Što treba znati prije nego posjetite Madagaskar ?
Madagaskar je četvrti otok po veličini na svijetu. Odvojen je Mozambičkim kanalom od jugoistočne Afrike i smješten u Indijskom oceanu. Poseban i jedinstven zbog prirodnih ljepota, endemičnih vrsta biljaka i životinja te krajolika koji se od prašume do pustinje može promijeniti na nekoliko stotina kilometara.
Ako ste ljubitelji avantura, Madagaskar je vaša destinacija!
Kako da u nekoliko riječi opišem Madagaskar, a da u vama pokušam izazvati sve one emocije koje sam doživjela na ovom putovanju? Putovanje kroz vrijeme. Siromaštvo. Avantura. Netaknuti otok. Destinacija snova. Skoro sam zaboravila, mora mora (malgaški polako, polako, nema žurbe na ovom otoku)!
S obzirom na veličinu otoka cilj nam je bio u 16 dana vidjeti što više. Put avionom s jedne na drugu stranu otoka je skup, a za taxi brusse treba puno više od 16 dana da bi vidjeli sve što smo naumili, pa smo se zato odlučili za 4×4 i privatnog vozača čija je cijena bila 55 € na dan plus gorivo (oko 8 kn/L).
Taxi brusse je odlična opcija ako imate puno vremena, želite uštedjeti i voziti se u kombiju koji je nakrcan ljudima, svim mogućim stvarima i kokicama. Najam automobila i samostalno kretanje po otoku ne bih preporučila jer je prometna infrastruktura jako loša. Drugim riječima, za 250 km nekad vam je potrebno i do 8 sati vožnje! Nekoliko cesta je asfaltirano, no to ne znači da se možete njima mirno kretati jer ćete često naići na goleme rupe koje je potrebno zaobilaziti, a možete naletjeti i na cijelo krdo zebua, tako da je potrebno prilagoditi i brzinu.
Ostale ceste su većinom zemljane, što za vrijeme suhe, visoke sezone znači puno prašine, a za vrijeme kišne blato i mogućnost da negdje zapnete. Preporuku za vozača dobili smo od jednog blogera i iako se na kraju usred putovanja ispostavilo da on uopće nije vozač nego je to drugi put napravio iz zabave i da nešto zaradi, nama je bilo odlično i vjerujem da bi putovanje i otok doživjeli skroz drugačije da nismo odabrali njega.
Putovanje smo započeli u glavnom gradu gdje smo bili smješteni u hotelu Colbert (4*) koji vam pruža sav luksuz: odličnu uslugu, čiste i prostrane sobe, ukusnu hranu, saunu, bazen i odmor nakon napornog puta.
U Tani smo posjetili kraljevsku palaču Rova čiji su dijelovi izgorjeli ili bili oštećeni u požaru 1995. godine i koja je još uvijek pod rekonstrukcijom. Tu se nalaze i grobnice monarha pa će vas vodič već na samom ulazu upozoriti da je zabranjeno pokazivati prstom na grobnice i samu palaču. Odatle se pruža prekrasan pogled na cijeli grad pa možete vidjeti mnoštvo šarenih, živopisnih kućica, jezero Anosy i nogometni stadion, no pogledate li malo dublje vidjet ćete rižina polja na kojima se marljive ruke bore za opstanak i siromašne kućice koje izgledaju kao da će se svaki čas srušiti.
Kako izgleda život i svakodnevica stanovništva? Najjednostavniji odgovor bio bi da postoje velike razlike u životu stanovništva u urbanim i ruralnim područjima. Jer zaista postoje! Tek kada zavirite u ruralna područja otkrit ćete kako zapravo stanovnici žive, nema obrazovanja, nema struje, u nekim mjestima nije bilo ni izvora vode u blizini pa stanovnici moraju pješačiti kilometrima da obitelj opstane, a često je prisutna i malnutricija.
