Uz zvukove motora lokomotive i ravničarski pejsaž beskrajnih polja i oranica neposredno pred svitanje prelazim vlakom granicu Slovačke i Poljske. Pred pola stoljeća na ovome bi me graničnom prijelazu dočekale stroge kontrole i sumnjičava lica čehoslovačkih i poljskih graničnih policajaca, danas sve što je ostalo od granice jest natpis [gr] u imenu kolodvora i mala promjena u znakovima na raznim natpisima i reklamama koje su vidljive sa pruge.
Iako su i slovački i poljski slavenski jezici, zanimljivo je kako im se pismo prilično razlikuje, i jedni i drugi koriste različite znakove sa kvačicama i crticama sličnima onima u našoj abecedi, no ipak takve da jednima ne znače ništa znakovi ovih drugih.
Željeznička povezanost u Poljskoj je veoma dobra, a nakon što su ugostili Europsko nogometno prvenstvo infrastruktura je doživjela značajne promjene, prije svega na kolodvorima i stajalištima za putnike.
No kako je izgradnja bila selektivna, nisu rijetki slučajevi da krenete sa modernog kolodvora koji podsjeća na svemirski brod te tek desetak minuta kasnije dođete do starog i zapuštenog kolodvora koji je vjerojatno u istom obliku preživio oba svjetska rata, željeznu zavjesu, rušenje komunizma i Euro. Vjerojatno će nadživjeti u takvom trošnom izdanju i sve nas.
Prvi dan Krakow
Prvi važniji grad koji se nalazi na pravcu prema sjeveru u Poljskoj jest Krakow. To je po mnogima i najljepši i najvažniji grad u Poljskoj, nekadašnja prijestolnica kraljeva, sa najvećim gradskim trgom u Europi i zanimljivom srednjovjekovnom arhitekturom u starome gradu. Ivan Pavao II je tu bio biskup Voytila, Kopernik se školovao, Lenin boravio u egzilu a tijekom drugog svjetskog rata to je bio jedini važniji grad u Poljskoj kojega bombardiranje i vojne operacije nisu sravnile sa zemljom.
?Krakow nije glavni grad, ali je za nas Poljake najvažniji grad. To je povijesna prijestolnica poljskog naroda, dok je Varšava prijestolnica vlade? ? kaže mi mlada Gosia, konobarica u kafiću hostela. Priča mi kako su stanovnici Krakowa itkako ponosni na svoju prošlost, te nedavni procvat turizma doživljavaju kao konačno priključenje zapadnim tekovinama, za kojima Poljaci oduvijek čeznu.
U Krakowu se mogu vidjeti različiti tipovi turista, od backpackera, školskih ekskurzija i organiziranih grupa treće dobi do elitnog turizma. Posljednjih nekoliko godina zajedno sa Pragom, Bečom i Budimpeštom postao je jedan od najvažnijih odredišta u Europi. Glavnim gradskim trgom u svako doba dana šeće stotine turista, bez obzira na sunce i kišu, dok razgledavaju gradsku vijećnicu i mimoilaze se sa konjskim zapregama i raznim improviziranim vozilima namijenjenim razgledavanju kroz vožnju ili se slikaju pored znamenite željezne ?glave? gledajući u objektiv kamere kroz oko.
Nedaleko od glavnog trga, uz obalu rijeke Wisle nalazi se glavna atrakcija Krakowa te po mnogima glavna znamenitost cijele Poljske, dvorac Wawel. To je stari srednjevjekovni dvorac koji dominira nad dolinom rijeke Wisle poput stražara na vrhu litice, te u čijem se kompleksu osim dvorca nalazi i katedrala te grobnice poljskih kraljeva. Iako je već dugi niz godina glavni grad Varšava te iako su i kraljevi vladali iz Varšave, Wawel je uvijek ostao njihovo posljednje počivalište, te je stoga i najčešće spominjeno mjesto u poljskoj umjetnosti.
