Travel AdvisorTravel Advisor

Procesija “Za križen”

Saznajte zašto je procesija “Za križen” toliko posebna

Procesija “Za križen” oduvijek se opisivala kao nešto posebno i da se zaista treba doživjeti kako bi se znala njena prava vrijednost. Otok Hvar nije poznat samo kao idealna ljetna destinacija, prepuna zabave i prirodnih ljepota. Poznat je i po ovoj procesiji o kojoj čujem svaki put kad s nekim starijim pričam o našem divnom otoku. Uz nadu da ću poznatu procesiju “Za križen” jednog dana imati prilike doživjeti, želim s vama podijeliti sve što sam o njoj uspjela saznati.

 

Prošle godine održala se usprkos pandemiji koja je zahvatila svijet, zna se koliko lokalnim ljudima procesija znači. Sve je bilo sukladno epidemiološkim mjerama, a sve pokazuje da bi identično trebalo biti i ove godine. Još uvijek čekaju odluku Stožera Civilne zaštite kako bi bili upućeni u sve mjere koje trebaju poštivati.

Procesija “Za križen” uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine

Na taj popis je uvrštena 2009. godina, a ova pučka procesija odvija se više od 500 godina i to u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak. Procesija prolazi između šest mjesta na sredini otoka Hvara: Jelsa, Pitava, Vrisnik, Svirač, Vrbanja i Vrboska.

Dobro je naglasiti da ova procesija nije folklor, već predstavlja autentičan i nekomercijaliziran duboki narodni iskaz odanosti tradicionalnim vrijednostima. Naravno, ima snažno vjersko značenje, ali je vrlo popularna i atraktivna i zbog dojma te atraktivnosti koju pružaju duge kolone. One prolaze kroz noć osvjetljavajući put velikim svijećama.

 

Procesija kreće točno u 22 sata, a u 7 ujutro se vraćaju na polazište. Naprijed je križonoša i njegova pratnja, a iza njih idu pjevači koji pjevaju stare crkvene pjesme te ostali puk. Zbog toga sve više domaćih i stranih gostiju dolazi na Hvar za vrijeme uskrsnih blagdana, a procesija na njih ostavlja snažan dojam. Brojne ispovijesti koje sam sama čula zaista tvrde da je ovo nešto potpuno drugačije. Također, čula sam i da je zaista dugačak popis prijavljenih za mjesto križonoše te da se mora čekati dugo godina kako biste dobili tu čast.

Život na otoku pun je radosti i tuge

Možda je posebna zbog Hvarana koji su sve svoje brige, sumnje, dvojbe, radosti i žalosti, pa čak i osobne križeve utkali u procesiju “Za križen”. Tijekom tog drevnog običaja, sudionici procesije obilaze Božje grobove u župnim crkvama središnjeg dijela otoka. U Jelsi, Pitavi, Vrisniku, Svirači, Vrbanji i Vrboski posjećuju župne crkve i nekoliko kapela. Važno je da se procesije ne susretnu jer vjeruju kako to donosi nesreću. Obilazak završava povratkom u matičnu crkvu u zoru Velikog petka.

Povijest procesije “Za križen”

Nažalost, ne zna se kada je bila prva procesija, niti tko se prvi sjetio uzeti križ i krenuti u noć. Povijesni podaci govore da je stara oko 500 godina, a postoji i nekoliko teorija kako je i zašto nastala.

Prva teorija govori da je izravno potaknuta krvarenjem malog raspela u Hvaru 1510. godine koji se od tada čuva u hvarskoj katedrali. Raspelo Svetog križića prokrvarilo je u osvit Pučkog ustanka koji je uslijedio tri mjeseca nakon tog događanja i potrajao je pune četiri godine. Druga govori da je nastala nakon što su se mjesta središnjeg dijela otoka odcijepila od hvarskog kaptola. Treća teorija izvor i nadahnuće ovog običaja pronalazi u duhovnoj svijesti srednjovjekovnog Hvaranina te snažnoj pobožnosti prema Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Povijesni podaci pokazuju da danas ne izgleda isto kao na početku. U 17. st. procesija je kretala u Veliki petak prije svitanja (oko četiri sata) i to samo između dva susjedna mjesta. Primjerice, Jelšani su odlazili u Pitve i Pitovjani u Jelsu, Vrisničani u Svirče i obrnuto. Pretpostavlja se da sadašnji oblik i tijek procesije potječe iz sredine 19. stoljeća.

Najstarija sjećanja prenosila su se usmenom predajom

Jedna od tih usmenih predaja potječe od starih otočana. Pričali su kako je 1886. godine na Veliki četvrtak navečer bilo snažno nevrijeme i padao je pljusak. Tadašnji načelnik Jelse imao je bolesnu kćer i želio joj je spriječiti moguće sudjelovanje u procesiji, pa je dao nalog da se zabrani. Uz to su zatvorili i crkvu. Međutim, tijekom večeri je ispred crkve stigla procesija iz Vrboske i naletjela na zatvorena vrata te su zbog toga zapjevali strofu Gospina plača: “Ne dadu mi pristupiti, nit te sinko poljubiti”. Zatim su krenuli dalje u Pitve. Vidjevši hrabrost Vrbovljana, Jelšani su se tu noć ipak uputili Za križen.

