Lima – kaos u prometu s pogledom na Pacifički ocean
Svoje dvotjedno putovanje kroz Peru započeli smo letom iz Venecije. Nakon kratkog presjedanja u Parizu, u glavni grad Limu sletjeli smo nakon 12 sati. Prvi doticaj s Limom bili su taksisti koji su nas počeli zaustavljati pri izlasku iz aerodroma te nam odmah dali do znanja da smo ušli u zemlju u kojoj ćemo se na engleskom teško sporazumjeti. Kaotični promet, rijeka automobila i nepisana pravila u prometu koja su nas automatski vratila u 2019-u i naš prvi susret s ludim Tajlandskim cestama. Vožnja od 10 kilometara koliko nam je bio udaljen smještaj za nas je trajala punih sat i pol. Tome su pridonijeli semafori na kojima smo čekali po sto dvadeset sekundi za zeleno svijetlo i slobodan prolaz.
Iako je u cijeloj zemlji u 90% slučajeva moguće plaćanje američkim dolarima, službena valuta je peruanski sol pa smo svoje dolare prilikom dolaska u Limu zamijenili za domaću valutu. Gotovo svaka mjenjačnica ima isti tečaj i to je razlika u usporedbi s Tajlandom, gdje smo poprilično teško nalazili mjesta na kojima bismo dobili pravu vrijednost kupljenog novca.
Čokoladu ćete u Peruu platiti 30-ak kuna, dok će voće, povrće, orašasti plodovi i sve ono što čini temelje Peruanske kuhinje biti jeftinije nego u Hrvatskoj. Voda nije za piće i s njom se strancima ne preporučuje čak ni pranje zuba.
Zanimljivo je da je u Peruu, za razliku od kaotične situacije u prometu u kojoj na prvi pogled vlada apsolutni kaos, situacija s koronom i mjerama suzbijanja zaraze u potpunosti jasna i organizirana. Na svim javnim mjestima obvezne su maske, u dućanima i trgovinama čak dvije (jedna na drugu), a u javnom prijevozu na te dvije maske još i vizir. Iako je u početku bilo čudno, brzo smo se privikli na nove mjere koje se za razliku od onih u Hrvatskoj naveliko poštuju. Zanimljivo je da na skoro trideset i tri milijuna stanovnika, dnevno imaju oko 300-tinjak zaraženih osoba, a Peru se svojevremeno provlačio kroz naše medije kao zemlja visokog rizika zbog velikog broja smrtnosti u odnosu na broj zaraženih osoba.
Lima, grad smješten na obali Pacifičkog oceana ujedno je jedan od najvećih gradova Južne Amerike koji broji gotovo 10 milijuna stanovnika. Srce Peruanske kuhinje, arhitekture, kulture, spoj spojivog s nespojivim i centralnim trgom imena Plaza de Armas. Nakon nekoliko obiđenih gradova shvatili smo da u Peruu gotovo da i ne postoji grad koji u sebi nema trg tog naziva. Cijeli boravak u Limi koji je uključivao par dana na početku i kraju putovanja, proveli smo u kvartu Miraflores koji nam je ujedno i najljepši dio samog grada.
Idući dan obišli smo muzej na otvorenom – Huaca Pucllana. Muzej je arheološki kompleks piramida građen bookshelf tehnikom koji je služilo za raznovrsne religijske obrede. Same piramide djelo su Limske civilizacije i gradnje prije Inka.
Ostatak dana iskoristili smo za obilazak San Francisco katedrale u blizini Plaze de Armas u čiju je cijenu ulaznice uključen i vodič koji, naravno, ne priča engleski. Simpatična situacija s obzirom na to da je našu grupu sačinjavalo 95% stranaca koji kao ni mi nisu razumjeli španjolski. Tura od sat vremena unutar same katedrale u tom nam je trenutku djelovala poprilično konfuzno i nepotrebno, a danas nam je još jedna simpatična Peruanska anegdota za prepričavanje.
Ostatak slobodnog vremena u Limi proveli smo šetnjom kroz Parque del Amor i cijelom obalom Lime, a pogled na Pacifički ocean dovoljan je razlog ponovnog dolaska u ovaj grad.