To je veoma zanimljiv dvorac koji danas predstavlja kolekciju muzeja i zanimljivih odredišta za turiste, no čiji doživljaj nažalost kvari veliki broj turista u svako doba godine. Katedrala koja se nalazi nedaleko dvorca jedna je od najljepših katedrala uopće, a sa njezinog se zvonika pruža odlična panorama na grad. Također se ne smije propustiti odličnu panoramu rijeke Wisle koja se pruža sa zidina grada. Osim katedrale za dvorac i sve ostale dijelove kompleksa potrebne su posebne ulaznice.
Većina turista koja posjeti Krakow posjećuje još i dvije znamenitosti koje se nalaze izvan grada. Jedna je zloglasni koncentracijski logor Auschwitz, a druga je rudnik soli Wieliczka. Dok o prvome nema smisla govoriti jer nažalost većina i previše zna, rudnik soli Wieliczka jest napušteni rudnik dubok 327 metara pod zemljom u kojem se nalazi podzemna kapelica uređena od stupova kamene soli, a koja slovi kao mjesto sa najboljom akustikom u Europi. ja nisam posjetio navedene lokalitete, zvuk motora lokomotive kako pokreće kompoziciju vlaka poveo me na sjever, prema Poznanu.
Drugi dan Torun
Sjevernije od Krakowa, no također na toku rijeke Wisle smjestio se Torun. Danas je to relativno mali grad sa veoma bogatom kulturnom baštinom i tradicijom. Nekadašnji jedan od glavnih središta hansaške lige, ovaj je grad svoje zlatno doba doživljavao u vrijeme teutonskih viteških redova. Upravo su Teutonci izgradili većinu od današnjih karakterističkih ciglenih zidina grada te stare gradske jezgre koja je čudesno preživjela razaranja ratova tijekom prošlog stoljeća te očuvala svoju izvornu ljepotu i autentičnost.
Iako je bio kišni i tmurni dan, šetnja podno gradskih zidina te kroz uske srednjovjekovne ulice prema glavnom trgu staroga grada vraćala me barem par stoljeća unatrag, te se činilo kao da je samo pitanje trenutka kada će kraj mene projahati skupina vitezova sa više oklopa nego što ga danas ima prosječni tenk, dok će im redovnici sa crnim kapuljačama sa prozora crkve dijeliti blagoslov.
Osim po Teutoncima, grad je poznat i kao rodno mjesto Nikole Kopernika. Njegova rodna kuća danas je spomen obilježje i muzej (ulaznica oko 15 kuna), iako je teško odrediti koja je točno vizija toga objekta, jer u svojoj krizi identiteta predstavlja mješavinu etnografskog muzeja, prikaza nekih elemenata ranog života Kopernika i muzeja nekih fragmenata povijesti grada.
U samome gradskom trgu kao i u gotovo svim većim poljskim gradovima nalazi se gradska vijećnica, uz koju se nalazi i gradski muzej i toranj sa kojega se pruža najbolja panorama grada. Ulaznica za toranj iznosi 12 kuna. Osim što je moguće vidjeti panoramu grada u svim smjerovima, također se sa vrha tornja pruža pogled na čitav tok rijeke Wisle koja krivuda uz Torun i gubi se među selima i šumarcima okolice. Na gradskom trgu se nalazi kip posvećen Koperniku te kip malog frulaša, koji je prema legendi svojim sviranjem odveo žabe iz grada natrag u rijeku te tako spasio grad od njihove najezde.
Neposredno pored trga dvije crkve posebno privlače pozornost svojom arhitekturom. To su crkve Sv. Ivana i crkva Bogorodice Marije, koje su posebno monumentalne građevine karakterističnog gotičkog stila gradnje od opeke kakav dominira čitavim gradom.
Još jedna karakteristika Toruna jest Piernik, keks nalik medenjaku koji se proizvodi sa raznim dodacima i varijacijama, najčešće proizveden u obliku zvijezde. Iako se ovaj slatkiš može naći diljem Poljske, on je izvorno upravo iz Toruna, pa se stoga mogu pronaći cijeli dućani koji prodaju na desetke različitih varijanti ove delicije. Nakon razgledavanja kroz hladni i kišoviti grad piernik savršeno odgovara poslužen sa toplim čajem.
