Travel AdvisorTravel Advisor

Portugal u doba korone: sve što želiš znati o putu, cijenama i boravku

Portugal u doba korone . Zemlja od koje nismo imali nikakva očekivanja, ponajviše iz razloga jer smo aviokarte i smještaj rezervirali 20 sati prije polaska. Punih tjedan dana smo proveli u zemlji koja nas je na kraju oduševila – od povijesnih i kulturoloških segmenata, preko vinarija i hrane pa sve do ljudi. Kako smo organizirali ovo last minute putovanje, što smo sve radili i vidjeli te koliko smo ukupno potrošili, pišemo u nastavku. 

? PLANIRANJE PUTOVANJA ?

Državljani RH u Portugal mogu ući bez negativnog nalaza COVID-19, ali samo u kontinentalni dio države. Otočni dio (autonomne pokrajine Azori i Madeira ZAHTJEVAJU NEGATIVAN NALAZ COVID-19!)

  • Državljani RH ne trebaju u samoizolaciju prilikom dolaska u Portugal
  • Za državljane RH je dozvoljen tranzit kroz Sloveniju i Austriju
  • Za tranzit kroz Austriju, potrebno je ispuniti obrazac koji možete pronaći OVDJE [ https://goverdrive.portal.at/index.php/s/HcP7RdMt6zp6Ex8 ]
  • Za tranzit kroz Sloveniju i Austriju je također potrebno predočiti boarding pass-ove (ukoliko check-in radite na aerodromu, potrebno je predočiti rezervaciju aviokarata)
  • Uvijek postoji mogućnost kako će vas granična policija samo propustiti, bez traženja gore navedenih dokumenata, ali je Vaša obveza kao putnika, imati potrebnu dokumentaciju
  • U ovo korona vrijeme putovanja, naša preporuka je da PUTUJETE S PUTOVNICOM – neovisno putujete li u zemlje koje su unutar EU, putovnica ima “težinu” u usporedbi sa osobnom iskaznicom te ukoliko se dogodi neka nenadana situacija, sa putovnicom se stvari lakše rješavaju
  • Osim klasičnog putnog osiguranja, preporučamo i da uzmete paket osiguranja od Covid-19 ( svaka osiguravajuća kuća ima svoje ponude, mi smo uzeli svoju u Nomago Travel te smo platili 17 HRK po danu)
  • U Portugalu su maske obavezne u svim zatvorenim prostorima te se svi pridržavaju propisanih epidemioloških mjera, koje možete vidjeti OVDJE [ https://www.ryanair.com/content/dam/ryanair/comms-2020/PT-FOLHETO-COVID-19–18JUN_compressed.pdf ]
  • Prilikom povratka u RH, potrebno je javiti se u nadležnu epidemiološku službu, koja dalje preporuča ili samoizolaciju, testiranje nakon određenog broja dana od povratka ili neku drugu epidemiološku mjeru

✈️AVIO KARTE I PRIJEVOZ DO AERODROMA✈️

Avio karte smo kupili nekih 20-ak sati prije polaska, letjeli smo sa Laudamotion. Kako nam je putovanje iz travnja propalo, od Ryanaira (koji je prije par godina preuzeo Laudu), nismo tražili refund nego vouchere pa smo ih iskoristili za Portugal. Tako ispada da smo avio karte za Portugal platili 0 HRK, a cijena povratne avio karte navedenom aviokompanijom se kreće oko 350 HRK ( oko 50€). Mi smo letjeli iz Beča ( zbog čega smo i gore naveli postupak tranzita kroz Sloveniju i Austriju) do Porta, a u povratku smo letjeli iz Lisabona. Do Beča smo išli svojim osobnim automobilom. Iz Varaždina do Beča i nazad smo potrošili 300 HRK goriva te smo rezervirali parkirno mjesto na parkingu Panda (njihova službena stranica je OVDJE), a cijena za 7 dana parkinga je iznosila oko 440 HRK ( ukupan iznos 59€).