Neki od prizora kojima smo svjedočili na putu su krdo zebua koje nepomično stoji na cesti, žene koje hodaju kilometrima i na glavama nose košare prepune voća/povrća, štand s mesom koje je bilo prepuno muha i visjelo je tako na toplom zraku, žene i djeca koji peru odjeću i kupaju se u rijeci pa tu istu odjeću poslože na tlo da se osuši, kuće bez prozora i vrata, nastambe od šiba i suhe trave, prevrnuti taxi brusse, sušenje manioke na zemlji ispred kuća, čišćenje mrkvice na polju uz cestu, krađa zebua koja se odvijala neposredno pored našeg bungalova uz pucnjavu, žestoka tučnjava između dviju žena, bosonoga dječica koja trčkaraju za vama i mole vas za nešto novaca ili barem bombon.
To je ono što vam se ureže duboko u sjećanje, svaki njihov pogled, uvjeti u kojima žive i riječi koje još dugo vremena nakon povratka u stvarnost odzvanjaju u vašim ušima (Vaza, bomboo?). Zanimljivo je bilo vidjeti noću kako se ljudi okupljaju ispred svojih kućica, zabavljaju se i druže. Unatoč činjenici da negdje nije bilo ni struje, to ih nije spriječilo. Komunikacija oči u oči nekome je još uvijek jedina moguća komunikacija. Putovanje kroz vrijeme, tako bih najbolje opisala većinu našeg putovanja na Madagaskar jer smo se zaista vratili u neko prošlo vrijeme i izbjegli utjecaj modernog doba.
Kao što sam već napomenula, ceste su poprilično loše i da bi došli do određenih mjesta treba vam puno više vremena nego što mislite. Primjerice, za nacionalni park Tsingy de Bemaraha trebalo nam je 4 dana, što zbog loših cesta, što zbog toga što nije preporučljivo putovati noću, a sam put je bio poprilično rizičan. Naime, rečeno nam je da je nekoliko dana ranije opljačkali konvoj od 13 automobila s turistima na cesti koja vodi do parka i da su im uzeli sve što su imali, pa čak i odjeću. Naš vozač nam je osigurao da na toj dionici putujemo u konvoju i to od 43 automobila, no konvoj se od silne prašine koja se dizala na toj cesti nije ni vidio sve dok nama nije pukla guma pa smo napravili dugaaačak red. Moji momci su to brzo riješili i nastavili smo sretno dalje, a „Dahalo“ – lopovi – su nas ovaj put zaobišli.
Što ne smijete propustiti kada putujete na Madagaskar?
*Avenija Baobaba – ono što vam prvo padne napamet kao asocijacija na ovaj otok, uz lemure, ako još niste posjetili Madagaskar – mjesto gdje ćete se osjećati kao patuljci dok će oko vas stajati ogromni baobabi poput divova, procjenjuje se da neki od njih mogu biti stari i preko 1000 godina. Često se spominje da izgleda kao da imaju korijenje u zraku i doista – prekrasni su! Zanimljivo je da tamo možete kupiti flancu i posaditi baobab, koji će se vjerojatno posušiti kroz dva dana; morate platiti parking kada dođete, a možete kupiti i plod baobaba i suvenire koje lokalci izrađuju.
*Tsingy de Bemaraha – teško dostupan zbog jako loše ceste koja vodi do parka, no meni jedan od najposebnijih nacionalnih parkova, kojeg svakako vrijedi posjetiti. Na putu do parka trebat ćete prijeći rijeku na malgaškom „trajektu“ – drvenoj platformi koju pokreće motor i na koju se nakrca oko 8 većih automobila i putnici. U parku možete izabrati različite ture. Mi smo se odlučili za vožnju pirogom kroz „Petit Tsingy“ što je bio puni pogodak jer je prava antistres zona i za „Grand Tsingy“ (u trajanju od 8 h), morate platiti i vodiča jer se ne možete sami kretati u parku. Zanimljive formacije koje su poznate kao tsingy (na malgaškom onaj po kojem se ne može hodati bos) su nastale zbog kiša koje su izazvale eroziju vapnenačkih stijena. Jako su oštre, no unatoč tome izgledaju veličanstveno. Pripremite dobre tenisice za planinarenje, opskrbite se vodom (i hranom) i nemojte se bojati prijeći preko klimavog mosta.