Treći dan Poznan
Poznan je najstarija poljska prijestolnica i danas jedan od najvažnijih gradova zemlje. Smješten na rijeci Warti, grad se nalazi na pola puta od Berlina do Varšave te je kao takav oduvijek bio važno prometno i trgovačko središte.
Hrvatima poznat kao mjesto gdje su vatreni odigrali dvije dosta dobre utakmice na Euru, grad je okružen sa sjevera močvarnim područjem sa više jezera i sa mnogo šume i divljnine koja na nekim mjestima gotovo ulazi u gradske četvrti, pa tako ne budite iznenađeni ako odete na šetnju u predgrađe i zalutaju među vas srne ili jeleni. Poznań ima veliku sustav javnog prijevoza, koji se sastoji od tramvaja te gradskih i prigradskih autobusa.
Glavni željeznički kolodvor je Poznań Główny jugozapadno od centra grada, također ima i manje kolodvore Poznań Wschód i Poznań Garbary sjeveroistočno od centra, te niz drugih stanica na rubovima grada. Glavni prometni pravac u smjeru istok-zapad (Varšava-Njemačka) je autocesta A2 autostrada južno od grada, a druge glavne prometnice su u smjeru Varšave, Bydgoszcza, Wągrowieca, Obornika, Katowica, Wroclawa, Buka i Berlina.
Središte grada je glavni gradski trg u kojem se odvija većina društvenog i noćnog života. Iako nije ni približno poznat kao glavni trg u Krakowu i Wroclawu, meni osobno je podjednako zanimljiv. U središtu se nalazi gradska vijećnica sa muzejem grada (ulaznica 11 kn) te tornjem koji nalikuje na crkveni zvonik.
Izgrađena je u 16. stoljeću od talijanskog arhitekta Battista Quadra, a nakon što je dva stoljeća kasnije izgrađen i toranj na njegov vrh je postavljen orao sa rasponom krila od dva metra koji simbolizira poljski narod. Svakoga dana u podne ispod gradske ure izlaze dva kozoroga i sudaraju se svojim rogovima. Upravo su oni simbol cijele pokrajine Velikopoljske, čiji je glavni grad upravo Poznan te se pojavljuju i na grbu grada i pokrajine, veoma podsjećajući na istarski grb.
Nedaleko glavnog trga nalazi se Carski dvorac, koji je izgrađen tijekom njemačke vlasti na početku dvadesetog stoljeća u neoromaničkom stilu. Tijekom međuratnog razdoblja dvorac je bio središte sveučilišnog kompleksa no nakon nacističke okupacije Albert Speer započeo je velike radove na dvorcu u cilju pretvaranja poznanskog dvorca u Hilterovu rezidenciju. Dolaskom Sovjeta dvorac je teško oštećen, no nakon rata je obnovljen i sada je centar kulture u gradu.
Zbog smoga i zagađenja sve do nedavno bio je poznat kao crni dvorac, no sveobuhvatnim radovima ovome je dvorcu vraćena krem boja neposredno pred Euro. Neposredno pred dvorcem nalazi se spomenik poljskom ustanku 1956 godine kada su građani Poznana izašli na ulice i krenuli u pobunu protiv sovjetskog ugnjetavanja Poljske. Također tu je i spomenik Adamu Mikiewitzu, poljskom pjesniku po kojem je nazvano i sveučilište u Poznanu.
Seriju zanimljivih arhitektonskih zdanja zatvara zgrada opere te medicinskog fakulteta, kao i crkva sv. Ivana Jeruzalemskog koja je jedna od najstarijih crkava u gradu nastala još u dvanestom stoljeću, te koja predstavlja zanimljivi gotički izraz ostvaren u visokoj ciglenoj građevini. Treba spomenuti i neboder ekonomskog fakulteta koji se nalazi nedaleko od dvorca, a sa čijeg se najvišeg kata pruža odlična panorama grada.