Sletjeli smo u Porto, a maske u avionu su obavezne, smijete ih skinuti tek kod konzumacije jela i pića

?️ SMJEŠTAJ ?️

 Smještaj u Portugalu nismo rezervirali ništa ranije od avio karata, a s obzirom da smo na booking.com pronašli neke odlične last minute ponude, za 7 dana u Portugalu, za smještaj smo ukupno izdvojili, svaki, oko 1650 HRK ( odnosno 220€). Prvi hotel u kojem smo odsjeli je u Portu, Porto Trindade Hotel****, čija je cijena za 3 noćenja sa uključenim doručkom, iznosila oko 750 HRK (100€) po osobi. Drugi hotel je bio u Lisabonu, Rossio Boutique Hotel****, čija je cijena za 4 noćenja bez doručka, iznosila za 100 kuna više nego u Portu, a dva puta smo uzeli i doručak, koji je oko 75 HRK po osobi (10€). Oba hotela nalazila su se u centru grada.

 ? DŽEPARAC I CIJENE ?

 Cijene u Portugalu nisu previsoke, zapravo, mislim da je “najjeftinija” od svih zapadnoeuropskih zemalja koje smo posjetili. Cijene hrane i osnovnih životnih potrepština su otprilike kao i u RH. Što se tiče restorana, cijene variraju od 10€ po osobi za jednu porciju pa do 50€ i više. U centru Lisabona, cijene su naravno veće, a kao i kod nas u RH, riba i morski plodovi su u samom startu skuplji nego neki mesni ili vegetarijanski meni. Cijene suvenira su i više nego pristupačne pa tako magnete nerijetko možete pronaći za 1€. Što se tiče iznosa džeparca kojeg smo imali na ovom sedmodnevnom putovanju, svaki je uzeo 550€, a bili smo i više nego ugodno iznenađeni kad smo shvatili da nam je ostalo 100€ svakome, koje smo odmah pri dolasku kući, bacili u travel kasicu, za iduće putovanje. ? Ako gledamo nekakav prosjek, svatko je na dnevnoj bazi potrošio oko 60€ (hrana u dućanu i restoranima, suveniri, voda, karte za vlak, metro, bus…).

 PORTO

 Sa aerodroma u Portu pa do samog grada, preporučam korištenje metroa – jednostavan, brz i jeftin prijevoz. Za samo 1,30€ (koliko iznosi vožnja u jednom smjeru) bezbolno stignete do grada. Mi smo izašli na stanici Trindade, koja se nalazi nasuprot hotela u kojem smo odsjeli, a i nalazi se svega 3 minute hoda od glavnog trga, Praça da Liberdade (Trg Slobode), koji povezuje stari sa novim dijelom grada. Na trgu se nalazi kip kralja Petera IV., koji u ruci drži ustav i pokazuje ga ljudima, s obzirom da su taj isti ustav apsolutisti željeli srušiti u ratu sa liberalima. Odmah pored Trga, nalazi se glavna avenija grada Porta – Avenida dos Aliados.

Praça da Liberdade, pogled na kip Kralja Petera IV. te Avenida dos Aliados s desne strane

Ako prolazite kroz Avenida dos Aliados, ne možete ne zamijetiti kako je cijela avenija omeđena sa visokim zgradama, izgrađenima u 20.stoljeću, a tamo se danas nalaze banke, restorani i – naljepši McDonald’s na svijetu! Da, prema izboru putnika, najljepši McDonald’s na svijetu se nalazi upravo u Portu. Otvoren je davne 1995.godine, nakon što je od tamo preselio Cafe Imperial – poznata kafeterija koja je otvorena 1930.godine. Voljeli vi McDonald’s ili ne, morate priznati kako je ova građevina u stilu Art déco uistinu fascinantna, a ono što je zaista pohvalno jest to da se unutrašnjost restorana nije uopće mijenjala kao i to da je zadržano ime Imperial pa je pod tim imenom i ovaj McDonalds poznati.

Ulaz u najljepši McDonald’s na svijetu – Imperial

Porto je grad koji je metroom jako dobro povezan, no ako stvarno želite istražiti grad, preporučam da to odradite pješke, s obzirom da nije (pre)veliki grad. Jedini problem jest taj da je dosta brdovit pa na nekim djelovima nije lagano ići niti nizbrdo, a kamoli uzbrdo.  No to šetkaranje gore-dolje brzo zaboravite kad prolazite uskim ulicama, koje na prvu izgledaju dosta mirno te takve i doista jesu sve do noći sa 23. na 24.lipnja, kada se održava festival São João – u početku je bio paganska tradicija, a danas se veže uz kršćanski blagdan, i karakterističan je po tome što se svi međusobno udaraju plastičnim čekićima po glavi, a te iste čekiće možete kupiti na svakom koraku na dan održavanja festivala.