Mjesec dana prije samog puta istraživali smo najbolje načine na koje bismo mogli vidjeti što više onoga što Peru kao zemlja nudi. Nakon bezbroj pogledanih videa, pročitanih blogova i iskustava drugih, odlučili smo se za opciju Peru Hop. Naš plan bio je krenuti busom iz Lime i obići sve gradove koji su na putu do završne stanice – grada Cuzca. Sam put koncipiran je tako da si putnik sam određuje mjesta i gradove koje želi posjetiti te koliko će dugo ostati na svakom od tih mjesta. Također, Peru Hop kao kompanija surađuje s brojnim drugim prijevoznicima i turističkim turama, te gotovo na svakoj destinaciji nudi barem jedan izlet koji se može dodatno platiti. Sama organizacija puta je za svaku pohvalu, vodiči su simpatični i pričaju engleski, a destinacije koje su uključene u turu su jedinstvene i nezaboravne. Naša tura trajala je sveukupno dva tjedna, što je ujedno i najmanji period u kojem se stigne obići sve ono što Peru Hop kao prijevoznik nudi.
Paracas – susret s morskim lavovima i čudnovatim pelikanima
Naša prva stanica bio je mali gradić Paracas udaljen svega tri i pol sata od Lime, za koji smo saznali da je česta vikend opcija samim lokalcima. Paracas kao potpuni antonim Limi, sastoji se od svega dvije ulice te mnoštvo restorana i kafića. Prvi dan odlučili smo se za obilazak Ballestas otoka. Otoci su prirodno stanište morskih lavova i s obzirom na to da težim takvoj vrsti putovanja, malo je reći da sam bila oduševljena. Morski lavovi, mnoštvo ptica, šareni rakovi veličine otvorene ljudske šake, pridonijeli su osjećaju dokumentaraca David Attenborough-a.
U Paracasu smo, unatoč poteškoćama u sporazumijevanju uspjeli uživati u porcijama morskih plodova, svježe cijeđenih sokova i iznimno lošoj kavi. Kao veliki ljubitelj kave dugo mi je trebalo da uspijem naručiti kavu s mlijekom, a ne mlijeko s kavom ili u još goroj i češćoj varijanti – američku kavu s pola litre vode. Malo mjestašce prepuno veselih ljudi, čudnovatih pelikana, dobre hrane te neopisive mirnoće i blagostanja lokalnog stanovništva. Taj me osjećaj povezan s lokalnim stanovništvom i njihovim životima pratio čitavim putem; percepcija doista sretnih, zahvalnih i ispunjenih ljudi na kojem god dijelu zemlje živjeli.
Drugi dan u Paracasu ostavili smo za obilazak nacionalnog rezervata – predivnog pustinjskog dijela, plaže crvenog pijeska i nevjerojatnih pogleda na ocean. Neki su dijelovi stijena u nacionalnom rezervatu propali u potresima koji su za tu zemlju izrazito česti i razorni. U rezervatu se nalaze flamingosi za koje sam mislila da ih neću uspjeti vidjeti jer nam je put u Boliviju propao zbog obvezne dvotjedne karantene. U normalnim uvjetima koji ne uključuju globalnu pandemiju, Peru Hop posluje u Ecuadoru i Boliviji, a naš plan puta inicijalno je uključivao i Boliviju.
Huacachina- pustinjska oaza i nezaboravan provod
Nakon dva dana u Paracasu krenuli smo za meni najdražu destinaciju: pustinjsku oazu imena Huacachina. Nakon maglovite i poprilično hladne i vjetrovite Lime, stižemo na 30 stupnjeva, skidamo jakne i presvlačimo se u ljetnu odjeću. Huacachina je mala pustinjska oaza okružena palmama i pijeskom koji se spaja s nebom. U oazi nema lokalnog stanovništva i isključivo je turistička destinacija. Ovo mjesto je neopisivo i slike govore više od tisuću riječi. Vožnja sand buggijima, sandboarding: za nas koji još nismo uspjeli posjetiti takav krajolik definitivno je nešto vrijedno divljenja.
Sand buggijima smo iskusili adrenalinsku vožnju po pustinji, nakon koje smo od silnog vrištanja idući dan ostali bez glasa. Mislili smo da se ne ćemo imati hrabrosti spustiti jer su stijene od pijeska bile jako visoke i strme, no ipak jesmo i to iskustvo ćemo zasigurno pamtiti čitav život.
U sklopu obilaska regije Ice u kojoj je smještena i sama Huacachina, obišli smo jednog proizvođača čokoladnih delicija – La casa de las Tejas u kojoj smo imali mogućnost okušati se u kulinarskom umijeću. Nemam riječi kojima bih opisala okus tih poslastica. Napravljene od karamele, kokosa i pekan oraha zamotanih u čokoladu, tejasi su nešto najvrijednije što sam ponijela u Zagreb. Ostatak dana proveli smo u vinariji Pisco Nietto i uživali u slatkim vinima, likerima i drugim autohtonim pićima.
