Autorica teksta: Klaudija Gatarić
Pružila mi se prilika da mi prvo putovanje u 2023. godini bude u ratom okupirani Izrael
S time na umu, dobro sam se pripremila za putovanje, ali na kraju me iznenadila ljepota zemlje i toplota ljudi koji tamo žive.
Kupila sam kartu dva tjedna prije putovanja, a za ulazak u zemlju je potrebna putovnica koja vrijedi minimalno šest mjeseci, zdravstveno osiguranje, putno osiguranje te najvažnije od svega povratna karta. Što se tiče vize, postupak je prilično jednostavan. Na aerodromu prije granice postoje automati gdje skenirate putovnicu i na temelju toga se izdaje viza. Taj dokument i putovnicu morate imati uvijek uz sebe gdje god se nalazili u Izraelu jer vas u svakom trenutku mogu isto zatražiti, a ako to nemate, smatraju da ste ilegalno ušli i sumnjam da ćete se dobro provesti.
Putovala sam s AirFranceom s presjedanjem u Parizu. Putovanje je trajalo 10 sati, a cijena karte je bila 350€. Uzela sam kartu bez dodatnog kofera jer je cijena bila 120€, pa sam uzela minimalno stvari, a te sam novce radije “strajbala” na putovanju.
S obzirom da je Izrael ratom zahvaćena zemlja, znala sam da će biti izuzetno rigorozne kontrole pri ulasku u zemlju. Bila sam spremna i na opciju da mi neće dopustiti ulazak u zemlju jer su izuzetno sumnjičavi prema ženama koju putuju same. S toga me nije iznenadilo kad su od svih putnika u avionu izdvojili mene i dečka koji je također putovao sam. Plavuša koja sama putuje i tamnoputi muškarac iz Kanade koji je došao na hodočašće u Jeruzalem. No sve je dobro prošlo, nakon pola sata, pozvali su nas jednog po jednog u posebne prostorije na razgovor. Pitali su me: zašto sam došla, kome idem, gdje odsjedam i kad se vraćam. Na kraju je sve dobro prošlo te sam se ubrzo našla na izlazu aerodroma gdje stoji službenik i svakog putnika usmjeri (bus, vlak ili taksi), ovisno prema kojoj destinaciji ide kako putnici ne bi lutali.
Mobilnu karticu ne kupujte na aerodromu jer je cijena 130€, nego u nekom lokalnom trgovačkom centru. Tamo je 24€, a za to se dobije sat vremena poziva, nekoliko poruka i 100 GB Interneta, što je i više nego dovoljno čak i ako ste kao ja i volite odmah svima poslati predivne fotografije mjesta koje obilazite. Također, preporučujem da odmah kupite hidžab ili ga ponesete od doma ako imate jer će vam sigurno prije ili kasnije trebati.
S obzirom da sam stigla u 4 ujutro ne čudi kad sam na autobusnom terminalu prošla pored desetak aparata za kupnju autobusne karte i banula šoferu na vrata samo sa svojom Visa karticom. On ne zna engleski, ja ne znam arapski. Nakon nekoliko minuta shvatila sam da me pita odakle sam, ja kažem iz Hrvatske, on se odmah razveseli i kaže mi “Mundial, Modrik, free, free”. Mislim si “ok, super, Izraelci vole Hrvate”. Pripremite se da ni šoferi, a ni ostali ne znaju engleski osim nekih osnovnih fraza tako da je često bilo sporazumijevanja i rukama i nogama.
Inače bi me karta od Tel Aviva do Beer Sheva stajala 6€, ali zahvaljujući našem nogometnom Maestru moje prvo putovanje u Izraelu bilo je besplatno. Na sva ostala putovanja također sam išla autobusom. Na autobusnom kolodvoru kupila sam karticu koja vrijedi kao pokaz te se njome može putovati na svim linijama s bilo kojim autoprijevoznikom. Na nju se uplate novci, a kasnije se iznos karte skida s kartice pri ulasku u autobus. Ista kartica vrijedi i za sav javni prijevoz (vlak, bus, tramvaj) te su me službenici jednom poslali na vlak jer je to bila brža i bolja opcija za mene. Kartica košta 1,5€, a cijena karata u jednom smjeru je bila od 3 do 8 €. Dobra je stvar što jednu karticu može koristiti više osoba samo se pri ulasku vozaču kaže koliko treba karti.
I tako je započela moja Izraelska avantura.
Beer Sheva – vrata pustinje Negev
Iako Beer Sheva nije toliko poznata kao neki drugi gradovi u Izraelu, ima puno toga za ponuditi jer ima bogatu povijest dugu preko tri tisuće godina. Beer Sheva se spominje u Knjizi Postanka te u prijevodu znači “bunar zakletve” ili “bunar sedam” jer je to mjesto gdje je Abraham sagradio bunar.
