj praksi to su često iznosi od najmanje tisuću kuna po fotografiji, a ponekad i višestruko veći), nego kada mu je nudiš na korištenje po zaista simboličnoj cijeni. Fotografije je moguće slati i na različite natječaje, obično su naknade besplatne zrakoplovne karte.“
Nikola je naglasio da je fotografiranje zrakoplova dosta zahtjevno, jer u pravilu je riječ o prilično udaljenom objektu koji se kreće jako velikom brzinom. Treba paziti na osvjetljenje i vremenske uvjete, treba biti na pravoj poziciji u pravo vrijeme. Danas je lakše zahvaljujući aplikaciji Flightradar24, na kojoj ih je moguće pratiti uživo. Potrebno je investirati u malo bolju fotoopremu (prvenstveno teleobjektiv, čija se cijena kreće od cijene jeftinijeg bicikla do cijene skupljeg motocikla). Znanje o samoj fotografiji i ručno namjestiti većinu postavki. Nakon uspješnog ulova slijedi i obrada fotografija u programima poput Photoshopa ili Lightrooma.
Da bi spotter bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, potrebno je i određeno prijevozno sredstvo (bicikl, motocikl, auto, javni prijevoz), a za fotografiranje uz ogradu piste potrebne su i ljestve. U slučaju Zagreba i prethodni telefonski dogovor s osiguranjem zračne luke, na što su ovlašteni samo spotteri koji su prethodno prošli određene tečajeve i prošli sigurnosnu provjeru kod MUP-a.
Trenutačno nema planova za pripremu vlastite izložbe budući da je to dosta zahtjevno i skupo, a teško mu je reći koju svoju fotografiju bi izdvojio kao najdražu. Nikoli je, kao i svim spotterima, kojih u Hrvatskoj ima više desetaka, posebno interesantno sve ono što je rijetko i teško uloviti. Prvi primjerak nekog novog zrakoplova, posljednji koji će uskoro biti povučen iz prometa, ili jedini ikad proizveden, kao što je Antonov 225, koji je prije par godina u Zagrebu na jedan dan desetke tisuća ljudi pretvorio u zaljubljenike u zrakoplovstvo.
Zahvaljujem se Nikoli na divnom razgovoru i odličnim informacijama za naše čitatelje. Također želimo mu još puno sreće i uspjeha prilikom fotografiranja aviona.
Pretplatite se na naš YouTube
Savjetnik za putovanja na FB i IG