Šetnja uskim ulicama Porta

Ono što ćete sigurno zamijetiti šetnjom ulicama Porta jesu kuće i zgrade presvučene pločicama – naime, radi se o azulejo stilu, kojeg u Portugal donose Mauri (islamizirani stanovnici sjeverozapadne Afrike) pa tako i riječ azulejo vuče korijene iz arapske riječi az-zellij (što bi se prevelo kao ispolirani kamen). Motivi na pločicama su se mijenjali tijekom stoljeća – od običnih boja, geometrijskih i životinjskih likova pa sve do pričanja povijesti portugalskog naroda. Iako Porto nije jedini grad u kojem je prisutan azulejo stil, definitivno je grad u kojem smo ovaj stil najviše primjetili.

Azulejo stil u ulicama Porta

A kad smo već kod azulejo stila, meni najljepša građevina koju sam vidjela, i u azulejo stilu i u Portu općenito, jest željeznička stanica São Bento. Izgrađena početkom 20. stoljeća, nalazi se u povijesnom dijelu grada, koji je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Sve azulejo slike su nastale pod kistom Jorge Colaçoa, poznatog portugalskog slikara, a glavna tema iscrtana na pločicama je povijest portugalskog naroda.

Pogled na most Luiz I.

Nakon što se spustite južno od spomenutih ulica, dolazite do rijeke Douro, uz čiji se tok nalazi pregršt restorana i kafića, a ono što će vam zapeti za oko je most Ponte Luiz I., koji je izgrađen 1886.godine i sastoji se od 2 “kata” – gornjim prometuje gradski metro dok na donjem prometuju automobili. Pješačka zona se nalazi na oba kata, ali naravno da je pogled definitivno bolji sa gornjeg kata. Odmah do mosta Luis I. nalazi se most Dona Maria Pia, kojim prometuju vlakovi, a interesantno je to što je Maria Pia bila žena Luiza I. pa bi se moglo reći kako rijeku Douro premošćuje kraljevski par. Glavni konstruktor mosta je bio Theophile Seyrig, učenik Gustava Eiffela. Zajedno su konstruirali most Dona Maria Pia, a samo 9 godina nakon dovršetka, Eiffel je prezentirao svoju skicu mosta Luiza I. , koja je bila odbijena. Iako njegova prvotna arhitektura nije urodila plodom, pomogao je Seyrigu napraviti ovu koja i danas čvrsto stoji.

Ako se popnete na most Luiz I. i krenete na drugu stranu mosta, više se ne nalazite u Portu već u gradu Vila Nova de Gaia. Turisti često pomisle kako se Porto nalazi na obje strane rijeke Douro, ni ne sluteći koliko se dobrih stvari krije u gradu Gaia. Te dobre stvari su vinski podrumi u kojima se čuvaju vina Porto. Pa ako u Portu pijete vino Porto, najvjerojatnije je pristiglo iz podruma u Gaiai. Svoj posjeti Gaiai možete zaokružiti sa posjetom nekom od podruma i degustacijom vina, prošetati parkovima ili se jednostavno diviti Portu iz neke druge perspektive.

Osim dobrog Porto vina, u Portu nemojte zaboraviti probati i francesinhu – tradicionalni sendvič koji se sastoji od kruha, sušene šunke, linguiçe (poznata sušena kobasica, koja se jede u Portugalu i Brazilu), chipolate (pečene kobasice čija izrada dolazi iz Francuske) i pečenog mesa, a sve je to zalijano rastopljenim sirom i umakom od rajčice i pive, a nerijetko na vrh dolazi i jedno pečeno jaje. Ime francesinha na portugalskom znači “mala francuskinja” pa moguće da je ime dobilo baš po kobasici chipolate.