Ipak najljepši dio grada jest nešto južnije, na mjestu gdje dva rukavca rijeke Warte čine otok Ostrow Tumski, na kojem se nalazi katedrala i kompleks od nekoliko crkava (tramvaji broj 1, 4 i 8 voze do otoka). Zanimljivo, ovaj dio grada se naziva središte ?novog grada?, no zapravo je najstariji dio grada te mjesto gdje su svoje odaje imali prvi poljski kraljevi još u desetom stoljeću te gdje su se odvijale neke od najvažnijih faza pokrštavanja Poljaka.
Nedaleko Ostrowa Tumskog nalazi se i jezero Malta koje je preko ljeta omiljeno kupalište stanovnika grada a u ostatku godine odredište za mnoge sportove, od trčanja, biciklizma do čak i skijanja na umjetno izgrađenoj uzvisini. Uz jezero vozi uskotračna turistička željeznica a tu se mogu i iznajmiti kajaci te se nalazi veslački klub.
Još jedno veoma zanimljivo mjesto u Poznanu je veliki park Citadella. Tu se nalazi nekadašnja pruska utvrda u kojoj su Nijemci odolijevali sovjetskoj invaziji četiri tjedna. Naime, Poznan (tijekom njemačke vladavine Posen) bio je jedno od glavnih središta Werhmachta u Poljskoj te je pružao veoma jak otpor Sovjetima.
U tih mjesec dana utvrda je u potpunosti uništena, ostalo je tek nekoliko potpornih zidova, a na mjestu gdje se nalazila napravljen je veliki gradski park. Unutar Citadella parka nalazi se i muzej poljske vojske te muzej oružja koji sadrži tenkove, avione i topove kakvi su uglavnom širili smrt Europom tijekom drugog svjetskog rata. Savjet: Gotovo svi muzeji su u Poznanu besplatni subotom, tako da ako ostajete preko vikenda, subota je pravi dan za muzeje.
Četvrti dan Varšava
Varšava je glavni grad Poljske te grad koji je posebno obilježio drugi svjetski rat. Unatoč Hitlerovoj ideji da se grad sravni sa zemljom i pretvori u oranicu, grad i dalje tu stoji, obnovljen prema starim nacrtima u svoje staro ruho. Barem stari dio gradskog središta. Nažalost razaranja su bila takva da gotovo nema dijela grada koji je stariji od pedesetak godina.
To ne znači da Varšava obiluje modernom arhitekturom, gradom dominira klasična sovjetska gradnja bezličnih nebodera i zgrada, pa ga zbog toga i mnogi Poljaci kojima Varšava nije i mjesto prebivališta nazivaju dosadnim gradom.
Nisam baš siguran da se mogu sa time složiti. Sve burniji noćni život uglavnom orijentiran oko studentskih domova kojih u Varšavi ima napretek daje itekakvu zanimljivost gradu, a kombinacija obnovljenih zgrada u starome gradskom centru i modernih nebodera koji niču jedan za drugim oko glavnog kolodvora tvore novi identitet Varšave.
Grad ima zanimljivu geostratešku lokaciju. Nastao je na križanju rijeke Wisle i prometnog pravca Berlin ? Moskva, a upravo je utjecaj ta dva grada odigrao ključnu ulogu u povijesti Varšave i čitave Poljske. Smještena kao u sendviču između dvije velike sile, Poljska je često bila komadana među njima.
Težnja za nezavisnošću uvijek je uspjevala vratiti slobodu, no nažalost uskoro i dovesti neki novi rat. Danas je Varšava glavni grad moderne i demokratske Poljske, jedne od najbrže razvijajućih zemalja bivšeg istočnog bloka, i nadajmo se kako će ratovi ostati samo u povijesnim muzejima kao uspomena.
Odmah kraj središnjeg željezničkog kolodvora nalazi se jedan od simbola Varšave, Palača kulture. To je dominatna zgrada koja je izgrađena kao Staljinov poklon Poljacima, te koja je sve do nedavno bila jedina arhitektonski zanimljivija građevina u gradu. Iako je vizualno veoma zanimljiva, u srcima Poljaka radi simbolike ?sovjetsko-poljskog prijateljstva? ostala je prilično omražena.
