Grazie Roma
Kako pjesma Antonella Vendittija kaže, grazie Roma – na mnogočemu.
Rim je jedan od gradova koji se naprosto moraju naći na karti ljubitelja putovanja Europom; ova nezaobilazna destinacija svidjela bi se velikom spektru putnika, no naglasak je ipak na mirnijem putovanju bez pretjeranih partijanja uz puno hodanja i, naravno, strpljenja.
Uhvatila sam ponudu WizzAira iz Beča i za 35€ stigla povratnom kartom do talijanske prijestolnice, gdje me dočekala kolegica na studentskoj razmjeni. U samo tri dana propješačila sam nešto više od 40 km, jer uporaba javnog gradskoj prijevoza u takvome gradu činilo mi se apsurdnim. Naime, Rim je arhitektonski muzej na otvorenome! Krećući se od jedne znamenitosti do druge, proći ćete pored nebrojeno puno manjih zgrada, ruševina i spomenika koji vas mame da se približite, fotografirate ih i pročitate koja je bila njihova primarna funkcija za vrijeme velikog Rimskog Carstva.
Cijene? Neočekivano niske!
Ako ne popijete kavu i ne ručati tik pred najpoznatijih lokaliteta, već 300-ak metara dalje, cijene će biti i više no prihvatljive. Konkretno, posjet Vatikanskim muzejima, ručak i kava koštali su nas 20 eura. Kako? Dok su svi muzeji u Rimu besplatni prvog ponedjeljka u mjesecu, Vatikanski muzeji besplatni su posljednju nedjelju u mjesecu, no – budite pripravljeni na čekanje u redu ili riskirajte javno sramoćenje i skratite si red zaobilaženjem kolone. Mi smo se odlučile za ovu drugu opciju.
Nakon razgleda vatikanskog bogatstva (barem onog dijela otvorenom oku javnosti), ručale smo u restoranu The Loft gdje smo cannellone, carbonaru, bocu mineralne vode, cappuccino i produženu kavu platile nešto manje od 20€. Istih 300-ak metara od Koloseja nalazi se turistički centar, no pored ulaza u centar mali kiosk s natkrivenom terasom gdje je Lavazza espresso 1€, a terasa je poslužila kao odlično sklonište od kiše.
Javni gradski prijevoz? Jednostavan i pristupačan!
U javnom gradskom prijevozu svakako trebate paziti na torbicu i osobne stvari, lopovi koji glume pijanice i baljezgaju gluposti dok njihovi kolege „operiraju“ po vašim dragocjenostima nisu rijetkost. No, zanemarimo li to, rimski metro ima tek nekoliko linija koje su dobro označene i pristupačne (1,5€ u jednom pravcu), no autobusi nisu točni u minutu kao, primjerice, oni austrijski, već kasne kao i u nekim hrvatskim gradovima. Upravo je to još jedan razlog zašto sam se odlučila za „Fiat pješke“. Pri izlazu iz metro stanica nemojte kupovati suvenire odmah kod prvog uličnog prodavača – magnet na Papu Franju možete naći i za 0,50€, a ne samo za 2€. Svakako bih preporučila da se karte za javni gradski prijevoz kupe na kiosku, a ne na automatu zato što su kod automata redovi čekanja, a nerijetko za ubačeni novac ne dobijete kartu, već sustav – blokira.
Izlasci
Zabavu smo potražile u subotu navečer u kvartu San Lorenzo, koji vrvi talijanskim kafićima i klubovima. Ono što me zapanjilo jest vrsta izlaska mladih – oni ne plešu. Postojao je samo jedan klub u kojemu ljudi idu s namjerom da se isplešu, no u njega nisam mogla ući jer nisam imala člansku iskaznicu. Iako sam ju željela napraviti iste večeri, ulazak u klub bio bi mi omogućen tek za 24 sata. Pretpostavljam kako je riječ o tipičnim muljažama s registracijom objekta kao udruge, a svi članovi potom služe ili za izvlačenje financija iz lokalnih, državnih i EU fondova udruga mladih i za mlade, ili za kojekakve olakšice.
No, nismo razbijale glavu već krenule dalje! Svaki kafić/klub odisao je mirisom trave, iz klubova se čula glazba Gigija D’Agostina, Eiffela 65 i nekih neidentificiranih talijanskih glazbenika, konzumiralo se pretežito pivo, a prava se zabava odvijala ispred klubova gdje su mladi u dobi od 20/30 krovove parkiranih automobila koristili kao šankove i razgovarali uz plastičnu čašicu. Slično hrvatskim srednjoškolskim izlascima.
Nešto novo što sam vidjela jest klub društvenih igara. Skupine koje dođu u taj pub biraju društvenu igru koju će igrati i cijele večeri piju, razgovaraju i uživaju uz Čovječe ne ljuti se, karte ili nešto kompliciranije. No, nismo se ni tu zadržale predugo s obzirom na to da je ovo bio jedini klub koji je bio pun.
Sigurnost
Osim prethodno spomenutih džeparoša po metroima i autobusima, u Rimu sam se osjećala sigurno. Moram priznati da se u noćnim satima nigdje nisam kretala sama ni predaleko od stana, grad je pun policije i vojske koja čuva spomenike i brine o redu, a ulični prodavači možda jesu ponekad naporni i dosadni – no ne i opasni. Nigdje u centru grada nisam vidjela konflikte, svađanja, dernjavu ni ikakvo remećenje javnog reda i mira, no prvog sam dana šetala kvartom van centra u blizini glavne željezničke postaje Termini koji je dijametralna suprotnost Rima o kojemu ste upravo čitali.
Od prljavih ulica, zidova, grafita, smrada i lokalnih pijanaca na klupicama, do očitih dilera, rimska druga strana medalje nalazi se van centra. Ipak, odlučite li se posjetiti Rim, držite se centra i nemojte misliti o obroncima grada, fašističkoj povijesti i gladijatorskim borbama.
Kovanica je ubačena u Fontanu di Trevi, ci vediamo ancora Roma!
Fotografije Matea Lacmanović i Christina Andrić.
Posjetite naš YouTube kanal.