Grad Arequipa i sve ono što ga okružuje
Iduća destinacija bila je grad Arequipa, koji nam je bio najbliži grad iz kojeg smo mogli krenuti za Colca kanjon. Svaki izlet podrazumijevao je ustajanje između dva i četiri ujutro jer je većina tih razvikanih turističkih destinacija poprilično udaljena od samih gradova.
Nakon 4 sata vožnje stigli smo do Colca kanjona, drugog najdubljeg kanjona na svijetu. S obzirom na to da smo krenuli u ranim jutarnjim satima imali smo prilike vidjeti još jednu scenu iz Nat geo wild serijala – prekrasne divovske kondore koji prelijeću s jedne strane kanjona na drugu. Te su ptice najveće leteće ptice na svijetu, a raširenih krila mogu doseći do tri metra.
Imali smo malih poteškoća po putu s obzirom na to da on vodi kroz poprilične visinske razlike pa bih preporučila pripremu na potencijalnu mučninu i vrtoglavicu koje mogu trajati čak do nekoliko dana, posebice prije Arequipe i Cuzca. Mi smo se opskrbili sorochi tabletama koje smo popili prije puta, no mom bratu je unatoč tabletama naglo pozlilo prilikom vožnje i zahvaljujući super vodičima dali su mu magičnu Agua de Florida. Tekućina koja se razmaže po licu, rukama i udahne par puta kako bi pročistila dovod kisika u pluća. U kombinaciji s coca de matte čajem po putu bili smo kao novi. Na samom kraju izleta popeli smo se na 5000 metara nadmorske visine i imali prilike vidjeti šest vulkana od kojih su dva aktivna i danas, a polja alpaca i ljama priča su sama za sebe.
Nazca i dolazak vanzemaljaca
Idući dan plan je obuhvaćao odlazak u gradić Nazca i razgledavanje famoznih znakova u tlu koji se u cijelosti mogu vidjeti isključivo s vidikovca ili iz aviona. Zanimljivo je da se do današnjeg dana ne zna kako su nastali, ne zna se što su predstavljali i zapravo služe kao izvor mnogobrojnih teorija zavjere kao što su dolazak vanzemaljaca i slično. Udubljene su oko 3 cm ispod površine zemlje i tek kada dođete blizu shvatite koliko je to nevjerojatno s obzirom na to da je tlo sastavljeno od šljunka pomiješanog s pijeskom, koje je poprilično teško za obraditi. Same linije rađene su nepoznatom tehnikom, a izgledaju kao da se prilikom izrade koristilo ravnalo. Najprihvaćenija teorija je da su linije imale vjersko i astronomsko značenje.
Puno, Titicaca jezero i pogled na Boliviju
Sljedeći grad koji smo posjetili je Puno i iz njega smo uzeli turu brodom do ručno rađenih plutajućih otoka. Tamo su nas raširenih ruku dočekali stanovnici otoka. Preljubazni i simpatični ljudi, na ne baš dobrom engleskom objašnjavali su nam kako je svaki dio otoka pa i sam otok ručni rad. Predsjednica sela objašnjavala nam je kako se hrane, kako zarađuju za život i kako su uopće otoci nastali. Stanovnici otoka u svakodnevnom govoru koriste Aymara jezik, jedan od mnogobrojnih jezika ove zemlje. Iako je nama bilo poprilično hladno, mještani su obučeni kao da je 20-ak stupnjeva, bosi, bez problema peru veš i tuširaju se u ledenoj vodi. Otoke smo obišli s malim brodićem kojeg su, pogodit ćete, napravili sami.
Do naše iduće destinacije imali smo noćnu vožnju. Ono što nas je oduševilo je funkcionalnost i udobnost samih buseva.
Povratak u prošlost: Cuzco, nekadašnji glavni grad Inka civilizacije
Cuzco je mjesto bogato kulturom i mnoštvom priča iz prošlosti. U Cuscu smo odabrali free walking turu i to je bila najbolja odluka koju smo donijeli. Sama tura je besplatna i traje oko dva i pol sata, a uključuje lokalnog vodiča s kojim šećete kroz grad. On vam detaljno i temeljito opisuje povijest grada – na savršenom engleskom. Nakon ture vodiči primaju donacije i možete dati bilo koji iznos u obliku napojnice.
