Studeni je najtužniji mjesec za Vukovarce. Mjesec u kojem se zajedno s hladnoćom, ovdje u čovjeka uvuče sjeta i sjećanje na najveću tragediju novije hrvatske povijesti. Iako se tragedija nikad ne zaboravlja, u studenome je ona daleko prisutnija i misli su usmjerene na 18. studeni 1991. godine kada je slomljena obrana ovog herojskog grada. Dan je to koji je upisan u memoriji cijeloga naroda kao jedan od najvažnijih datuma, jer je “tog dana Vukovar svojom žrtvom obranio Hrvatsku i zauvijek postao pobjednik – jer je žrtva”.
Godinama su Vukovarci živjeli daleko od svog grada, bez svojih domova, no dočekali su vrijeme povratka i s vremenom ponovno izgradili domove. Jedino što nisu mogli vratiti su ljudi, one koji su nesebično dali život za Domovinu. Ono što mi možemo je sjećati ih se i voljeti ih.
Sjećali smo ih se i kad su bili daleko od Vukovara, raseljeni diljem Lijepe naše, pa i šire. Sjećaju ih se i građani svih mjesta u Hrvatskoj koji na taj dan pale svijeće u svojim domovima, okupljaju se ujedinjeni u molitvi i sjećanjima. Ljudi su uvijek znali prepoznati kad se nešto radi srcem, a Vukovar i Hrvatska branili su se srcem.
Za hrabre ljude hoda se već 25 godina
Svakog 18. studenoga rijeka ljudi hoda ulicama Vukovara prisjećajući se svih onih koji su na ovom mjestu nesebično stali u obranu Vukovara i Hrvatske, i tako već 25 godina. Kolona sjećanja nastala je spontano, iz dubine srca ljudi te se širila i rasla svake godine, do neslućenih razmjera. U vremenu kada su ljudi poneseni emocijama krenuli pješice križnim putem, nitko nije ni mogao naslutiti koliki će odjek to imati, ali se i ovaj put potvrdilo da mjesto Vukovara u srcima ljudi nikada neće biti upitno.
Tko barem jednom u životu nije bio u Koloni sjećanja, taj ne može u potpunosti razumjeti količinu i intenzitet emocija koje te prožimaju dok ideš putem kojim su nekada išli ONI – hrabri ljudi. Ti se osjećaji ne mogu opisati riječima, već se moraju doživjeti. Tada se u mislima vraćaš u ono vrijeme, sjećaš se dragih ljudi i ne možeš ni pojmiti što su sve oni tada prošli, niti kako su se osjećali, koja im je bila zadnja misao.
Grad Vukovar i Gradski muzej Vukovar izdali su monografiju Sjećanje na žrtvu Vukovara 1991. godine “koja svjedoči o snazi i zajedništvu hrvatskog naroda, govori o upravo toj Koloni sjećanja, najvećem živom spomeniku”.
I opet nam se bliži 18. studeni
Tog će se dana u Vukovar ponovno sliti rijeka ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i inozemstva. Neka vas ne čudi veliki broj mladih koji se dolaze pokloniti žrtvi Vukovara jer se ljubav prema Domovini i svome narodu nosi iz roditeljskog doma.
Nisu svi u mogućnosti toga dana biti u Vukovaru, ali to ne znači da nisu u mislima u Vukovaru. U mnogim hrvatskim gradovima, u ulicama koje nose ime grada Vukovara, pale se svijeće u okviru spomen čina “I u mom gradu Vukovar svijetli” još od 1999. godine. Tako je toga dana Vukovar Hrvatska u malom, a cijela Hrvatska je Vukovar, sjedinjeni u zajedništvu, zahvalnosti i pijetetu prema žrtvama Vukovara.
Autor naslovne fotografije: © Miroslav Šlafhauzer
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
