Ljubljana osvoji na prvi pogled. Na jednodnevni put otišli smo u susret dami o kojoj svi pričaju i kažu da ju je lako zavoljeti.
Njeno ime proizlazi od riječi „ljubljena“…
Zaista osvoji te na prvi pogled.
Iako blizu Zagreba, mi smo odlučili posjetiti je na jedan starinski, romantičan način
krenuvši vlakom s Glavnog kolodvora.
U vlaku je bilo ugodno, možeš protegnuti noge, prošetati do toaleta ili bara, a ako sjediš uz prozor, uvijek imaš priliku doživjeti one filmske scene koje svi volimo.
Da ne duljim, toplo preporučujem vlak, jer je brz, ugodan, topao, te nema onih neugodnih elemenata pri prelasku granice… Sve je gospodski.
Ušavši u Ljubljanu, laganom šetnjom od desetak minuta kročili smo u staru jezgru male Ljubljane i uočili odmah divnu arhitekturu grada na rijeci povezana mostovima.
Na trenutak nije čovjek siguran je li u Veneciji, Pragu, Beču ili Budimpešti, jer sve te najljepše segmente slatka Ljubljana ima. Kažem mala, jer se subotom iza 10 sati gradski promet gasi te se cijeli stari grad pretvara u pješačku zonu. Glavni gradski trg, Prešernov trg koji je kao žila kucavica grada, dobiva aromu.
Osjeća se profinjenost, sigurnost, mirišu kesteni, ulični svirač svira rijedak instrument i njegova strast sve prožima poput čarolije.
Kao da opipljiva postaje ta jedna atmosfera koja vlada cijelim gradom.Prekrasno je Tromostovje, zatim Zmajski most sagrađen za Franju Josipa što čuva legendu o zmaju koji će zamahnuti repom ako njime prođe djevica… Tuda teče prelijepa rijeka Ljubljanica, njome brodići poput starih lađa ili venecijanskih gondola ulaze i izlaze iz grada te, i sve to čini atmosferu još ljepšom i punom šarma.
Krasno su uređene fasade , muzeji, caffe barovi te poznate ljubljanske slastičarne kojih se ne bi posramili ni jedan Beč, Pariz ili Milano.Tako možete odabrati hoćete li kušati sladoled u kultnoj Zvezdi, trendovskom Cacau ili profinjenom Vigu koji izgleda poput onih artisan slastičarni smješten u obnovljenu staru kuću s divnom fasadom.Mi smo se odlučili za Vigo. Nisam siguran što me više oduševilo, interijer, odličan sladoled i kolač ili ona skrivena prostorija u koju svi moramo ući ‘kad je nužno’.
Odlučili smo se za prefini mousse i pojeli sladoled. Nismo bili sigurni hoće li čokolada pomiješana s đumbirom, paprom i tko zna još čime izmamiti osmjeh k’o kad te uhvate kao klinca s prstima u čokoladi ili ozbiljnu debatu o postotku kakaovca.
Međutim, zatvoriš oči i sretan si kao malo dijete, ipak, čoksa je čoksa.
Zatim smo se uputili u novije otvorenu pržionicu i coffee shop koji je lijepo integriran unutar gradskog muzeja. Umjetnost i kava.
Pili smo neki blend Etiopije i Ruande, sjedili u krasnom ambijentu i ja kao ja upustio sam se u kratki razgovor s glavnim baristom koji nam je priznao da je bio Zagrebu na svim ključnim mjestima gdje se prži kava. Ako ste strastveni kavopija, posjetite
Mestni muzej u Gospodskoj 15.Usput možete i pogledati izložbu.
Vrijeme ručka s djetetom proveli smo u glavnoj ulici gdje su smješteni restorani, butici, suvenirnice te odabrali mali restoran Mediteraneo koji nudi talijansku hranu, uređen je u tipičnom slovenskom štihu. Pizza je bila odlična.
Ljubljana je profinjena, šarmantna i gostoljubljiva, ali i vrlo praktična u nekim stvarima. Kažu da je super u svakom gradu vidjeti tržnicu pa smo je i ovdje posjetili. Smještena je u strogom centru, počastili smo se sjajnim klementinama .
Poslije ručka čekala nas je vožnja brodom po rijeci.
Toga dana suncem okupana Ljubljana bila nam je naklonjena.
Klizili smo rijekom, uživajući u prizorima lijepe arhitekture, zelenih površina i parkova, međutim, uočili smo i one neturističke dijelove poput modernih kuća koje stanovnici Ljubljane posjeduju uz rijeku.
Polako se spuštao mrak pa smo se uputili na žičaru koja je vozila poput švicarskog sata, točna i precizna. Nije se stvarala ona nervoza koja nastaje u takvim gužvama.
Naša petogodišnja kći i ostala djeca smireno su čekali u redu.
Unutar žičare svatko ima svoj intimni prostor, jer je točno predviđen broj koliko ljudi ulazi da bi ta atmosfera bila na mjestu. Savršeno.
Šezdesetak metara iznad starog grada uzdiže se 900 godina star dvorac uz kojeg je uređen muzej. S dvorca se Ljubljana vidi na posve drugačiji način. Svjetla grada dozivaju novu atmosferu koja kola u ljudima.
Spustili smo se nazad u grad kako bi se pozdravili pa smo jurili na vlak gdje nas je dočekala vesela graja dojmova drugih putnika. Umorni, ali zadovoljni, mahnuli smo Ljubljani do nekog sljedećeg viđenja.
Ljubljana osvoji na prvi pogled i rijetko se tko ne vrati ponovo.
Pretplatite se na naš YouTube kanal
