Relativno mali i siromašan Nepal je za Europljane egzotična i primamljiva destinacija koja se igrom slučaja našla i u mojim planovima. Naime, izjalovili su se planovi za neke druge destinacije te se ove veljače ukazala prilika da odem podno Himalaje. Imao sam malo vremena za pripremu 20-dnevnog putovanja, te je temeljita i brza organizacija bila nužna kako bih vidio što više toga unutar svog budžeta od 10 tisuća kuna.
Nakon što sam zbog nedostatka vremena odmah odustao od trekkinga odlučio sam posjetiti Dolinu Kathmandua koja krije čak tri kraljevska grada – Kathmandu, Patan i Bhaktapur, nacionalni park Chitwan te Pokharu koja s okolicom glasi za meku avanturističkih sportova i dobre hrane. Osim toga u svoju turu sam uspio unutra budžeta uključiti paraglajding, jahanje slonova, vožnju kanuom i jungle safari.
Naravno, najveći izdatak ako planirate put u Nepal je avionska karta iz Zagreba za Kathmandu. S obzirom na to da i Zagreb i Kathmandu nude prilično skromne opcije, povratna karta u predsezoni koštala je oko 4 200 kuna. Ako ste spremni izabrati let iz neke od susjednih zemalja dobro je znati da se iz Beograda može letjeti i za 700 kuna jeftinije, a cijene letova su nešto niže i iz Sarajeva.
Cjepiva mi nisu bila potrebna, a od ostalih izdataka valja spomenuti vizu koja se rješava na aerodromu i za mjesec dana košta 40 dolara.
Raj za solo putnike
Planirate li putovati u Nepal sami ne trebate se previše brinuti oko sigurnosti. Iako je riječ o prilično siromašnoj zemlji, iz vlastitog iskustva mogu reći da je vrlo sigurna. Vodite računa o svojim stvarima i respektirajte specifičnosti kulture te ne bi trebalo biti nikakvih problema. Nepalci su vrlo miroljubiv i religiozan narod, a u njihovoj zemlji, za razliku od nekih drugih destinacija u Aziji i Africi, ne postoji povećana opasnost ni za žene koje putuju same.
Upoznao sam veći broj Europljanki i Kineskinja tijekom svog boravka u Nepalu i sve su redom imale riječi hvale za razinu sigurnosti u Budinoj domovini. Ako ste iskusan putnik bit će vam se lako snaći u ovoj zemlji. Meni je snalaženje i eventualne jezične barijere dodatno olakšao prijatelj Nepalac koji je dosta vremena provodio sa mnom tijekom boravka u Kathmanduu no i bez njegove pomoći do informacija sam dolazio vrlo lako.
Kontrolirani kaos na cestama
Transport, jedna od onih stvari koja me ponajviše brinula prije no što sam otišao na put bio je međugradski transport, no ispostavilo se da se njime prilično jednostavno služiti ako se prilagodite specifičnostima prijevoza u slabije razvijenim zemljama.
U Nepalu su međugradski busevi vrlo jeftini. Cijene karata za turističke buseve između Kathmandua, Pokhare i Chitwana se kreću između 600 i 800 nepalskih rupija što je otprilike 6 do 8 dolara. Usporedbe radi, taksi od aerodroma do turističkih dijelova Kathmandua ćete platiti otprilike dolar manje. Druga pozitivna stvar je što je naplata karata organizirana u europskom stilu. Drugim riječima, cijena je uglavnom fiksna i za razliku od istočne Afrike, nakon što platite kartu nepalski kondukteri vas neće tražiti više novca po dolasku na destinaciju.
Loše prometnice i konstantni radovi zbog kojih se neke dionice glavnih cesta zatvaraju u pojedinim dijelovima dana, autobusi gotovo isključivo polaze samo u ranim jutarnjim satima. Svi prijevoznici od točke A do točke B polaze unutar sat vremena.
Zbog gore spomenutih problema s prometnicama nemojte očekivati pretjeran komfor te ne shvaćajte procjene trajanja vožnje zdravo za gotovo. Za dvjestotinjak kilometara očekujte da će vam trebati 7 do 11 sati, ovisno o sreći. Vozači na takvoj dionici prave jednu kratku i dvije duže pauze. Nepalski kondukteri se dosta dobro brinu o putnicima te vas ne treba iznenaditi da u slučaju zastoja na cesti od njih dobijete besplatnu bocu vode i voćku.
Također valja znati da putnicima višima od 180 centimetara može biti dosta teško naći dovoljno prostora u autobusima, jer su Nepalci rastom prilično niski a autobusi prilagođeni domaćem stanovništvu.
Varljive recenzije hotela
Pronalazak jeftinog smještaja u zemljama poput Nepala nije problem. Ono što može biti teško je pronaći jeftin i uz to relativno kvalitetan smještaj. Uz malo truda za 5 do 10 dolara za noć može se naći hotel u centru grada koja ima svoj tuš, toplu vodu 24 sata dnevno i čiste plahte. U nacionalnom parku Chitwan sam uspio dobiti prekrasnu sobu i doručak za samo 5 dolara za noć. S druge strane u Pokhari su cijene najviše, a u Kathmanduu u masi treba uspjeti probrati kvalitetu.