Mnogi građani parafraziraju Maupassantov komentar o Eiffelovom tornju te kažu kako vole otići na vrh palače i uživati u pogledu na grad, jer to je jedino mjesto sa kojega ne mogu vidjeti samu palaču. Bez obzira da li se slažete sa njima ili ne, vidikovac sa vrha palače kulture jest svakako dobro posjetiti, jer pruža pogled na čitavu Varšavu i okolicu.
Od Palače kulture krenuo sam prema starome gradskom trgu, koji je okružen ostacima zidina i kraj kojega se nalazi kraljevska palača. Na samome trgu glavno je obilježje spomenik Sigismundu, poljskom kralju koji je prijestolnicu preselio iz Krakowa u Varšavu.
Riječ je o kamenom stupu na čijem se vrhu nalazi brončani kip kralja na nekih desetak metara visine. U blizini je crkva sv. Ane, sa čijeg se zvonika najbolje može vidjeti gradski trg (ulaznica 12 kuna). Također je moguće vidjeti sa zvonika i novi nogometni stadion izgrađen za potrebe EURO-a koji se nalazi oko kilometar istočno od centra, a koji dominira nad tokom rijeke Wisle te se doima poput modernog dvorca.
U cijelome starome dijelu grada vidljiva je klasična novovjekovna arhitektura sjeverne europe, sa visokim kućama šarenih pročelja. Mnogi Poljaci nazivaju stari grad velikim plagijatom, jer unatoč tome što je čitav taj dio grada renoviran prema fotografijama i uspomenama iz razdoblja prije drugog svjetskog rata, jednostavno se ne mogu pomiriti s činjenicom da je prava stara gradska jezgra srušena do temelja.
Dok su gornji katovi uglavnom rezervirani za stambene prostore i urede, u prizemlju zgrada nalaze se razni kafići i restorani, koji nude različite poljske ali i inozemne specijalitete. Naravno, kao i u gotovo svakome većem gradu, njihove cijene zahvaljujući lokaciji u centru nisu nimalo popularne.
Poljaci su veoma ponosni na svoj otpor nacizmu i Varšavske ustanke (jedini grad na području čitavog Trećeg Reicha koji je pokrenuo organizirani ustanak upravo je Varšava. Štoviše, ovdje se ustanak dogodio čak dva puta). Uz gradske zidine nalazi se veliki spomenik žrtvama ustanka, a tu se nalazi i muzej ustanka (ulaz slobodan) te posebno dojmljiv kip malog ustanika, brončana skulptura devetogodišnjeg dječaka sa kacigom koja je veća od čitave njegove glave koji je također bio jedan od ustanika u Varšavi.
Nakon razgledavanja staroga grada krenuo sam prema sveučilištu, i pritom prošao kraj još jednog veoma važnog nacionalnog simbola Poljaka, groba nepoznatog vojnika. Ispred groba nalazi se upaljeni vječni plamen te počasna garda poljske vojske koja redovito stoji pored groba te lokaciji dodaje posebnu mističnost. Sve to samo pokazuje kako Poljaci mnogo drže do svoje prošlosti i mnogo im znači njihov nacionalni identitet.
Ne mora biti nogometno prvenstvo da sve bude u nacionalnim bojama, dovoljan je bilo kakav blagdan i sa svakoga balkona zgrade vioriti će se crveno-bijele zastave. One druge zastave koje će se pojaviti uz njih govore o drugoj važnoj odrednici poljskog identiteta, to su žuto bijele zastave Vatikana. Iako uloga crkve nije toliko velika kao što je bila u vrijeme predsjednika Kaczinskog, koji je čak htio proglasiti Poljsku kraljevinom sa vječnim kraljem Isusom Kristom, ona je i dalje značajna, moglo bi se reći čak i najveća u čitavoj Europi.
