Autorica teksta: Adriana Ćurić
Ovo je doista istina. Kolumbija je moja četvrta zemlja španjolskog govornog područja i jedina koju sam napuštala sa suzom u oku. Ne zbog predivne prirode, jedinstvenih gradova ili fine hrane – nego zbog ljudi. Iskreni su, veseli, topli, ljubazni, gostoljubivi i ponosni.
Kolumbijci vas osvoje već na prvu. Beskrajno su simpatični, pogotovo kad u istoj rečenici izgovore i buenos dias (dobar dan), como estas (kako si) i quiubo (što ima) pa hvatam što su me sve pitali da im na sve odgovorim. Nikada se u nekoj stranoj zemlji nisam osjećala toliko dobrodošlo. I vjerujte mi, apsolutno ih sve zanima. Odakle ste, zašto ste tu, koliko ostajete, što ste sve posjetili, kako je živjeti u Hrvatskoj. Jako vole komunicirati i što je najvažnije, još uvijek nisu prezasićeni masovnim turizmom.
Osim jezikom ljubavi, pričaju i jezikom glazbe. Cumbia, champeta, reggaeton, pop, salsa, merengue, bachata – you name it. Imaju to u krvi i tu energiju prenose na svakog prolaznika.
Ovim kvalitetama pridružuje se još jedna ključna: imaju sposobnost brzo prevladati svaku okolnost istovremeno učeći iz nje, što je rezultiralo jednom od najčešćih kolumbijskih fraza: “echar pa’lante”, što znači ići naprijed bez obzira na sve i s optimizmom gledati u budućnost.
Sad kad sam vam bacila bubu u uho, možemo prijeći na sljedeće pitanje – zašto je Kolumbija vrijedna posjeta i što sve ubaciti u tako kratki period od tri tjedna?
Kolumbija je zemlja koja nudi sve
Kada sam planirala putovanje u Kolumbiju, nisam znala što bih stavila u plan putovanja jer ova zemlja ima toliko predivnih mjesta da je bilo teško odabrati samo četiri lokacije. Kolumbija je zemlja koja nudi doslovno sve, od prekrasnih Kariba, planinarenja, amazonske prašume, pustinja, nacionalnih parkova, urbanih gradova, plantaža kave… I vjerojatno još pola nisam niti nabrojala. S obzirom da je Kolumbija smještena u zoni ekvatora, nemaju godišnja doba već se godina dijeli na sušni i kišni period. Iako vrijeme varira od regije do regije, najbolje vrijeme za posjet je od prosinca do ožujka, kada ćete izbjeći padaline. Mi smo u Kolumbiji proveli 20 dana, bili na četiri lokacije, a evo kako nam je bilo.
Bogota
Kako biste dobili dojam o njezinoj veličini reći ću vam da Bogota ima 9 milijuna stanovnika, dakle 2 i nešto puta više nego Hrvatska. Također, Bogota je jedan od najviših gradova na svijetu, jer kada sletite u Bogotu, sletjeli ste na 2600 metara nadmorske visine. Za usporedbu, najviši vrh Hrvatske je na 1831 metara. Također, Bogotu smatraju gradom s četiri godišnja doba, ali teško je povjerovati dok to zaista ne osjetite. Dnevna temperatura u Bogoti kreće se od 5-20 °C, pa nam je jutro bilo pravo proljetno, podne se pretvorilo u ljeto, popodne je obilježilo jesensko i kišno vrijeme, a navečer smo iskusili pravu zimu.
U Bogoti smo planirali ostati dva dana, ali s obzirom da nam je let pomaknut, preostao nam je samo jedan dan za obilazak. Ali vjerujte mi, to će vam biti dovoljno vremena.
Ukoliko ste kratki s vremenom, glavna preporuka je ujutro se zaputiti u shopping u Pasaje Rivas Craft Market gdje ćete pronaći hrpu njihovih zanimljivih proizvoda i tamo možete kupiti i suvenire. Zatim nemojte propustiti Grafitti turu s Bogota Grafitti Tour i šetnja kroz četvrt La Candelaria gdje ćete vidjeti pravu umjetnost i saznati što zapravo za Kolumbiju predstavljaju grafitti.
Taman će vam biti vrijeme za ručak, pa je šetnja Plazom de Bolivar idealna jer se u blizini nalazi restoran La Puerta Falsa gdje ćete moći kušati tipične kolumbijske specijalitete po izrazito povoljnim cijanama. I kao šećer na kraju, popnite se na brdo Montserrat odakle ćete imati pogled na cijelu Bogotu. Montserrat se nalazi na 3150 metara nadmorske visine i s njega se pruža pogled na čitavu Bogotu. Za penjanje imate opciju ići žičarom ili pješice, moja preporuka je popeti se žičarom do gore, a spustiti se pješice jer za natrag red za žičaru bude prilično dugačak.