U Cuzcu se koriste 3 službena jezika: španjolski, već spomenuti Aymara i Quechua – jezik Inka civilizacije na koji su lokalci izrazito ponosni. Od 1973. grad je pod zaštitom Unesco-a i postoje stroge kontrole i pravila gradnje unutar samog centra grada (npr. zgrade ne smiju sadržavati više od jednog kata, balkoni, zidovi i okviri prozora smiju biti samo u tri boje).
Vidjeli smo vrata koja predstavljaju Peruansko-Bolivijski sporazum te nam je vodič opisao zategnute odnose među državama koje danas okružuju Peru. Zanimljivo je da su Chile i Peru u svojevrsnom nadmetanju još i danas po pitanju nekih autohtonih stvari kao što su već spomenuti Pisco za kojeg ćete, ako ste u Chileu čuti da je potekao iz njihove zemlje, no ako se nalazite u Peruu saznat ćete da je baš Peru izvorno mjesto nastanka.
Obišli smo nezaobilaznu San Pedro tržnicu koju je dizajnirao sam Gustave Eiffel. Vodič i sam svjestan potencijalnih pitanja vezanih za tog poznatog arhitekta, preduhitrio nas je odgovorom da zna da tržnica na prvi pogled ne podsjeća na slavni Eiffelov toranj u Parizu te da se mještani šale kako je poznati arhitekt vjerojatno prilikom dolaska obolio od bolesti povezane s visinskom razlikom. Zanimljivo je da sam grad leži na oko 3,400 metara nadmorske visine i viši je od samog Machu Picchu-a koji se smjestio čak 1000 metara niže. To nam je bilo nevjerojatno s obzirom na to da smo na temelju internetskog pretraživanja imali osjećaj da je Machu Picchu na vrhu svijeta. Na tržnici možete kupiti doslovno sve, od igle do lokomotive. Savjetovao nas je da ako smo slabog želuca ne jedemo njihovu hranu jer je jako začinjena i da bi nam to u kombinaciji s promjenom nadmorske visine moglo stvarati dodatne poteškoće. Zanimljiva je činjenica da svaki Peruanac pojede dva zamorca godišnje (a ima ih preko 30 milijuna!).
Kroz šetnju gradom svjedočili smo famoznim građevinama Inka i uspoređivali njihovu gradnju i gradnju Španjolaca nakon okupacije grada. Gradnja je toliko fascinantna da svaka građevina izgleda kao nacrtana. Savršeno jednake dimenzije kamenja protežu se kroz cijeli grad i daju jako dobru uvertiru onoga što vas čeka u Machu Picchu. Danas nam od Cuzca do Lime treba 20-ak sati vožnje busom, a Inke su prenosile poruku trčeći od Cuzca do Lime u svega 18 sati.
Machu Picchu – jedno od 7 svjetskih čuda novog svijeta
Cijelim putem pratila nas je nevjerojatna sreća što se tiče vremena. Lima je jedini grad u kojem nismo svjedočili suncu, no Lima sama po sebi rijetko kad ima takvo vrijeme. U periodu našeg putovanja prešli smo iz zime u ljeto, a ono čega smo se najviše bojali je vrijeme na Machu Picchu-u koje je izrazito promjenjivo u bilo koje doba godine.
S obzirom na stroge mjere suzbijanja korona virusa, karte smo kupili mjesec dana unaprijed i imali na raspolaganju 3 sata za obilazak. Za odlazak na Machu Picchu potrebno je unaprijed kupiti karte za vlak, a put je tako vijugav da nam je za svega 90 km udaljenosti od Cuzca trebalo tri i pol sata vožnje. Vožnja vlakom je unatoč krivudavoj pruzi jedno predivno iskustvo jer vlak prolazi kroz mnoštvo prekrasnih dolina i šuma. Sam vlak uređen je besprijekorno s krovnim prozorima i organizacija puta je slična kao i iskustvo s busom. Vlak nas je ostavio u gradu Aguas Calientes, tri sata prije predviđenog vremena ulaska. Kiša nije padala, ali je vrijeme bilo kako smo i predviđali. Maglovito, oblačno i vlažno. Iako smo imali opciju odlaska na bus koji vozi direktno do samog ulaza, odlučili smo se iskušati u planinarenju i iza ovog putovanja imati još jednu priču vrijednu sjećanja.