*Isalo – najposjećeniji nacionalni park na Madagaskaru. Što vas tamo čeka? Prekrasni kanjoni puni života, puno pješačenja, rasplesani lemuri, prirodni bazeni (oprez: jako hladna voda, osobito u Crnom bazenu), a uz dobrog vodiča možete i puno naučiti o plemenu Bara. I opet ćete se diviti ljepotama ovog otoka.
*Nosy nato – tropski otočić zbog kojeg je Madagaskar destinacija snova. Bungalovi (Sambatra Beach Lodge) u kojima smo bili smješteni nalaze se tik do oceana i bio je pravi užitak sjediti navečer ispred bungalova i u daljini promatrati kitove kako skaču! Vlasnik u ponudi ima i izlet promatranja kitova iz blizine, a isto tako za večerom svi gosti sjede zajedno i upoznaju se, veoma simpatično ako volite društvo. Ovaj otok možete propješačiti i istražiti u jednom danu jer je maleni, no jednom kad na njega kročite poželjet ćete ostati vječno.
*Anja Community Reserve – mali prirodni rezervat (u blizini grada Ambalavao) u kojem možete upoznati prstenorepe lemure i kameleone te planinariti. Pozitivna stvar je da sav prihod od ulaznica lokalna zajednica koristi za vlastite potrebe odnosno razvitak sela.
Moglo bi vas zanimati i:
*Kada posjetiti Madagaskar? S obzirom na klimu najbolje je putovati od travnja do prosinca. Glavna sezona kreće se od lipnja do kolovoza, ceste do parkova su tada pristupačnije jer vlada suha sezona. Danju su temperature ugodne, no u visinskim predjelima noću se mogu dosta spustiti tako da ponesite i dugu odjeću.
*Hrana i pivo su poprilično jeftini. Primjerice u Tani smo Ravitoto platili oko 35 kn; kada smo jeli na putu, obrok u totalno nehigijenskim uvjetima (riža i mahunarke / riža i iznutrice / riža i zebu) koštao bi oko 10 kn, pritom riža nije imala nikakvog okusa. Riba i plodovi mora su obavezni ako ste negdje uz ocean, mi smo večeru platili oko 120 kn za dvoje (hobotnica, lignje, riža, povrće, desert, piće i kava). Voće je jako jako jeftino i možete baš guštati u svemu što se nudi, ovisno o sezoni! Obavezno isprobajte i sok od baobaba.
*Ako odlučite posjetiti Madagaskar poželjno je da naučite osnove francuskog jer većina stanovništva govori malgaški ili francuski. Engleski je još uvijek poprilično loš.
*Najveći trošak je doći na Madagaskar te platiti vozača i gorivo. Sve ostalo je poprilično jeftino. Primjerice, bungalovi u kojima smo bili smješteni na tropskom otočiću Nosy Nato koštali su 50 €/noć, što je jeftino ako uzmete u obzir činjenicu da vas od oceana dijeli nekoliko koraka! Najjeftinije smo smještaj platili 70 kn/noć po osobi, a nađe se i još jeftiniji.
*U većini slučajeva morate koristiti gotovinu. Mi smo karticu koristili svega 3 puta (u jednom resortu i u Isalo nacionalnom parku, te u jednoj većoj trgovini u glavnom gradu), no služile su da s njih podignemo još gotovine na bankomatu (ponovno napominjem, u većim gradovima) s obzirom da nismo htjeli nositi sav novac sa sobom.
Posjetite naš YouTube kanal
https://www.travel-advisor.eu/peru-i-bolivija/