Sve navedeno će vam biti dovoljno da ispunite jedan cijeli dan, ali možete to podijeliti i na dva.
U slučaju da ostajete duže od jedan dan i poželite još nešto dodati u raspored, ono što vam dodatno mogu preporučiti su Museo del Oro (Muzej zlata) i Botero Museum (Botero je jedan od najpriznatijih kolumbijskih umjetnika), ako volite muzeje naravno. Također, ako poželite okusiti noćni život Bogote, Andres Carne de Res je odličan izbor. Mi nismo imali vremena za muzeje i zabavu ali ako ostajete dva ili više dana svakako ćete imati što dodati u raspored.
Za kretanje po Bogoti, i općenito u Kolumbiji Uber je sasvim safe opcija, jedino što nije baš potpuno legalan. Unatoč tome, aplikacija normalno radi i slobodno ga možete koristiti, jedino vozači traže da se netko vozi naprijed kako ne bi bilo problema s gradskim taksistima i policijom. Mi smo ga koristili uvijek, osim vožnje od i do aerodroma, kako bismo izbjegli potencijalne probleme jer tamo budu drugi taksisti i policija.
Kada birate četvrt za smještaj, moja preporuka je odabrati jedan od sljedeća dva: Chapinero (La Zona Rosa, Chico i Parque 93) ili Usaquen. Iako se ti dijelovi grada u usporedbi s ostatkom Bogote čine kao drugi svijet u odnosu na onaj stvarni zbog visokih modernih zgrada, moderne infrastrukture, dobrih automobila, ipak se smatraju jednim od sigurnijih četvrti.
Također, iako više preferiram Airbnb u odnosu na hotel, s obzirom na kratak boravak u Bogoti, odsjeli smo u Click Clack hotel koji ne mogu dovoljno nahvaliti. Sobe su bile jako udobne, a doručak je bio jako raznovrsan i ukusan. Voće, jaja na sve načine, ukusni sirevi, sokovi, kave. Ako ćete odsjesti u tom hotelu, također služe i večeru (koja je preukusna) pa se navečer ne morate snalaziti za restoran.
Možda ćete negdje pronaći informaciju da je i četvrt La Candelaria dobra opcija za smještaj jer tu možete pronaći gotovo sve turističke zanimljivosti, ali ju ja ne bih preporučila jer noću zna biti pusta i nije baš ugodno šetati. Svakako, preko dana je skroz u redu.
Što se tiče sigurnosti, od svih gradova u kojima smo bili, u Bogoti je zaista potrebna doza većeg opreza. Naime, većina trgovina se zatvara već oko 18h i ljudi odlaze ravno svojim kućama te nije sigurno šetati navečer. Ali naravno, uz obilazak danju te klasičnu turističku rutu sve će biti u najboljem redu.
Cartagena
Vamonos pa’ Cartagena, vivir la vida buena. Tako glase stihovi jedne pjesme u kojoj je opjevana Cartagena. Kolonijalni grad i pravi dragulj Kariba. Kolumbijski Dubrovnik. Naravno, u usporedbi s našim Dubrovnikom cijene nisu ni približno tolike.
Jako puno domaćih ljudi si ne može priuštiti odlazak u Cartagenu jer je u odnosu na druge gradove u Kolumbiji, skuplja od prosjeka. U Cartagenu smo stigli iz Bogote letom koji je trajao otprilike sat i pol. Nakon što sletite u Cartagenu, pripremite se na pravu tropsku poslasticu – odmah će vas omamiti vrućina i vlaga, ali i pravi karipski ritam.
Zašto je Cartagena toliko popularna?
Upravo zbog svoje neodoljive karipske vibre – jer tu je “vida buena”. Tamo je sve opuštenije, šarenije, veselije i ljeto traje cijele godine. Zamislite reggaeton i salsu koji se čuju sa skoro svakog prozora danonoćno, ulice kao da ste upali u neku bajku s najromantičnijim prizorima, svježe voće i sokovi na svakom uglu, raj za ljubitelje ribe i morskih plodova… Ukratko, Cartagena je zapravo opis mog idealnog ljeta.
Spomenula bih i plaže, samo što ćete za lijepu plažu ipak morati potegnuti do nekog okolnog otoka kao što je Isla Baru, jer glavna gradska plaža u sebi nema ništa karipsko.
