Dugo sam priželjkivala posjetiti Norvešku. Prvotne ambicije bile su napraviti veću rutu, “potegnuti” barem do Bergena, no uz dogovor sa suputnikom odlučila sam se za duži ostanak u Oslu i okolici. Razlog? Skandinavija je nemilosrdna prema džepu ostalih Europljana – pogotovo ako si friška magistra sa studentskim poslom.
Povoljne avionske karte za listopad (direktan povratni let Zagreb – Oslo Gardermoen – Zagreb) kupili smo početkom ljeta kao i Airbnb smještaj. Ovu odluku toplo preporučujem svakome jer su cijene sobe za dvije osobe (u loše recenziranim hostelima) za samo stotinjak kuna jeftinije od najma cijelog manjeg stančića. Pri tom – prekrasno uređenog u skandinavskom stilu, a smjestio se u širem centru grada, na 20 minuta pješke do obale i glavnih atrakcija.
Pripremili smo krune u gotovini, nabavljene u OTP banci koja je u tome trenutku imala najpovoljniji tečaj. Krune se moraju naručiti unaprijed i čeka se nekoliko dana – no pokazalo se da je gotovina u Norveškoj ponekad samo kamen spoticanja. Naime, na ponekim se mjestima uopće ne koristi, a sve vrlo jednostavno funkcionira kartičnim putem kojeg i preferiraju.
Tako smo već po dolasku počeli trošiti rezerve s kartica, na ticket mašini karticom smo kupili karte za obični NSB vlak (2 karte = 202 krune) s Gardermoena za Oslo – S, a vožnja traje 20 – ak minuta. To je uistinu najekonomičnija opcija jer se puno skupljim ekspresnim vlakom i autobusom put skrati za samo nekoliko minuta.
Našu domaćicu stana nismo sreli. Skandinavci, introvertni kakvi jesu, imaju tendenciju iskoristiti svaku priliku da izbjegnu osobni kontakt – pa ni u našem slučaju nije bilo drugačije.
Ključeve smo preuzeli i vratili putem Sharebox mobilne aplikacije. Proces preuzimanja funkcionira po modelu pretinca koji su postavljeni na određenim lokacijama u gradu (primjerice u zalogajnicama poput Deli de Luca), a otvaraju se na vrlo jednostavan način.
Davatelj (npr. ključa) putem aplikacije dopusti pristup pretincu određenom primatelju putem njegovog mobilnog broja. Brzo i jednostavno, bez dodatnog stresa i usiljene druželjubivosti s domaćinom nakon napornog puta.
Stan je bio upravo onakav kakvim se i prezentirao. Maleni, topli dom drvenih podova i dizajna uljepšanim neodoljivim blagim škripanjem parketa pod nogama te s velikim prozorima i balkončićem. Zanimljivo, sve zgrade imaju ogromne prozore, a nitko nema potrebu skrivati se iza zavjesa ili spuštenih roleta. Sve se jasno može vidjeti – iza kulisa se otvaraju se tip-top uređeni interijeri i sve izgleda poput preslike Ikeina kataloga.
Odabrali smo stančić u šarmantnom kvartu St. Hanshaugen u blizi istoimenog parka s vidikovcem te starog groblja gdje počivaju brojni visoki državnici kao i slavni Edvard Munch te Henrik Ibsen.
Prvo jutro padala je blaga kišica – rosulja, a mrak se zadržao do 8 sati pa smo odspavali nešto duže nego inače na putovanjima i nabavili doručak u dućanu iza ugla (Rema 1000 – jedan od supermarketa s povoljnim cijenama).
Kupili smo tipičan norveški doručak – svježi, mirisni kruh sa sjemenkama svih vrsta (Skandinavci ih obožavaju), paštetu od kavijara (najjeftinija – 10 kruna) i naravno, nezaobilazni Brunost – smeđi karamelizirani sir. Nama se jako svidio. Toliko da smo sa sobom donijeli oko 2 kg. Ipak, kažu da taj sir ili volite ili mrzite jer ima specifičan slatkast okus.
Uzeli smo jeftiniji – 39 kruna za 480 grama. Za kasniji snack (spremao nam se dug dan hodanja po muzejima) uzeli smo kultne Kvikk Lunsj čokoladice. Okus? Poput Kit-kata no bolja! Skandinavci imaju krasnih no skupih slatkiša, a naša draga hostica pripremila nam je veliku mliječnu čokoladu za dobrodošlicu koju sam već imala priliku probati pa mi je srce zaigralo, a sline navrle čim sam ju ugledala.