S obzirom na to da rekreativno ne prakticiramo planinarenje, malo je reći da nam je bilo teško. Tome je pridonio i očiti nedostatak kisika. U trenutku kada smo mislili da ne možemo dalje, na pola puta, u daljini smo čuli hrvatski jezik. Da, na putu prema Machu Picchu-u, preko 10.000 km udaljenog od Hrvatske, sreli smo par iz Zagreba koji nam je udijelilo bocu vode i stvorilo još jednu divnu uspomenu. Ako čitate ovo, šaljem velike pozdrave! Samo penjanje bilo je naporno i izazovno, ali se isplatilo svog truda. Vjerujem da je tako svaki put kada planinari dođu do vrha, no za nas koji to nismo, ovo je bio još veći ponos i uspjeh. Na ulasku smo uzeli privatnog vodiča koji nas je vodio cijelim putem, a prilikom ulaska zasjalo nam je i sunce!
Bilo bi nezahvalno i teško pisati o gradu koji je i danas svojevrsna enigma i predmet brojnih istraživanja. Sam vodič rekao nam je da su mnogobrojni dijelovi samog grada, načini na koje su nastali i sama svrha zapravo do danas nepoznati te su predmet brojnih spekulacija i teorija. Inka carstvo u mnogočemu je superiornije od svojih predaka i nasljednika, a prvo što ćete uočiti prilikom posjete Cuzca i Machu Picchu-a je sama gradnja. S obzirom na navedeno, napisat ću nekoliko zanimljivosti. Izgubljeni grad Machu Picchu može se podijeliti u tri dijela. Prvi dio služio je poljoprivredi i sastoji se od mnoštvo stepenica i visokih terasa. Drugi dio obuhvaćao je hramove i sve objekte u kojima su se odvijali religijski rituali te zadnji, stambeni dio u kojem su Inke živjele. U stambenom dijelu nalazi se i groblje te prostorije za koje se smatra da su služile obavljanju zanata. U cijelom kompleksu živjelo je oko 1000 ljudi. Sam način života poprilično je fascinantan. Osobno nisam očekivala da će nam šetnja kroz sam grad trajati oko dva sata. Građevine su sastavljene od velikih kvadratnih blokova. Sve kamenje nalazili su iz okolice, a rezali su ga preciznom tehnikom. Prvi koji je našao grad bio je mladi arheolog Hiram Bingham, profesor sa sveučilišta Yale, 1911. godine.
Rainbow mountain i još malo penjanja
Umorni od cjelodnevnog izleta na Machu Picchu, predzadnji dan u Cuzcu suočili smo se s još jednim penjanjem, ovog puta na Rainbow mountain. Gledajući slike Rainbow mountaina vidjet ćete planinu žarkih boja, no u stvarnosti to nije tako. Unatoč tome nismo ostali razočarani. Uspon je prilično težak, posebno zadnjih 500-tinjak metara, a sama planina doseže 5000 metara nadmorske visine. U nadi da ću si olakšati put, unajmila sam konja misleći da će me odvesti do vrha, no na moje veliko razočarenje, vodič konja mi je nakon dvadesetak metara rekao da oni više ne idu dalje jer planina postaje previše strma te se konj ne može uspeti. Svakako mi je olakšao barem 10-ak dragocjenih minuta dodatnog penjanja. Alpace i ljame po putu, predivne planine okružene snijegom nešto su nezaboravno i svakako vrijedno “hype-a”.
Što još reći o ovoj zapanjujućoj zemlji? Putujući kroz Peru imala sam osjećaj da sam istovremeno u pet različitih zemalja. Gradovi s milijunskim stanovništvom, pustinjske oaze i planine, svete doline, kanjoni i Ande, mala seoska mjestašca, prekrasni otoci, pacifički ocean, lagune, jezera i predivne divlje životinje. Na vrhu s jednim od sedam novih svjetskih čuda. Sve nabrojano, samo je mali dio onoga što Peru kao zemlja nudi. U dva tjedna prošli smo gradove raspona temperature od 18 do 35 stupnjeva Celzijusa te iz zime ušli u ljeto. Peru; multikulturalno središte južnoameričkog kontinenta. Višejezično područje ispunjeno poviješću, kulturom i impozantnom arhitekturom, obavijeno dozom misticizma i brojnih teorija. Peru je zemlja koju ću zasigurno ponovno uvrstiti u svoja putovanja i istraživanje ovog divnog svijeta koji nas okružuje. Peru je mjesto koje mi je proširilo vidike i znanje u svakom mogućem smislu, a kroz putovanje ovom zemljom imala sam osjećaj da sanjam otvorenih očiju.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