Prilikom traženja smještaja u Kathmanduu treba imati na umu da je kompletan centar grada u građevinskim radovima kojima se saniraju posljedice nedavnog velikog potresa pa postoji mogućnost da će vas buka buditi već oko 7 sati ujutro. Interesantno je i da se vrata od hotela zaključavaju u 10 sati te ako se vraćate kasnije morate probuditi nekog od osoblja tko spava u lobiju.
Iskustvo mi je pokazalo da ocjene na Bookingu i TripAdvisoru u slučaju Nepala nisu baš pretjerano pouzdane. Naime, ponekad ih vlasnici ‘friziraju’ preko obitelji i rodbine u inozemstvu, a osoblje, ako vide da niste zadovoljni, zna ‘žicat’ desetku. No čak i u najgorem smještaju u kojem sam odsjeo, osoblje je bilo iznimno ljubazno i uvijek spremno pomoći oko organizacije daljnjeg puta.
Kathmandu – azijska gastro meka
Za Kathmandu turistički vodiči vole istaknuti da je najbolja gastro oaza između Irana i Japana. Nisam bio u Iranu i Japanu, ali Nepal generalno ima raskošnu ponudu hrane po prihvatljivim cijenama. Tri stvari koje po mome mišljenju ne treba propustiti jesu momo, dal – bhat te pečena jezerska riba sa senfom u Pokhari.
Momo je ime za kuhane ili pržene valjuške s raznim vrstama mesa ili pak povrćem. Inače restorandžije rijetko mijenjaju ulje za prženje tako da ako imate osjetljiv želudac bolje se držati kuhanih jela. Dal – bhat je kultno jelo na Nepalu pa se čak prodaju i suveniri poput majica na kojima piše ‘Dal – bhat all day long’. Riječ je o raskošnoj plati s umacima, kuhanim mesom, povrćem i većom količinom riže koja će vas lako zasititi. Ipak iz zapadnjačke perspektive može vam izgledati kao niz priloga bez glavnog jela.
Za kraj sam ostavio moje najveće gastronomsko iznenađenje u ovoj maloj zemlji, a to je riba s roštilja u Pokhari. Inače, Pokhara je grad na tri jezera i restorani obiluju njihovim plodovima. Kao Dalmatinac koji tijekom godine konzumira jako puno kvalitetne ribe prilično sam razmažen po tom pitanju, no specijalitet iz drugog najvećeg nepalskog grada me ostavio bez riječi. Izgledom podsjeća na janjeći odrezak, a kombinacija začina, senfa i blagog ribljeg okusa jednostavno je nenadmašan.
Cijene hrane su zadivljujuće niske pa tako u Kirtipuru i drugim manjim gradovima možete imati kvalitetan obrok za dvije osobe za 7 do 10 dolara. Coca cola i druga zapadnjačka bezalkoholna pića su dostupna apsolutno svugdje i vrlo su jeftina. Ono što je znatno skuplje od očekivanog jest pivo. Nepalci se mogu pohvaliti jako dobrim domaćim pivima poput Nepal Ice-a i Gurkhe, plejadom europskih piva no usprkos svemu tome najpopularniji filipinski San Miguel. Cijena se za standardnih 6 i pol deca kreće od 3 do 6 dolara ovisno o lokalu u kojem ga konzumirate.
Ako ste spremni na eksperimentiranje, probajte i Chhaang odnosno ‘vino od riže’. Nepalci ga vole nazivati vinom iako je u bližem ‘srodstvu’ s pivom ili pak rakijom. Relativno je jeftino, no za moj ukus prilično sirovo.
Voda i promet – opasnosti po europske putnike
Na samom kraju ovog kratkog vodiča po Budinoj domovini nužno je upozoriti na potencijalne opasnosti po zdravlje. Moj dojam je da je promet najopasniji dio života u Nepalu. Ne samo da vlada potpuni kaos na prometnicama već vas može zgaziti motocikl, bus, kamion ili pak slon ako niste oprezni. No šalu na stranu, ono o čemu zbilja trebate voditi računa jest voda. – Hrana je svježa i neće ti naškoditi, ali vodu nemoj piti, jer neće biti dobro, kazao mi je prijatelj Nepalac odmah prvi dan.
Osim toga pazite da ne konzumirate led, jer se pravi od vode s česme. Što se tiče hrane izbjegavajte voće koje se ne može oguliti, jer higijenski uvjeti na tržnicama nisu baš respektabilni. Osobno sam izbjegavao i većinu povrća zbog činjenice da ga tek lagano termički obrađuju no vjerujem da vam ono ne bi trebalo stvarati zdravstvene probleme.
Hodajući po Kathmanduu vidjet ćete brojne mesnice i vjerojatno će vas te slike preplašiti no mogu vam garantirati da nikakvih problema nema s konzumacijom mesa.
Idete li tijekom ljetnih dana na jug države, u nacionalni park Chitwan opremite se sprejem za komarce.
Više detalja o avanturističkom turizmu, izboru kvalitetnih suvenira i mogućim problemima sa zakonom u Nepalu čitajte u idućim tekstovima.