DOLINA RIJEKE DOURO I PINHÃO

Nakon neplanskog muvanja po Portu, odlazimo na željezničku stanicu São Bento i kupujemo karte za Pinhão, maleni gradić uz rijeku Douro, koji se nalazi negdje na pola puta između Porta i španjolske granice. Cijena povratne karte iznosi 20€ po osobi, a vlak kreće sa perona broj 1.

Ako volite terasasta polja riže na Baliju ili recimo, vinove loze u Međimurju, onda ćete se definitivno zaljubiti i u Pinhão! Iako je cijela regija koja se proteže kroz dolinu rijeke Douro poznata po terasasto zasađenoj vinovoj lozi, Pinhão bi definitivno trebao postati najpoznatiji. Brežuljci koji su šarmantno išarani horizontalno i rijetko vertikalno zasađenom vinovom lozom, natjeraju čovjeka da samo sjedi, gleda u njih i ne radi ništa…

Kušanje Porto vina u vinariji Quinta do bomfim

I dok je vožnja brodom kroz rijeku Douro jedna od stvari koje možete raditi u Pinhãu, nemojte zaboraviti posjetiti i neku od vinarija te kušati najbolja vina koja proizvode. Mi smo odabrali vinariju Quinta do bomfim koja je vodeća vinarija u proizvodnji Porto vina. Cijena ture kroz vinariju košta 12€ i kreće se od povijesti vinarije pa sve do procesa izrade vina. Ako uzmete i koje kušanje vina, onda je tura besplatna. Cijene kušanja vina su od 15€ pa do 50€ po osobi, ovisno o vinima koja kušate. Mi smo uzeli Vintages de quinta, a cijena za jednu osobu je 25€. Više o vinariji, turama i kušanjima možete pronaći OVDJE [ https://www.symington.com/visit/quinta-do-bomfim/3 ]

LISABON

Pakiramo backpackove, sjedamo na vlak u São Bentu i odlazimo prvo do glavne željezničke stanice Campanhã, od kuda nastavljamo prema Lisabonu. Kako se Campanhã i São Bento nalaze u Portu, od jedne do druge stanice ne plaćate vlak, dok je cijena karte od Campanhã do Lisabona 25€. Inače, od Porta do Lisabona voze dvije vrste vlaka – IC (sporija linija, ima više stanica na putu, ali i jeftinija) te AP (brža linija, od Porta do Lisabona ima svega 3-4 stajanja, ali je karta i skuplja).

Lisabon je grad koji je Portu preoteo status glavnog grada Portugala, u samom gradu živi oko 505 tisuća stanovnika, jedan dio grada leži na rijeci Tagus, dok drugi ima izlaz na Atlantski ocean. Za Lisabon preporučam kupnju tourist guide knjige jer je stvarno pregršt toga što u Lisabonu možete vidjeti i raditi, a super stvar je i ta što je grad odlično povezan javnim prijevozom pa se ne morate brinuti o tome kak ćete se po gradu kretati.

Ono što vam u Lisabonu nikako ne može promaknuti je prepoznatljivi žuti tramvaj broj 28.  Vožnja započinje u ulici Martim Moniz i prolazi kroz sva popularna i turistička središta u Lisabonu, a zadnja stanica mu je u ulici Campo Ourique. Takvi prepoznatljivi tramvaji u Portugalu se nazivaju Remodelado i napravljeni su davnih 1930-ih godina. Za razliku od Porta, u kojem su tramvaji ostali najviše kao turistička atrakcija, u Lisabonu se još uvijek redovito koriste kao gradsko prijevozno sredstvo, najviše kod starije populacije. Ako se želite provozati ovim tramvajem, ne trebate dolaziti na početnu stanicu, možete ga uhvatiti skoro pa svugdje usred grada.

Popularna 28-ica ispred lisabonske katedrale (Sé de Lisboa)

Ako se od katedrale spuštate prema zapadu grada dolazite u kvart Baixa, u kojem se nalazi najpopularnija šetnica u Lisabonu – Rua Augusta. U njoj možete pronaći mnoštvo dućana, kafića, slastičarna i restorana, a kad na kraju ulice prođete kroz Arco Triunfal, dolazite do Praça do Comércio, trga kojeg Portugalci opisuju kao “dnevnu sobu” Lisabona, a danas je jedan od najvećih i najljepših trgova u Europi.