Beer Sheva udaljena je dva sata vožnje od Tel Aviva. Odsjela sam u hotelu Leonardo koji se nalazi u centru grada gdje je cijena noćenja za dvije osobe s doručkom 130€. Tamo sam provela svih osam dana s time da sam autobusom obilazila okolne gradove. Što se tiče hrane, najčešće sam jela s nogu jer se svugdje nalaze štandovi ili fast foodovi, a jedan obrok bi me došao oko 6€. Za te novce dobijete njihov najpoznatiji falafel (sendvič sličan kebabu), pomfri i sok. Ako odlučite posjetiti restoran, jedna večera za dvije osobe doći će vas oko 60-70€, pa na više.
Židovi su izuzetno religiozni i svaku subotu izdvajaju za isključivanje od buke vanjskog svijeta, posvećivanju sebi uz potpuni odmor. Svakog petka prije zalaska Sunca, zaustavit će sve što rade kako bi zapalili dvije bijele svijeće i izgovorili jednostavan blagoslov na hebrejskom te označili početak židovskog Šabata. Zato sam odlučila grad istražiti u vrijeme Šabata jer sve staje, pa i javni prijevoz te nisam bila u mogućnosti obilaziti druge gradove, ali je zato ulazak u mnoge muzeje bio besplatan.
Carasso Science Park je muzej znanosti okružen divnim parkom, cijena ulaznice je 15€ za turiste, a 5€ za lokalno stanovništvo. The Negev Museum of Art je muzej moderne gdje se pored svake slike nalazi QR kod pomoću kojih umjetnička djela ožive na ekranu mobitela ili tabletu. Beer Sheva Turkish Railway Station je željeznička stanica na kojoj stoji očuvana parna lokomotiva. Na izlazu iz grada nalazi se ruševina Tel Beer Sheva, ostaci drevnog grada koji se nalazi pod UNESCO-vom zaštitom.
Mitzpe Ramon – tajanstveni Grand Canyon Izraela
To je krater u pustinji Negev i rezultat je intenzivne erozije koja je trajala nekoliko milijuna godina. Odmah pored nalazi se grad Mitzpe Ramon koji je prvotno izgrađen za radnike pri izgradnji autoputa do kojeg me je dovezao autobus. Krater se nalazi pet minuta pješke od autobusne stanice i vrlo je uočljivo jer postoji informacijski centar i muzej te naravno autobusi prepuni turista. Imaju izuzetnu dugu šetnicu uz koju se nalaze razni vidikovci.
Stižem ja i autobus prepun Kineza. Odmah su me pitali da ih fotografiram, kako oni već vole sve slikati i snimati. Naravno, iskoristila sam to da ih zamolim da i oni mene poslikaju. Kineskinja je bila izuzetno simpatična starija gospođa koja je cijelo vrijeme vikala careful i dangerous dok sam ja sjedila na stijeni, uživala u suncu i pogledu, ona se tresla od straha. Ne zna ona da sam profesionalni vatrogasac i da za nas nema straha. Isto tako, kad su se pojavili nubijski kozorozi, nisam se prestrašila nego sam im odmah pristupila. Iako mi je jedna bila malo čudna jer je stalno štucala. Ne boje se ljudi jer ih turisti unatoč zabrani hrane te im je to lakši način preživljavanja u tako sirovom okruženju. Osim toga izuzetno su fotogenične pa smo napravile i par selfija.
Jeruzalem – holy land
S obzirom da sam u Izraelu bila 19. siječnja, odlučila sam taj dan posjetiti Jeruzalem jer je to dan Isusovog krštenja pa lokalno stanovništvo i hodočasnici odlaze na rijeku Jordan obnavljati zavjet krštenja. Što se tiče javnog prijevoza u gradu postoji samo jedna tramvajska linija koja prolazi pored autobusnog kolodvora što omogućava jednostavan obilazak grada i dolazak do starog dijela grada.
Preporučujem da u Jeruzalem obavezno otiđete u četvrtak jer tad slave Bar Mitzvah. Mi odmah nismo znali o čemu se radi kad smo naišli na veselu skupinu ljudi koju je pratila glazba, a u centru se nalazio dječak ispod “bijelog šatora”. Saznali smo da je to jedan od najvažnijih obreda kod Židova i da se time obilježava njegova punoljetnost. Mada su svi bili izuzetno veseli, dječak sav ponosan i rasplesan, mislim da najviše ipak slave njegovi roditelji jer više nisu odgovorni za njega.
Povorka prestaje sa svirkom kada dolazi do ulaza u prostor gdje se nalazi Zid plača kako ne bi ometali vjernike u molitvi. Kad smo mi došli do ulaza, jako su strogi i poštuju tradiciju te razdvajaju muškarce i žene. Ja sam morala na drugi ulaz tako da nemam fotografiju Židova u molitvi pored Zida plača.
Posjetili smo i Brdo Hrama gdje se nalazi impresivna muslimanska džamija koja se ističe svojom zlatnom kupolom i jedna je od najljepših na svijetu.