Zbog toga u Poljskoj crkve možete vidjeti na svakome koraku, one su uglavnom obnavljane i uređivane te osim toga i veoma često posjećene. Već spomenuti položaj između Rusije i Njemačke dobiva i u religiji posebni značaj, jer je upravo katoličanstvo Poljacima često igralo ključnu ulogu u otporu protestantskim i pravoslavnim silama.
Peti dan Gdansk i Sopot
Nastavljam slijediti Wislu na sjever i dolazim do njezina ušća u baltičko more koje je u zimskim mjesecima veoma često smrznuto, a kad nije smrznuto onda je samo ledeno hladno. Bez obzira je li ljeto ili zima za nekoga tko je odrastao na Mediteranu ono nikad nije najpovoljnije za kupanje. Upravo tu se smjestio Gdansk ili Danzig, grad koji je stoljećima bio predmet spora između Njemačke i Poljske, a često je bio i predmet aspiracija Rusa pa čak i Šveđana. Ova prirodna luka koja predstavlja izlazak čitave Poljske na more (jer kao što smo primjetili svi važniji gradovi do sada su bili na istoj rijeci koja ovdje ulazi u more).
To je grad sa najljepšom starom jezgrom u čitavoj Poljskoj. Iako je tijekom drugog svjetskog rata bio potpuno razoren i devastiran, uglavnom je obnovljen prema starim nacrtima te danas izgleda slično svojem prijašnjem ruhu. Nedaleko od glavnog željezničkog kolodvora nalazi se Długa ulica koja predstavlja nekadašnji kraljevski ulaz u grad.
Kada bi poljski kraljevi došli u posjetu Gdansku, oni bi ulazili kroz tri triumfalna poluluka u grad, odnosno kroz tri gradska vrata. Na izlazu iz zadnjih vratiju dolazi se na glavni gradski trg koji se pruža šetnicom prema moru. Tu se nalazi gradska vijećnica te katedrala Marije Bogorodice koja je najveća ciglena crkva na svijetu, a sa čijeg se zvonika pruža pogled na panoramu čitavog grada.
U prostorima gradske vijećnice nalazi se povijesni muzej (ulaznica 16 kn) koji prati povijest grada od najranijih vremena do danas. Meni je posebno bio zanimljiv dio posvećen Slobodnom gradu Danzigu, razdoblju između dva svjetska rata kada je Gdansk bio slobodni grad-država, nešto slično Rijeci u mnogo kraćem razdoblju. U muzeju nisu prikazani samo povjesni aspekti toga razdoblja, već i veoma vjerne rekonstrukcije života građana, kulturnog i sociološkog stanja u gradu te utjecaja nacizma koji se iz godine u godinu sve više osjećao.
Odmah pored samoga gradskog trga nalazi se šetalište uz obalu onoga što nalikuje na more, a zapravo je estuarij rijeke Wisle. Tamo se nalazi i najveći kran u Europi (preteča modernih dizalica), pomorski muzej i ostaci gradskih zidina. Razni brodovi redoviti su posjetioci estuarija sa vodene strane.
Nakon šetnje uz obalu zaputio sam se natrag u labirint gradskih uličica prema brodogradilištu. Ono se nalazi na sjevernoj strani grada te je zaslužilo kultni status zahvaljujući štrajkovima u vrijeme komunističke strahovlade. Upravo su tu postavljeni temelji pokreta Solidarnošč. Usput sam razgledao i zanimljivu crkvicu sv. Nikole, jednu od rijetkih u gotovo čitavoj Poljskoj koja je preživjela drugi svjetski rat bez oštećenja, vjerojatno zbog toga što je sv. Nikola jedan od rijetkih svetaca i u katoličkoj i u pravoslavnoj kršćanskoj konfesiji.
Crkva je izgrađena u četranestom stoljeću te je još jedan primjer ciglene sakralne arhitekture. Unutrašnjost crkve također je zanimljiva zbog golemog oltara i barokne kolekcije uključujući i stare orgulje.
