Nedaleko od glavnog portugalskog grada, Lisabona, u Alcobaçi (Alkobasi), svake se godine održava Internacionalna izložba samostanskog slastičarstva i proizvodnje likera. Alcobaça – slatki grijesi.
Tada poznati samostan Mosteiro de Santa Maria de Alcobaça otvara svoja vrata i četiri dana ugošćuje znatiželjne turiste i domaće sladokusce. Ulaznica je simbolična – 1 euro – i stoga i ne čude gužve koje se stvaraju. Najbolje je doći u prijepodnevnim satima.
Samostansko slastičarstvo čini osnovu portugalskog slastičarstva.
Bijaše to u ono doba, negdje potkraj 15. stoljeća kada su Portugalci, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja – napokon uspjeli uzgojiti šećernu trsku na otoku Madeiri. Tada započinje proizvodnja šećera i kulinarski svijet Europe nikad više nije bio isti. Do tada su se na europskim dvorima slastice pripremale s medom ili rijetko sa šećerom donesenim iz dalekih arapskih zemalja.
U samostanima diljem carstva, časne sestre započinju proizvodnju samostanskih slastica, što u nastojanju da prodajom na mjesnim sajmovima obogate crkvenu kasu, što u želji da potroše velike količine žutanjaka, koji su im ostajali nakon upotrebe bjelanjaka za štirku, te velikih uroda badema koji su rasli u samostanskim vrtovima.
Tri su osnovna sastojka u izradi: velike količine žutanjaka, velike količine šećera te bademi. Ako ste kao djeca voljeli umućena jaja, koje su vam bake pripremale da biste rasli jaki i zdravi, portugalsko slastičarstvo je vaše carstvo. Ja moram priznati da zbog intenzivnog okusa jaja, ne preferiram ovdašnje kolače, no moram im odati počast zbog maštovitih i ponekad lascivnih naziva kojima su ukrasili svoje kolače.
“Barriga de fereira” – trbuh časne sestre, “manjar divino” – božanska krema, “pecado do ceu” – nebeski grijeh, “beijinhos de fereira” – poljupci časne sestre, “maminhas da noviça” – grudi novakinje… … samo su neki od maštovitih naziva kolača, koje možete isprobati dolaskom u Portugal. Postoji više od 1000 poznatih samostanskih kolača, no često su baze iste uz dodatak nijansi. Jedan će samostan nadjenuti novo ime starom receptu nakon dodavanja ušećerenog voća, drugi komorača u prahu.
Ipak, jedan od najpoznatijih slatkiša su “ovos moles” – meka jaja. To je krema od žutanjaka i finog šećera koja se ulijeva u kalupe obložene hostijom te po hlađenju siječe.
Portugalci doista vole svoje kolače i oni su česti dio svakodnevnog jelovnika. U svakom restoranu ćete pronaći neku varijantu slatke riže posute cimetom, kremu od umućenih jaja i mlijeka uz dodatak badema, tortice tankih kora s kremastim punjenjem.
Utjecaj europskog slastičarstva kakvog mi poznajemo ovdje se ne nazire ni u tragovima. Stoga i ne čudi oduševljenje Portugalaca kada se prije nekoliko godina jedan slastičar dosjetio spojiti beze-kore i čokoladu te svoj kolač zaštititi pod nazivom – najbolji kolač od čokolade na svijetu.
U predbožićno su vrijeme časne sestre proizvodile i razne fritule, varijante dalmatinskih “poderanih gaća” i prženice – pohani kruh preliven sirupom od šećera, koji se kao hladan pospe cimetom.
Na ovoj izložbi osim kolača, možete isprobati i kupiti razne džemove i likere. Isprobala sam slatko od slatkog krumpira i cimeta – ima okus po kestenu, te nekoliko vrsta likera: od eukaliptusa, višnje i oraha. Ne mogu se odlučiti koji je bio bolji. Prošlogodišnji pobjednik u kategoriji likera je biljni liker iz dominikanskog samostana Singeverga. Receptura je naravno tajna, no ono sto se zna jeste da se koriste začini poput cimeta, anisa i komorača uz dodatak raznog ljekovitog bilja.
Bili ljubitelji ovakvih kolača ili ne svakako vrijedi odškrinuti vrata uma i isprobati nešto novo. Možda će vam se svidjeti, možda ne, no svakako ćete znati da i ovakva vrsta slastica postoji te da postoje milijuni koji u njima uživaju.
izvor: okusi.eu
Wine and gastro –Travel Advisor
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/nikad-nismo-vidjeli-ukusniju-web-stranicu/
Travel Advisor – YouTube channel