Pri planiranju obilaska, imajte na umu da se džamija zatvara u 13 sati. Imala sam duge hlače i košulju dugih rukava, ali su mi na ulazu besplatno dali suknju koju sam morala obući te sam istu vratila pri izlasku. Htjela sam kao tipično žensko napraviti super fotke da mi moj Instagram profil ne pati, ali sam zbog svoje plave kose odudarala od svih drugih žena makar ni većina njih nije nosila hidžab. Mlada djevojka me zamolila da poštujem njihovu kulturu, a koliko su me čudno gledali, ne bih se čudila da sam završila u Jeruzalemskim novinama. U neke džamije ne možete ni ući jer su isključivo za vjernike muslimanske vjeroispovijesti. Iako ne znam kako znaju da nisam muslimanka. Je li to opet zbog plave kose ili je ovaj put zbog zelenih očiju?
U gradu se nalazi tržnica gdje sam kupila većinu suvenira jer su dosta povoljnije cijene u odnosu na Tel Aviv, odnosno cijena jednog magneta bila je oko 3€. Hodočasnici sve religijske suvenire donose do mjesta gdje su Isusa položili kad su ga skinuli s križa. Smatra se najsvetijim mjesto te stvari možete položiti na tu ploču i izmoliti molitvu kako bi bile posvećene.
Jaffa – grad gdje rastu naranče za Jaffa kekse
Jaffa je jedna od najstarijih luka na svijetu. Pri ulasku u grad, autobus nas ostavlja kod vidikovca s kojeg se vidi cijeli grad pa i kilometarska plaža Tel Aviva. Također, vidi se kontrast između starog grada Jaffe i modernog Tel Aviva. U gradu možete naići na Jaffa stablo koje je posađeno u posudu koja visi na žicama. Stari grad je prepun crkvi, galerija i restorana. Šarmantne uličice nazvane po horoskopskim znakovima podsjećaju me na naš Rovinj. Uz obalu se nalazi dosta malih kafića gdje možete sjesti i uživati u miru i pogledu na more.
Tel Aviv – moderni New York
To je mladi grad koji se konstanto gradi te je pun nebodera koji idu u visine kao i cijene te je jedan od najskupljih gradova u svijetu. The Carmel Market je najduža tržnica koju sam posjetila. Potrebno je više od sat vremena da samo prođeš od početka do kraja od mnoštva ljudi koji je posjećuju jer obiluje hranom, pićem, začinima i suvenirima. Izuzetno je živo, glazba se čuje sa svih strana, a trgovci su nasmijani. Kupila sam par magneta, cijena jednog je 7€, no oni su također jedan od onih naroda gdje se treba cjenkati pa sam dobila popust. S nogu sam pojela porciju chipsa (prženi krumpirići s njihovim začinima) koji košta 8€.
Plaže su predivne, pune ljudi pa ne čudi da ga zovu Miami Bliskog Istoka, a ja bih ga nazvala Zrče Bliskog Istoka. Temperatura je u siječnju oko 25 stupnjeva što je idealno za provesti dan na plaži, no zbog rasporeda putovanja nisam imala vremena da i to iskusim. Sve u svemu nisam previše oduševljena gradom mada sam bila samo tokom dana te nisam doživjela noćni život po kojem je poznat.
Mrtvo more – najniža točka na svijetu
Poznato je da je nemoguće potonuti u ovom moru zbog visoke koncentracije soli. Kako se voda povlači za sobom ostavlja naslage podzemne soli. Kada kiši, slatka voda ulazi u tlo i rastapa sol pa kako nema potpornja zemlja se urušava i formira kratere. Ne preporučuje se bosonog hodati po soli zbog kristalne strukture koja je oštra i nespretna za hodanje.
Ja sam posjetila hotelsko odmaralište En Bokek koje se nalazi na obali Mrtvog mora, ali se njime može nesmetano kretati do plaže te se ne naplaćuje ulaz. Ovdje sam kupila dosta krema s ljekovitom soli, ali većinu su mi nažalost oduzeli na carinskoj kontroli pri ulasku u Pariz. Cijena jedne kreme je oko 1,5€ ukoliko ju kupujete u dućanima koji se nalaze uz plažu, dok je u ljekarnama dosta skuplje. Dok sam slikala selfie na plaži pristupio mi je spasitelj i ponudio se da me on poslika. Nakon što sam rekla da sam iz Hrvatske, rekao je da sam zato lijepa, a ja sam se samo nasmijala i pomislila da ima galeba i u Izraelu.
Većina ljudi je bila iznenađena što idem u Izrael te su mi mnogi govorili da ne idem, da će me oteti i ubiti. Neki su se čak i oprostili od mene kao da se zadnji put vidimo. Istina, rat je u tijeku, a znalo se dogoditi da smo samo vojska i ja na ulici ili autobusu. Na dio putovanja sam išla sama, ali se nikad nisam osjećala ugroženo ili da sam bilo kakvoj opasnosti. Izrael je religijski centar triju religija, ima povijest dugu 4000 godina te ću se definitivno vratiti kako bih obišla i Nazaret, Betlehem te druga manje poznata mjesta.
Autor naslovne fotografije: © Shai Pal from Unsplash
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.