Pred ulazom u brodogradilište nalazi se veliki spomenik žrtvama štrajka 1970 . i 1976. Štrajk se proširio na ulice Gdanska u obliku prosvjeda što je rezultiralo brutalnom akcijom vojske i policije. Posljedice su bile sve veća odlučnost Poljaka da se suprotstave utjecaju Sovjetskog Saveza te je tako i nastao pokret Solidarnošč te proslavio svojega osnivača Lecha Walesu, kasnije dobitnika nobelove nagrade za mir.
Spomenik je visoki monument gotovo 30 metara koji se uzdiže pred ulazom u brodogradilište, te pod kojim se redovito nalaze svijeće i vijenci posvećeni palim Poljacima za slobodu. Nedaleko od brodogradilišta nalazi se i muzej ?Droga do Wolnosczi?, odnosno ?Put do slobode?, u kojem je kroz nekoliko veoma zanimljivih prikaza demonstrirano stanje u Poljskoj u razdoblju komunističke strahovlade.
Tu su autentični dokumenti iz razdoblja štrajkova, replike tamnica, policajaca i prosvjednika, ali i nekoliko veoma zanimljivih video izložaka, uključujući i kratki film koji govori o slomu komunizma u istočnoj Europi. Osobno smatram ovaj muzej najboljim u cijeloj Poljskoj, no možda sam pristran radi meni osobno veoma zanimljive tematike.
Kako je sve više odmicao dan vratio sam se na glavni kolodvor i sjeo na vlak za Sopot. Gdansk, Sopot i Gdinya čine tromjesto kako ih Poljaci nazivaju, odnosno to su tri više manje povezana grada koji čine jedinstvenu cjelinu. Dok je Gdansk povijesno jedna od najvažnijih luka na Baltiku, Gdinya se razvila kao konkurentska poljska luka dok je Gdansk uživao status slobodnog grada.
Između njih se smjestio Sopot, danas jedno od glavnih ljetnih turističkih odredišta u Poljskoj. Sa svojom dugom pješčanom plažom i širokim izborom restorana i kafića, Sopot je karakteristično ljetno turističko odredište, kao da je preslikano sa Mediterana. Ipak, zbog redovito hladnog mora (temperature rijetko prelaze 18 stupnjeva) nikako se ne može mjeriti sa toplijim morima.
Poznato je to i odredište za jedriličare, pošto ima najduži mol u Europi namijenjen jahtama i jedrilicama. Kako je moja posjeta bila u zimsko vrijeme, kupanje nikako nije dolazilo u obzir, no šetnja uz obalu unatoč relativno hladnom sjevernom vjetru pokazala se kao veoma lijepa razonoda. Na plaži se nalaze i deseci bijelih labudova koji su naviknuti da ih turisti hrane, pa se veoma blizu približavaju prolaznicima, čak ponekad i izgledaju prijeteće kada zavitlaju svojim dugim krilima i uzdignu se na visinu prosječnog čovjeka sa otvorenim kljunom.
Naravno, zanima ih samo besplatni obrok od prolaznika, što često i dobivaju, kao i razne patke i galebovi koji kruže oko njih i sakupljaju ostatke. Uz kuhano vino i pieroge dočekao sam kraj dana. Vrijeme je za pokret.
Šesti dan Wroclaw
Postoji jedna zajednička crta između Wroclawa i Gdanska, oba grada su danas ponos Poljske i uz Krakow jedna od glavnih turističkih meka te zemlje, no njihova njemačka prošlost ne može biti izbrisana. Nekadašnji Breslau, Wroclaw nije samo grad koji je promijenio državu i ime, taj je grad i promijenio stanovništvo, te postaje etnički zanimljiv slučaj grada koji je arhitektonski nasljednik njemačkog Breslaua, a etnički nasljednik danas ukrajinskog Lviva.
Nakon pada nacizma, granice Poljske pomaknule su se na zapad, a stanovnici grada Lviva odjednom su postali sastavni dio Sovjetskog Saveza. Mnogi od njih iskoristili su priliku i naselili grad koji su Nijemci napustili te naselili nekadašnje njihove domove.