Praça do Comércio i pogled na Arco Triunfal

Odmah preko puta trga Comércio, nalazi se Cais das Colunas, mjesto koje je nekada bilo ulaz u grad i kroz koje su uplovljavali velikani različitih država, a prepoznatljivo je po dvama mramornim stupovima.

Lisabon je jedan od onih gradova koji poseban šarm ima noću, a tada je najljepše šetati glavnim ulicama i trgovima. Jedno od mjesta koji posebno oduzima dah u noćnim satima je Elevador Santa Justa, vidikovac na čiji vrh možete stići liftom, a otvoren je svakim danom od 7 sati ujutro pa do 22 sata.

Elevador Santa Justa

Još jedno takvo mjesto koje bih spomenula je i trg Rossio, koji je od srednjeg vijeka, glavni trg Lisabona. Osim cijelog trga, predivne su i fontane koje svijetle cijelu noć. Naš smještaj se nalazio nedaleko navedenog trga, a odlična je stvar što se oko njega nalazi nekoliko metro stanica, kao i željeznička postaja. Također, ako se nađete na trgu Rossio, nemojte preskočiti i poznati liker od višnje kojeg Portugalci piju već preko skoro 300 godina, a zove se Ginginha.

Fontana na trgu Rossio

Jedna od definitivno najzanimljivijih turističkih točaka u Lisabonu nema veze sa poviješću, ali ima sa dobrom zabavom. Naravno, radi se o ulici službenog naziva Rua Nova do Carvalho, ali poznatiju kao Rua Cor de Rosa. Spomenuta ulica u početku nije bila nikakve boje, ali je bila nešto kao red light district, gdje su se okupljale prostitutke, lokalni manji ili veći kriminalci te mornari. Barovi su većinom bili otvoreni cijele noći, a svaki je nosio naziv po nekom lučkom gradu. Danas, ulica je roza iz razloga da “smanji tu crvenu boju” i donekle pokuša sakriti povijest.

Rua Nova do Carvalho, poznatija kao Pink street

Ako se mene pita koji je najživotopisniji dio grada, iz kojeg pršti ono portugalsko, to bi definitivno bio Bairro Alto. Stari, a opet moderan kvart, iz kojeg u večernjim satima odjekuje fado. Na svakom je koraku neki super kul birc, a ne manjka niti restorana. Ako ste u mogućnosti, pokušajte ne preskočiti Bairro Alto u večernjim satima.

Ako se želite malo udaljiti od centra Lisabona, preporučam da se zaputite prema Algés, predgrađu Lisabona jer vas na malo više od pola puta, očekuje prizor kao iz bajke – renesansni toranj Belém (Torre de Belém) , koji je izgrađen negdje sredinom 16. stoljeća, neodoljivo podsjeća na bajku Pepeljuga.

Toranj Belém, ispred kojeg smo jednostavno morali ispisati svoje inicijale

Nedaleko spomenutog tornja, nalazi se i veliki spomenik Padrão dos Descobrimentos koji prikazuje karavelu sa princom Henryem na čelu kako navigira 32 slavna pjesnika, ratnika, matematičara, kartografa i evanđelista koji su sudjelovali u epskim portugalskim otkrićima. Spomenik je visok 56 metara, a u njemu se također nalazi i muzej.

Padrão dos Descobrimentos

ALMADA

Kad se u Lisabonu nađete na šetnici uz rijeku Tagus, ne možete ne zamijetiti crveni most, koji neodoljivo podsjeća na onaj u San Franciscu, Golden Gate. Zapravo se radi o mostu 25 de Abril, izgrađenom 1966.godine, koji spaja Lisabon i Almadu, preko rijeke Tagus. Prvotno ime mosta bilo je Salazar (Ponte Salazar), po ministru  Antóniu de Oliveira Salazaru, ali nakon revolucije i rušenja diktatorskog režima navedenog ministra, ime mosta je promijenjeno. Gornjim dijelom mosta prometuju automobili dok se na traci ispod nalazi željeznička pruga, koja je u promet puštena tek 1999.godine. Ako most prelazite automobilom, mostarina se naplaćuje 2€. Opcija koju smo mi odabrali, za prelazak iz Lisabona u Almadu je brod. U sklopu metro i željezničke stanice Cais do Sodré, nalazi se i pristanište za brodove. Cijena koju smo mi platili za povratno putovanje je iznosila 5€, iako je svugdje na internetu pisalo kako se radi o cijeni od svega 1,60€ po smjeru.