Smještaj u Cartageni možete potražiti na više mjesta, ali bih savjetovala da se držite starog dijela grada (Ciudad Amurallada) koje je i glavno mjesto svih događanja.
Kada idete u obilazak, preporuka je krenuti u ranijim jutarnjim satima jer je preko dana zaista jako vruće. I uopće nije bitno gdje se krećete, možete lutati po uličicama, pa čak se i zagubiti, ali to će vam vjerojatno biti jedan od najboljih “get lost” situacija jer će vas svugdje dočekati šarenilo, pjesma i topli osmjesi domaćina. A čim sunce krene zalaziti i temperature malo padnu, grad postaje još življi nego što je to preko dana. Obavezno tada potražite neki trg ili rooftop gdje ćete uživati u hladnom koktelu i ritmovima salse (preporuka rooftop Movich hotela).
U ovom trenutku sam malo plakala.
Činjenica da je Kolumbija dom čak 1958 vrsta ptica od čega ih je 80 endemskih, čini ju najbioraznolikijom zemljom po pitanju ptica. Jedan od brojnih mjesta u Kolumbiji gdje možete upoznati puno ovih pernatih stvorenja je Aviario Nacional de Colombia koji se nalazi na Isla Baru, udaljen otprilike nekih 45 minuta vožnje od Cartagene. I koliko god mi ptice nisu najdraže životinje, bila bi šteta ne vidjeti ih jer su zaista posebne. Također, u Kolumbiji je jako popularan birdwatching.
Mi smo ovaj izlet odradili s lokalnom agencijom Hi Cartagena i bili smo jako zadovoljni s organizacijom, planom i programom. Platili smo ga 40$ po osobi i osim što je tu uključen doručak, prijevoz, posjet parku i ulaznice, također je uključen i posjet Playa Blanci i ručak na istoj. Na njihovoj stranici imate bezbroj različitih izleta i za svakoga se može naći nešto.
Dakle, čak i ako ne volite ptice, ili se bojite ptica (kao ja, da znam da je čudno), odite – osjećat ćete se kao da ste upali u dokumentarni film, ali s glavnom ulogom.
Kad sam slagala plan i program u Cartageni, definitivno sam htjela da se osim standardnog obilaska grada tu nađe još neki izlet, nešto što će biti posebno i čega ću se sjećati zauvijek. Pretaživanje me dovelo do jahanja na plaži u Manzanillu, selu udaljenom nekih 15-ak minuta vožnje od Cartagene.
Prije rezervacije su se nametnula tri pitanja:
- Jesam li ikad jahala? Jesam, ali bilo je to toliko davno da kao i da nisam.
- Treba li me zato dodatno nagovarati? Naravno da ne!
- Je li muž bio upućen? Je, ali ovo nije bilo uopće diskutabilno. (kome se ne sudjeluje u organizaciji putovanja, taj nema pravo glasa?)
I tako smo završili na jahanju nedaleko Cartagene. Ovaj doživljaj je sveukupno trajao sat i pol, a mi smo odabrali jutarnji termin zbog velike vrućine, kao i za sve druge izlete u Cartageni. Konji su bili predivni i možete jahati samostalno ako ste dovoljno sigurni. Moj konj je bio malo neposlušan pa sam ipak jahala uz pomoć vodiča koji su cijelo vrijeme s vama.
A s obzirom da je to bio naš zadnji dan u Cartageni, za kraj smo odlučili posjetiti tvrđavu San Felipe de Las Barajas s koje s pruža predivan pogled na cijeli grad i doživjeti najljepši zalazak sunca u ovom karipskom gradu.
Salento
Napuštanjem Cartagene, za nas je završilo ljeto u Kolumbiji. Moram priznati da i nisam bila toliko tužna radi toga jer noćne temperature nisu padale ispod 25°C i zaista je teško funkcionirati na dnevnoj bazi kad je toliko vruće. Vjerujem da je sve stvar navike, ali ovo je zaista bio pravi primjer one pasje vrućine kod nas ljeti.
Put nas je dalje odveo u Salento. Kad bih rekla nekome da idem u Salento, samo bih dobila blijedi “gdje je to i što tamo ima” pogled. A nitko od njih, pa čak ni ja tada nisam znala da ću se tamo osjećati toliko mirno, sigurno i ispunjeno. Salento je malo selo u pokrajini Quindio poznatoj po proizvodnji kave, i koji po pitanju šarenila bez problema parira Cartageni.