Arhitektura grada kombinacija je utjecaja njemačkih, austrijskih i čeških pravaca gradnje što se može vidjeti na pročeljima zgrada diljem grada. Grad se nalazi na mjestu gdje se rijeka Odra širi u više rukavaca, čineći tako dvanaest otočića na kojima je stara gradska jezgra, a koji su spojeni sa oko 140 mostova što ga stavlja u četvrti grad u Europi po broju mostova.
Najljepši dio pri tome svakako je otok katedrale, na kojem se, pogađate nalazi katedrala Sv. Ivana Krstitelja izgrađena tijekom 15. stoljeća te koja je jedan od najljepših simbola gotičke arhitekture grada. Sa vrha 91 metar visokog tornja katedrale pruža se prekrasan pogled na cijeli grad. Do vrha se dolazi liftom.
Labirintom mostova i uličica sa gotičkim pročeljima zgrada tipične srednjeeuropske arhitekture te malim parkovima krenuo sam prema poznatom sveučilištu. Danas je to jedno od najposjećenijih sveučilišta u Poljskoj te jedno od mjesta gdje se može susresti ogroman broj stranih turista. Otvoreni prema međunarodnoj razmjeni, sveučilište u Wroclawu postalo je svojevrstan centar razmjene iskustava i znanja akademske zajednice cijeloga svijeta.
Nastavljam kroz ulice grada prema glavnom gradskom trgu, koji je nakon onoga u Krakowu najveći trg u Poljskoj. On potječe još od 13. stoljeća te sadrži kompleks gradske vijećnice koji je građen kroz nekoliko stoljeća te koji predstavlja svojevrsni presjek razvoja arhitektonskog stila u Wroclawu. To je jedna od najstarijih gradskih vijećnica u Poljskoj, ali i u Europi općenito.
Kao i u Krakowu, i u Wroclawu je glavni gradski trg centar kretanja turista, iako je njihov broj u ovome gradu puno manji. Kako je grad važan kulturni centar Poljske, mnogi posjećuju grad zbog opera, koncerata i posjeta raznim muzejima koji se nalaze u gradu. Tijekom svoje posjete nisam posjetio ni jedan, jednostavno mi se puno više svidio gradski kompleks arhitekture i mostova preko rukavaca Odre, te sam uživao u dugim šetnjama starim dijelovima grada.
Unatoč tome što sam većinu kretanja gradom obavio pješice, moram pohvaliti i javni prijevoz u Wrocławu koji se odvija tramvajima i autobusima. Premda je wrocławska tramvajska mreža jedna od većih u državi, mnogi gusto naseljeni dijelovi grada u nju nisu integrirani, već u njima prometuju gradski autobusi.
Glavninu javnog gradskog prijevoza obavlja gradsko poduzeće MPK Wrocław, a neki manji privatni prijevoznici imaju koncesiju na nekoliko autobusnih linija. Gradska linija autobusa vodi sve do zračne luke (linija 406, od glavnog kolodvora), nedavno preuređene te jedne od najljepših manjih zračnih luka koje sam ikada posjetio. Širok izbor niskotarifnih letova sa wroclawskog aerodroma čini ovu zračnu luku jednim od glavnih prometnih čvorišta u Poljskoj.
Upravo ovdje završava i moje putovanje, uz kavu i piernike te pogledom na pistu aerodroma. Pahulje su polako počele padati najavljivajući još jednu sniježnu oluju tako tipičnu za hladne poljske zime. Idealno vrijeme za povratak na ipak topliji Mediteran.
Kako doći?
Do Poljske je najlakše doći izravnim letovima iz Budimpešte, Venecije ili Bolonje kojima su povezani Varšava, Krakow i Wroclaw po veoma povoljnim cijenama, često manje od 50 eura za povratne letove. Također su dostupni i izravni letovi iz Zagreba do Varšave već za oko stotinjak eura prijevoznika LOT.
tekst i slike: Peter Polić
izvor: hrbackpacker.com
https://www.travel-advisor.eu/ruska-metropola/
