Nezaobilazno je posjetiti četvrt Panier. Ta četvrt je nekoć bila centar narko kartela, a danas je posh četvrt s mnogobrojnim restorančićima (brasserie), obrtima te vijugavim ulicama s puno skalina koje su ukrašene impresivnim grafitima. Čak i ako niste posebni ljubitelj istih, fotografirat ćete se bar ispred nekolicine.

Le vieux port je velika uvala s lukom, a iz centra grada brodom možete krenuti na izlet do NP Calanques ili otočića Chateau d’If (otok Dumasovog romana Monte Cristo). Do brda s bazilikom Notre Dame de la Garde možete se uspeti pješice. Potrebno vam je oko 30-40 minuta od luke ili autobusom, odnosno turističkim vlakićem, a polazak s oboje je iz luke. S vrha puca predivan pogled na Marseille i okolicu te bi ga bila šteta propustiti.

Multikulturalnost grada se očituje u šarolikoj arhitekturi. Tako da ste u jednom trenutku u aveniji koja nalikuje Pariškoj (projektant i jest bio Haussmann), a onda samo par ulica dalje odjednom kao da ste ušli u centar Alžira. Stanovnika Alžira i Maroka u Marseillu ima jako puno. To i nije čudno s obzirom da je to najveća luka Francuske i peta najveća u Europi okrenuta prema bivšim francuskim kolonijama. U nijednom trenutku se u tom gradu nisam osjetila nesigurno. Putovala sam s kćeri, a u rane jutarnje i večernje sate smo se kretale od kolodvora do apartmana. Marseille je u zadnjih deset godina promijenio image i postao je puno sigurniji grad nego što je to bio u prošlosti. Opreza naravno nikad dosta, no to je pravilo koje vrijedi i za bilo koji drugi veliki grad.

Na kišni dan se (što je rijetkost u Marseillu kako nam je lokalni vodič rekao) možete zaputiti u muzeje. Onaj o povijesti grada je besplatan (cca jedan sat), dok je MUCEM, zanimljivo moderno zdanje s više različitih izložbi, odredište u kojem možete provesti i više od četiri sata za ulaznicu od svega 11 eura (za djecu do 18 godina besplatno).

Ukoliko ne pričate francuski naučite barem da “attention la merde” znači “pazi govno” jer ih uistinu ima na svakom koraku (da, i više nego u Hrvatskoj).

Avignon

Grad od 90.000 stanovnika udaljen je oko jedan sat vožnje TER vlakom. Može se pohvaliti jedinstvenom Papinskom gotičkom palačom, mostom preko rijeke Rhone te predivnim uskim uličicama. Strogi povijesni centar moguće je obići pješice u jedan dan, a uz posjet palači stignete sjesti i uživati u glazbi uličnih svirača.

Za ulaznicu od 17 eura imate pristup Palači, vrtovima te mostu za što vam treba minimalno tri sata. Posjet je interaktivan uz histopad (engl) s kojim je i moja desetogodišnja kći, koja nije ljubiteljica povijesti, zadržala pažnju preko dva sata. Avignon je na mene ostavio dojam kao “najušminkaniji” od ostala dva grada Provanse.

Arles

Ovaj gradić nalazi se nedaleko od Avignona i ima 50.000 stanovnika. Na mene je ostavio najjači dojam jer uistinu posjeduje određeni boemski štih. S obzirom da je to bio grad u kojem su Van Gogh i Paul Gauguin stvarali (a ovaj prvi si je i odrezao uho), ne čudi velik broj umjetničkih ateliera, od galerija, salona keramike te ostalih umjetnina. Ponuda malih boutiquea s unikatnom odjećom je također impresivna. Stoga bih rekla da je to i grad za kvalitetan shopping.

Arles je bio rimska kolonija. Impresivni te dobro očuvani amfiteatar i kazalište će vas zaokupiti na minimalno dva sata, a uz cijenu ulaznice od svega 9 eura. Imali smo sreće prisustvovati i prezentaciji gladijatorskih borbi koje se održavaju dva puta dnevno. Za ljubitelje životinja loša vijest jer se ovdje nažalost još uvijek održavaju i borbe sa bikovima. Srećom bez žrtvovanja kao što je to bio slučaj u ne tako davnoj prošlosti.

Fondacija Van Gogh (moderno i zanimljivo zdanje), suprotno nazivu, ne posjeduje veliku kolekciju autorovih djela već postavlja tematske izložbe, a mi smo imali prilike pogledati avantgardu u čijem je postavu bila i Marina Abramović.

Aix en Provence

Ovo studentsko središte (sveučilište iz 15. stoljeća) Provanse od 150.000 stanovnika nalazi se svega 25km od Marseilla tako da na odredište stižete vlakom za svega 12 minuta. Grad je prepoznatljiv po zelenilu prekrivenom fontanama te lijepo uređenim strogim centrom koji je također moguće obići u jedan dan.

Ovdje je živio i stvarao Paul Cezanne, jedan od najznačajnijih slikara svog vremena. Zato nemojte propustiti posjetiti njegov atelier (ulaznica 6 eura) koji se nalazi van centra, no opet na oko 30 minuta hoda. U ovom smo gradiću primjetili najbogatiju ponudu pekara, odnosno boulangeries. Uvijek potražite riječ “artisanale” jer to označava tradicijske obrte, a ne industrijsku ponudu lanaca koji se na prvi pogled možda i ne razlikuju. Najukusnije smo kolače degustirali upravo u ovom gradu, u maloj Boulangerie&Patisserie aux Saveurs des Saisons.

Par riječi o hrani

Hrana je generalno skuplja nego u Hrvatskoj, pa čak i za nas iz Gruuuada.

Računajte da ćete za ručak u brasserie potrošiti od 18 do 20 eura za glavno jelo i čašu vina. Brasserie nije isto što i restoran. To je naša verzija konobe, dakle nema napica (stolnjaka), nema cvijeća i dekoracije na stolu te vrlo vjerojatno sjedite skučeni za malim stolom dok vam gost do vas diše za vratom. Ukoliko ne pričate francuski, konobari vam se neće činiti pretjerano ljubazni, a ako pričate samo ćete imati i potvrdu o istom uz razumijevanje onog što vam govore. No, nitko vam ne brani da u mnogobrojnim trgovinama ili boulangeries kupite ukusne salate ili bogate sendviče za manje od 10 eura te u njima uživajte u nekom od parkova ili na klupi. Za razliku od osude u našim primorskim gradovima, tamo vas neće nitko krivo pogledati.

Muzeji

Kao što sam spomenula, ili su besplatni ili uistinu povoljni. Moram priznati da će mi kao turističkom vodiču ove sezone biti poprilično neugodno priopćiti gostima da moraju izdvojiti 250 kuna za prošetati po našim zidinama. Nažalost, ako ne pričate francuski, u muzejima je većina opisa samo na tom jeziku te su samo neke osnove prevedene na engleski.

Smještaj

Francuska je skupa država, no Marseille je prilično povoljan grad jer smo na AirBnb-u apartmane s centralnom lokacijom pronašli za 50 eura po noći što uistinu nije visoka cijena. O kvaliteti istih ne bih u detalje. Turistički sam djelatnik te možda moja očekivanja nadilaze percepciju prosječnog putnika. Nedostaje customer service.

Naš je odmor za kraj pokvarila jedino Volotea koja nam je otkazala povratni let radi štrajka kabinskog osoblja i to ispod 24 sata od polijetanja. Vratili smo se kući preko Pariza vlakom pa avionom uz dodatne troškove te sada tražimo odštetu od aviokompanije.