Iako ga ne možete ne zamijetiti, pogled na most je ipak mrvicu bolji iz Almade nego iz Lisabona.

Pogled na Lisabon i most 25 de Abril iz Almade

Iako se u Almadi ima svašta za vidjeti i raditi, definitivno najpoznatije kako turističko, tako i vjersko središte, je Santuário de Cristo Rei, svetište Krista Kralja, nastalo kao zahvala portugalskog naroda što su izbjegli drugi svjetski rat. Izgrađeno je prema Cristo Redentor, svetištu u Rio de Janeiru, nakon što je lisabonski kardinal posjetio Brazil. Svetište se sastoji od postolja, koje je visoko 82 metara te se na vrhu nalazi kip visine 25 metara. Do kipa možete doći dizalom za 6€, a trenutno u vrijeme korone, posebne su procedure dezinfekcije na ulazu u svetište.

Santuário de Cristo Rei

Sintra

Sintra je grad u Portugalu, nedaleko Lisabona i turistima je jedan od najdražih gradova. Mi smo Sintru posjetili iz dva razloga -zbog palače Pena i najzapadnije točke Europe – Cabo da Roca. Palácio da Pena je palača, smještena na planini Sintra, do koje možete doći autobusom, a cijena povratne autobusne karte je 8€. Autobusne stanice su odmah na izlazu sa željezničke stanice. Palača se nalazi na popisu UNESCO-ove svjetske baštine, a uz toranj Belém, nalazi se i na popisu 7 portugalskih čuda.

Sa iste autobusne stanice, možete uloviti autobus za Cabo da Roca, najzapadniju točku Europe. Cijena povratne autobusne karte iznosi 9€. Na litici visokoj 144 metara, možete vidjeti crveni svjetionik (u kojem možete dobiti i potvrdu da ste bili tamo, fora suvenir za ponjeti kući) i diviti se bespući Atlantskog oceana. Naravno, kroz litice postoje i utabani putevi, kojima se možete spustiti do oceana, na predivne pješćane plaže, ali imajte na umu kako to traje više od sat vremena i da trebate imati dobru sportsku opremu.

? KAKO – KOLIKO ?

 

  • Avio karte: 0 HRK ( iskoristili smo vouchere, a cijena u tom trenutku, povratne avio karte, iznosila je 80€)
  • Prijevoz do aerodroma i parking: 375 HRK (po osobi)
  • Smještaj: 1650 HRK (po osobi)
  • Džeparac: oko 3300 HRK potrošeno u 7 dana (po osobi)
  • UKUPNO: 5 325 HRK (po osobi)

SAVJETI:

  • S obzirom na cjelokupnu situaciju, prdržavajte se svih epidemioloških smjera – maske u zatvorenim prostorima, često pranje i dezinfekcija ruku, pokušajte se ne kretati u velikim skupinama ljudi
  • Portugal je zemlja u kojoj su ljudi izrazito pristupačni i dobronamjerni, ali svejedno pazite na osobne stvari jer i dalje ima sitnih kradljivaca
  • Sva droga u Portugalu je legalna, ali je nelegalno preprodavati i kupovati od uličnih dilera, kojih ima na svakom koraku, najviše u Lisabonu. Iako su i oni dosta ljubazni, nemojte ulaziti u prevelike rasprave sa njima, samo ih pristojno odbite
  • Portugal je država koja je izrazito dobro povezana sa svim vrstama javnog prijevoza – vlakovi, busevi, metro pa ako ste razmišljali o rentanju auta, preporučam da se ipak prebacite na vlakove.

Travel Advisor – Europa

Posjetite naš YouTube kanal.

 

 

 

 

 

Previous articlePrag u doba korone
Next articleDublin – Što raditi u glavnom gradu Irske?