Kapadokija – dosanjani san
Sjećam se kao da je bilo jučer. U vrijeme kada nisam toliko putovala nego sam sjedila doma i gledala TV gdje mi je jedna od omiljenih serija bila Gradovi podzemlja na History Channelu. Tamo sam prvi puta ugledala Kapadokiju (Cappadocia (Engl) ili Kapadokya (Turski)). Ostala sam momentalno očarana prirodnim ljepotama i misterijom podzemnih gradova i zavjetovala se sama sebi da moram to čudo vidjeti i u živo. Stavila sam je na svoju bucket listu. Od toga je prošlo kojih 10-tak godina ali eto, napokon mi se san ostvario i putovanje u Kapadokiju je došlo na red.
Kapadokija je povjesna regija u Turskoj Centralnoj Anatoliji. Staro perzijsko ime joj je bilo Haspaduya što u prijevodu znači Zemlja predivnih konja. Danas se ime Kapadokija uglavnom koristi u turizmu za opis područja koje se proteže od grada Kayseri pa 150 km dalje do grada Aksaray. Na tom području je najveći broj impozantnih tvorevina nastalih nakon erupcije, sada neaktivnih, vulkana Erciyes Dağ (3916 m), Hasan Dağ (3253 m) i Melendiz (2963m), koji su pretpostavlja se eruptirali prije nekih 9 i 3 miliona godina.
Vulkanski krajolik oblikovala je erozija i stvorila niz planinskih grebena, dolina, spilja i vrhova poznatih kao “vilinski dimnjaci”. Stijene nastale erozijom formirale su na stotine spektakularnih stupova i oblika poput minareta. Krajolik je nestvarno čaroban i imam osjećaj kao da je nekoć tuda šetao i Gaudi te pronašao inspiraciju za puno svojih djela. Slična mi se učinila i magija dok sam promatrala oblike u Gaudijevim kućama ili Sagradi Familiji u Barceloni i sada ovo čudo prirode.
Kapadokiju svakako morate vidjeti iz zraka i to iz balona sa pogledom na izlazak sunca. Iz ptičje perspektive, sa stotinama drugih balona na obzoru, savršenstvo krajolika još je izražajnije.
Let traje 1h i na kraju svakoga leta dočeka vas pjenušac i diploma. Cijena leta se kreće od 120-200 eura ovisno o sezoni i popunjenosti termina ali prosjek je nekih 150. Iskustvo je vrijedno svakog eura i ponovila bih ga opet.
Osim iz zraka, morat ćete vidjeti Kapadokiju i iz perspektive čovjeka krtice. Naime, ispod nadzemnih gradova splet je podzemnih. Jedan od najvećih na svijetu, a definitivno najveći u Turskoj je podzemni grad Derinkuyu. Ide do dubine od 60 m, a rasprostire se na 4,5 km te ima 8 podzemnih katova u koje je svojevremeno stalo i do 20.000 ljudi skupa sa hranom i potrepštinama. Otvoren je 1969., a točno iz kojeg je razdoblja gradnje se ne zna, no pretpostavlja se da je najveći dio sagrađen za arapske invazije tog područja – otprilike 7.-10. stoljeća. Podzemni gradovi su služili za bijeg i život u vrijeme okupacije nadzemnih gradova, no i kada se situacija smirila prva dva najviša kata su uvijek služila kao skladište za voće i povrće, vino i životinje zbog vrlo povoljne i stalne temperature zraka. Osim Derinkuyu podzemnog grada otvoren je i drugi manji – Kaymakli, a najposjećeniji dio u Kapadokiji, i ujedno pod zaštitom UNESCO-a, je nadzemni otvoreni muzej Göreme. Ljudi su u stijenama isklesali kuće, crkve i samostane. Göreme sadrži više od 30 crkava i kapelica isklesanih u stijenama, a neke od njih još imaju sačuvane predivne freske iz Bizantskog doba (9-11 stoljeće).
Fascinantno mi je kako su dva najveća gradića Göreme i Ürgüp tako skladno uklopljena u stijene. Niz hotelčića smještenih u stijenama nigdje ne nagrđuju okoliš već su u skladu s njime kao da su još iz tog davnog razdoblja. Navečer sve stijene romantično svijetle, a ujutro sa terasa hotela možete gledati balone u zraku.
Turska me inače oduševljava svojom vrhunskom hranom i gostoljubivošću, ali ovaj puta me dodatno očarala prirodnim ljepotama. Zasigurno ću se opet vratiti u Kapadokiju. Dva dana je ovdje pre malo ukoliko želite u miru uživati u krajoliku i njegovim ljepotama.
Pogledajte naš YouTube kanal
https://www.travel-advisor.eu/baloni-u-kapadokiji/