Zamislite buđenje uz cvrkut ptica, pijetlove, galop konja, svjež zrak i toliko zelenila da su vam oči konstantno na odmoru. Ovdje vrijeme teče toliko sporo, ljudi su nasmijani i topli, rančerska glazba svira od jutra do mraka, a prizori su kao iz sapunice Pasion de Gavilanes. Oni koji trebaju znat će koja je to. ? Da da, kaubojski šeširi i pončoi dio su gotovo svakog outfita.
Prije dolaska, na slikama sam gledala predivnu Valle de Cocoru – nacionalni park s najvišim palmama na svijetu. Znala sam da to želim vidjeti i da moj posjet Kolumbiji ne smije proći bez posjeta tom nacionalnom parku. Valle de Cocora je mjesto gdje priroda ostavlja bez daha. Šetnja kroz pedeset nijansi zelene, udisanje svježeg planinskog zraka, druženje s konjima i to sve među najvišim palmama na svijetu. Palma de Cera je nacionalno drvo Kolumbije čija visina seže i do 60 metara.
Postoje dvije opcije trekkinga kroz Valle de Cocoru – možete odabrati kraću rutu od tri sata, te dužu od šest sati. Rekla bih da je duža ipak za one iskusnije i voljne hodanja. Za posjet ovom mjestu nemojte uzimati plaćene ture, idite sami, jeftinije je i puno ljepše, a stignete sve obići u miru i u svom tempu. Također, pripremite se na kišno i vlažno vrijeme, ponesite kišobran ili kabanicu te obvezno nepropusnu obuću zbog blata. Za prijevoz do tamo uzmite Willy Jeepse koji iz Salenta prema Valle de Cocori polaze od ranih jutarnjih sati dinamikom svakih pola sata. A dok šetate, obvezno bacite oko u visine, vidjet ćete kondore čiji raspon krila ide i do 3,5 metara.
Drugi dan u Salentu bio je rezerviran za posjet jednoj plantaži kave koje Kolumbijci nazivaju “finca cafetera”. Iako na području Salenta postoji više plantaža, onu koju bih vam preporučila da nikako ne propustite je Finca Momota.
.
Nalazi se na kratkoj pješačkoj udaljenosti od centra Salenta i možete birati između tura različite duljine što je super jer ju lako uklopite u raspored. Mi smo odabrali najdulju turu u trajanju od tri sata koja uključuje obilazak plantaže, upoznavanje s procesom prerade i konačno, degustaciju. S obzirom da sam po struci prehrambeni tehnolog, uvijek mi je zanimljivo upoznati proces od polja do stola neke sirovine. A pogotovo kad je u pitanju kava bez koje ne mogu zamisliti jutro. Vlasnik je jednostavan i simpatičan čovjek s Trinidad i Tobaga koji je odlučio svoj dinamični život zamijeniti mirnim, usporenim Salentom.
Sorta kave koja se uzgaja u Kolumbiji je Arabica koja raste na velikim nadmorskim visinama, uglavnom između 800 i 2400 metara. Na toj visini temperature su blaže i konstantnije, tako da biljka ima više vremena stvoriti sve svoje arome i kiseline. Upravo takvi uvjeti u podnožju Andi u kojima je smješten Salento, čine idealnim mjestom za uzgoj kave.
U Salentu smo proveli četiri dana i mogu slobodno reći da smo odmorili i tijelo i duh. On nam je bio prava priprema za dinamični i urbani Medellin koji nas je čekao za kraj našeg putovanja.
Medellin
I konačno – Medellin. Grad koji je ne tako davno nosio titulu najopasnijeg grada na svijetu, koji bi svi trebali posjetiti barem jednom u životu, onaj zbog kojeg sam se odlučila na putovanje u Kolumbiju. Grad koji sam ostavila za kraj cijelog putovanja i kojem sam dala najviše vremena. Koji nije razočarao, već je oduševio.
Pa kakav je to Medellin?
Medellin ima savršenu klimu. Grad vječnog proljeća. Zamislite cijele godine dnevne temperature 22-25°C, a večernje ne padaju ispod 16°C. Kiše ima dosta, ali zato nikada nije hladno. Iz tog razloga sve doslovno buja, toliko zelenila nisam vidjela nikada niti u jednom gradu. Sve je puno drveća, biljaka – grad kao da diše, a i ti prodišeš s njim.
Položajem je smješten u podnožju Andi i prilično je brdovit, pa ima puno vidikovaca s kojih se pružaju prekrasni pogledi na grad. Najbolji vidikovci su Mirador Las Palmas i Cerro El Picacho.