Već sam napomenula kako se procesije ne bi smjele sresti jer to nosi nesreću. Kroničar mjesta Vrbanj Marko Pavičić u knjizi “Za križen u riječi i slici” piše da je razlog u tome što se jedne godine izgubilo dijete. Zaspalo je u crkvi i probudilo se puno kasnije nego je procesija otišla, a pričalo se da su ga pronašli tek nakon tri dana traženja

Novija povijest neodvojiva je od turbulentnih ratnih događaja. Na Cvjetnu nedjelju, 6. travnja 1941. godine, njemački bombarderi napali su Beograd, čime je započeo Drugi svjetski rat u tadašnjoj Jugoslaviji. Na Hvaru su ljudi pozvani u vojsku, pa je bilo upitno hoće li se ići Za križen. Međutim, ljudi su se čak i u takvim vremenima uputili u procesiju. Crkve i kuće su bile u potpunom mraku, a i oni koji su išli u procesiju morali su ugasiti svijeće i ferale. Tijekom noći ljudima je javljeno da je Jugoslavija kapitulirala i da mogu upaliti svijeće bez ikakve opasnosti.

Najbitnija događanja dogodila su se dvije godine kasnije

Otok Hvar je u proljeće 1943. godine bio pod talijanskom okupacijom te je procesija zabranjena. Unatoč tome, nekoliko ljudi je zamolilo talijanskog komandanta da je odobri i pristao je, ali uz jedan važan uvjet: uz križonošu je mogli ići još samo deset muškaraca, a žene i djeca nisu smjele ići. Naglasio im je da će patrola obilaziti cijelu noć te da ako pronađe veći broj ljudi od dozvoljenog, bit će prisiljen uhapsiti ih i strijeljati. Nisu smjeli ni paliti svjetla, moliti ili pjevati.

Malobrojni sudionici procesije sjećaju se kako ih je bilo jako strah dok su išli od mjesta do mjesta, osluškivali su svaki, plašeći se patrole. Vrisnički župnik opisao je tu godinu zapisom: “U pet ujutro išao je narod plačući prema svome križu”. Nakon što je vidio snažnu volju i vjeru otočana, talijanski komandant rekao je: “Da sam slučajno prije znao što je to i zabranio… sada bih se ubio.”

 

Nadali su se da će sljedeća godina biti bolja

Nadali su se da će rat napokon završiti, no prevarili su se. Nažalost, 1944. godina je bila puna nemira, rata i krvi. Krenuli su masovni zbjegovi, tako i onaj u egipatski pustinjski logor El-Shatt, gdje se iz dalmatinskih područja našlo preko 20.000 izbjeglica. Vijesti o tome da se procesija Za križen prvi put neće održati saznali su preko radija. To se dogodilo zbog njemačke okupacije. Te godine šest crkvi mjesta središnjeg otoka zamijenilo je šest pustinjskih baraka i šatora, dok su drvene križeve iz župnih crkvi zamijenili su jednostavni drveni križevi koji su na brzinu sastavljeni od dasaka pronađenih u logoru. Iako je te noći puhao jaki pustinjski vjetar, procesiju je pratilo više od tri tisuće hodočasnika, a pjevanje i molitva ostavile su snažan dojam na prisutne američke i britanske vojnike. Po povratku u zemlju, otočani su donijeli drvene križeve iz daleke pustinje.

Zašto se hvarski dječaci, mladići i muškarci prijavljuju za nošenje križa?

Zbog toga što im to predstavlja jednu od najvećih časti u životu. Najčešće se radi o zavjetu, zahvalnosti ili o pretrpljenoj životnoj nevolji i boli. Međutim, većina križonoša ni ne govori svoje razloge jer je to njihova tajna. Postavlja se pitanje kako shvatiti želju i volju Hvarana koji svake godine idu u procesiju Za križen. I to bez obzira na ratove, vremenske nepogode, epidemije i druge razne nevolje. Nije ih omela ni orkanska bura 1910. godine koja je čak otkidala ferale s držača, ni nevera 1942., ni jak pljusak 1978. godine. Svi su se vratili promrzli i mokri, ali nitko se nije razbolio.

Nije ih omela ni pandemija prošle godine, a vjerujem da neće ni ove. Procesija Za križen duboko je upisana u identitet i srž Hvarana, jednostavno je postala dio njih. Noć procesije u svakom otočaninu budi najsnažnije osjećaje, vraća sjećanja, povezuje ih s njihovim precima te vraća vjeru u bolje sutra. I sve to bez obzira bili oni blizu ili negdje daleko.

Travel Advisor

Posjetite naš YouTube kanal.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima Savjetnik za putovanja Travel AdvisorSavjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.

Previous articleSlovenija se zatvara, a taman smo pomisli da ide na bolje
Next articleMasovni Covid turizam u Srbiji