Travel AdvisorTravel Advisor

Kakav je zapravo život u Kambodži?

Drugačiji pogled na ovu zanimljivu zemlju

Moje ovogodišnje putovanje u Kraljevinu Kambodžu je više bilo poslovno, nego turistički. Tako da ću se shodno tome, ovdje bazirati na ono što sam doživio radeći Public Health projekt (Javno zdravstvo).

Ukratko, moj zadatak je bio da posjećujem lokalne zajednice (većinom siromašne, ljude koji žive na margini društva) i radim osnovne preglede (mjerenja krvnog pritiska, šećera u krvi,..) kao i davanja adekvatnih lijekova shodno rezultatima analize. Drugi dio ovog projekta je bila posjeta vrtićima i edukovanje djece iz oblasti higijene.

Kakav je zapravo život u Kambodži?

Komune koje sam posjećivao su bile u glavnom gradu Phnom Penhu i okolini. Sam grad nije naročito lijep, smeće se može vidjeti na svakom ćošku, a nevjerojatan je kontrast između siromašnih četvrti i ogromnih vila. Kanalizacioni sistem je kao i u većini azijskih zemalja mnogo iza zapadnog standarda, tako da npr. ako budete odsjedali u nekom hostelu toalet papir je zabranjeno bacati u WC šolju, za to je namijenjena kanta za smeće. Smještaj je bio u jednoj ogromnoj vili s oko 20-ak soba. Poprilično skromno, bez tople vode, mada sasvim dovoljno.

Hrana nije ništa posebno

Hranu su nam spremali svakog dana, ništa specijalno, nego onoliko da bude dovoljno da ne budemo gladni. Riža je na meniju svaki dan u svako doba dana. Zapravo koristilo se najbolje od svega, i kako mi je jedan lokalac rekao- ,,Mi jedemo da ne bismo bili gladni, a ne da izmišljamo i uživamo…” Tako da, oni će uvijek hranu da prihvate pa iako i ne bili gladni u tom trenutku, jer nikad ne znaju kad će je sljedeći put dobiti. Kad se osvrnemo na njihovu historiju i užase koje su proživjeli, nije ni čudo da je to tako.

Obilazeći komune i četvrti, shvatiš da ti ljudi žive u sadašnjem trenutku (što i ne čudi na budizam te meditacije koje praktikuju). Većina njih novac koji zaradi troši na hranu, a za zdravstvo malo tko ima novca i vremena. Dosta njih nema posao, nego zarađuju prodajući alkohol ili čiste. Tako da, doktoru idu kad nastupi neka komplikacija ili kad dođe ,,zadnji čas“. Dosta ih ima hronične bolesti, poput hipertenzije ili dijabetesa, a većina njih lijekove je dobivala od nas, tj. Organizacije s kojom sam radio. A ono što najviše ostavlja utisak je ZAHVALNOST. Nešto čega nedostaje razvijenim zemljama, rekao bih. Bili su zahvalni za svaki trenutak pažnje, za svaki savjet i svaki osmijeh. I bez obzira na uvjete u kojima žive, rijetko sam vidio neku osobu da se ne smije.

Djeci se na daju novac ili slatkiši

Dječica su stvarno preslatka i puna života. Ono na što smo mi trebali obratiti pažnju je to kako se ophodimo s njima. Strogo je zabranjeno davati djeci slatkiše ili novac, jer tako se potiče to da oni na kraju žele da prose, a ne da idu u školu i edukuju se. Tako da, ako želite pomoći uplatite novac na račun neke humanitarne organizacije.

Muzej genocida

U Phnom Penh-u ne smijete propustiti posjetu S21-muzeju genocida i poljima smrti (svako tko zna historiju, zna o čemu pišem), kao i otići na rijeku Mekong. Moja preporuka je, iako je to vrlo individualna stvar, otići na meditaciju u jedan od mnogobrojnih hramova. Preporučujem i posjetu Ostrvu svile, gdje ćete da osjetiti pravi duh Kambodže.

 

Angkor Wat

Isto tako, ako možete da iznajmite auto, topla preporuka je i svratiti u mjesta između ova dva grada, od kojih je meni najdraže Tonlé Sap jezero. Tu su smještena tzv. plutajuća sela. Ja sam bio u sušnom periodu kada je nivo vode nizak, međutim u sezoni monsuna količina vode je i do 5 puta veća. Jezero liči više na more, a dubina mu može dostići i do 14 metara. Saobraćaj se odvija čamcima.

Da li preporučujem posjetu ovoj zemlji?

Ukratko, ovo bi bio sažetak jedne sfere putovanja. Da li preporučujem posjetu ovoj zemlji?
Da, uz napomenu da možda nije za svakoga. Ako želite da budete tipični turista, Siem Reap će vam biti dovoljan, ako pak želite doživjeti avanturu, obiđite veći dio zemlje. Uz to, sve je poprilično jeftino. Neke stvari koje sam htio, nisam uspio da obiđem, a ovoliko koliko sam vidio mogu reći da je ova zemlja opravdala moja očekivanja.

Kakav je zapravo život u Kambodži? Zemlja patnji i ljepota.

Potpuno drugačiji nego u zemljama Europe.

Tekst završavam budističkim citatom koji sam vidio prilikom posjete muzeju genocida kao snažnu poruku: ,, Not to do any evil, To cultivate good, To purify one“s mind“

Tekst i fotke Velimir Borojević

Travel Advisorputovanja

Pretplatite se na naš YouTube video

Previous articleKako ojačati imunitet na putovanjima?
Next articleNoni sok podiže imunitet, a dolazi iz raja Tahitija