Ono što nikako nemojte propustiti u Medellinu je noćni život. Ima toliko klubova, barova, restorana na otvorenom. Najpopularniji klubovi se nalaze u četvrti El Poblado. Ukoliko bi htjeli iskusiti ultra popularni reggaeton i pop, preporučam Perro Negro i Vintrash, a za dobru salsu i son se zaputite u klub Son Havana.
Ljudi iz Medellina i općenito Antioquie se nazivaju još i “paisas”, a glavno obilježje im je gostoljubivost. Gdje god dođete, osjećate se dobrodošlo, i zaista su svi sretni jer ste tu. Vole neobavezno razgovarati s vama. Nikada u životu nisam vidjela da ti se nepoznati ljudi nasmiješe na ulici, pozdrave, pitaju odakle si, kako si, jel’ se snalaziš. Sve to i puno više od toga je Medellin.
Naravno, gdje je Medellin tu je i neizbježna tema – ako netko ima barem jednu asocijaciju na Kolumbiji, ona je sigurno Pablo Escobar. U ovom trenutku bih rekla jedna od toliko nebitnih osoba, iz razloga što ova zemlja ima toliko toga ljepšeg za ponuditi, ali naočigled potpuno suprotno jer je upravo zbog njega Kolumbija dobila etiketu nesigurne zemlje koja ju prati i dan danas.
Ovo mjesto se zove Comuna 13 i 1991. godine bila je jedna od najopasnijih mikrolokacija na svijetu. Samim time Medellin je tada bio grad krvoprolića, ubojstava, pljački i kriminala i apsolutno nesiguran za život. Danas, Comuna 13 postala je središte umjetnosti, pa tako ovdje vlada ples, pjesma i šarenilo, tu možete kupovati suvenire te gledati vokalne ili plesne performanse.
Što se tiče sigurnosti, preko dana je uvijek puno ljudi, pjeva se i pleše i mogu reći da je sigurno ali uvijek imajte dozu opreza. Po preporuci lokalnih ljudi, noću je ovo mjesto ipak bolje preskočiti. Ako želite saznati više o Comuni 13, preporuka je uzeti turu gdje će vas provesti kroz kvart i ispričati što se događalo tih davnih godina te kako je bilo biti dijete u to doba. I da, popnite se skroz do gore! Pokretne stepenice dovest će vas na visinu od 384 metara gdje se pruža pogled na cijeli Medellin.
Ako ste duže u Medellinu, definitivno je preporuka jedan dan odvojiti za Guatape – mali gradić koji će vas oduševiti svojim šarenilom i vibrom. Za odlazak je potrebno je odvojiti jedan cijeli dan jer je od Medellina udaljen 2h vožnje.
U Guatapeu apsolutno svaka kuća je “work of art”. Osim što su obojane u milijun boja, zidovi sadrže i tzv. “zocalos” – posebne umjetničke tvorevine raznih motiva poput cvijeća, hrane ili životinja koji su dio svake kuće i zgrade i najčešće pričaju neku priču, ovisno o tome što se nalazi u njima.
Iako će vam se možda činiti da je Guatape još samo jedan šareni gradić u Kolumbiji, ima jedno posebno mjesto u blizini koje ga definitivno čini vrijednim posjeta, a to je El Peñol de Guatape i njegov La piedra del Peñol.
Tu se zapravo radi o monolitnom kamenu visine 220 metara koji broji ukupno 702 stepenice do vrha. Od djece do starijih, penjali su se svi. Naravno, ukoliko imate strah od visine, i dolje imate zanimljivih sadržaja – od šetnje po zanimljivim trgovinama, ručka ili kavice na suncu s pogledom na jezero.
Do gore vam je potrebno nekih 10-ak minuta, ali mislim da se za ovaj pogled vrijedi penjati. Gore vas čeka osvježenje uz piće, slatkiše i najljepši pogled na jezero s brojnim otočićima.
O Kolumbiji bih vam mogla napisati još tri puta ovoliko jer je na mene ostavila neizbrisiv trag. Zbog svojih ljudi, krajolika, energije, ma svega. I kada vas netko pita koja vam je prva asocijacija na Kolumbiju, sjetite se ovog putopisa, u podsvijesti nađite sliku koja vam se najviše svidjela i izgovorite to mjesto. Jer Kolumbija je puno više od kokaina, Pabla Escobara i Narcosa. I nadam se da će s vremenom dobiti mjesto koje zaslužuje, jer moje srce je već osvojila.
Za puno više od Kolumbije, ali i drugih zemalja Latinske Amerike, posjetite moju instagram stranicu @brbljavisanjar gdje mi se možete i javiti ako vas zanima više.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