Punog želuca spustili smo se pješke do turističkog informativnog centra smještenog u Ostbanehallenu – u preuređenoj staroj željezničkoj postaji te nabavili Oslo Pass koji vrijedi 72 sata , a ostale dane smo hodali i – švercali se.
Sa studentskim popustom – priznali su naše hrvatske iksice – Oslo Pass košta 545 kruna po osobi, no vrijedi svake k(r)une. Uključuje besplatan javni prijevoz za 2 zone: bus, tramvaj, vlak, metro i trajekti, zatim besplatne muzeje, popuste u suvenirnicama, restoranima i druge pogodnosti. Javni prijevoz je raj za švercere, nikoga od kontrole, a vozači ne potražuju karte i strašno su ljubazni. Čekaju te kada trčiš, pozdravljaju s osmijehom, imaju strpljenja za majke s kolicima i starije s guralicama…
Imali smo priliku vidjeti kako su troje mlađih ljudi unijeli kauč solidne veličine u autobus u samom centru ispred gradske vijećnice, a vozač se od srca smijao sceni. Pitam se kako bi prošli kod naših Zetovaca…
U javnom prijevozu gotovo uvijek ima mjesta za sjesti, što ne čudi jer s oko pola milijuna stanovnika podrazumijeva se i organizirana prometna infrastruktura.
Oduševili su nas muzeji na Bygdoy poluotoku. Prije puta obavili smo domaću zadaću te pogledali Kon-Tiki film iz 2012. godine o legendarnom norveškom istraživaču Thoru Heyerdalu i njegovoj epskoj avanturi godine 1947. i eksperimentalnoj plovidbi dugoj 4300 milja na drvenoj splavi koju smo zatim imali prilike vidjeti u Kon-tiki muzeju. Muzej vikinških brodova – nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Baš kao ni muzej polarne ekspedicije brodom FRAM, koji je dijamant muzejske struke, erupcija kreativnosti uz pomoć najbolje suvremene tehnologije. Naklon.
Sretno osunčani lijepim vremenom posjetili smo Holmenkollen skijaški muzej i skakaonicu s koje se prostire pogled na Oslofjord od kojeg zastaje dah. Razgledali smo Nacionalnu galeriju gdje se nalazi Munchov slavni Krik, jedan znani Van Goghov autoportret, poznate Picassove „Gitare“ i druga slavna djela Gauguina, Matissea i njihovih suvremenika. Zavirili smo u Nobelov Centar Mira, šetali Vigeland parkom skulptura, Akershus utvrdom, popeli se na krov Opere i promatrali zalazak sunca, šetali se Aker Brygge šetnicom uz obalu gdje se nalaze restorani najviše kategorije, zatim ulicom Karl Johann Gate koja od Oslo do Sa središnje postaje vodi prema kraljevskoj palači ispred koje stražari kraljevska garda.
“Potegnuli” smo do Ullevaal nacionalnog stadiona nogometne reprezentacije na kojeg se nažalost nije moglo ući, no srećom – jedan je prolaz bio otvoren pa smo zavirili (službeni fan shop prodaje hrvatske dresove #proud).
Obavezno se isplati umoriti noge šetajući se uz dugu, krasno uređenu šetnicu uz Akerselva rijeku koja u samom centru modernog grada pokazuje svoju divlju prirodu sa slapovima koje je ukrotila industrijska arhitektura s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ne mogu ne spomenuti dio grada koji se gradi i mahnito brzo raste oko Opere, a imena Barcode. S razlogom se tako zove jer noću kada se popale svijetla tih vanzemaljsko-staklenih zgrada preostaje samo prestati disati.
Jedno lijepo popodne gradskim trajektom plovili smo oko otoka koji pripadaju gradu. Oslofjord je krasan u jesen – žuto-crveno lišće drveća uz valove koji lupaju o stijene na kojima su uz obalu izgrađene drvene kuće svih boja stvaraju idiličnu atmosferu.
Nadomak tako urbanog grada nalazi se takva neoskvrnjena priroda s tradicionalnom arhitekturom. Skandinavci su naučili kako živjeti s prirodom, njihovo strahopoštovanje prema njoj pretočeno je u slogan koji vas zabljesne crvenim svijetlom na Arrival gateu: “Powered by Nature”.
Vikend ujutro – parkovi i ulice prepuni su sportsko nastrojenih skandinavaca, cijele obitelji trče po stepenicama gore-dolje (kao da se večer prije toga nisu opijali na ulicama i bančili po stanovima) koje strateški vertikalno povezuju ulice kako bi se olakšao inače vijugavi spust cesta i staza.
Kako Oslo Pass uključuje i drugu gradsku zonu bilo je šteta ne iskoristiti to i ne otići u neki manji susjedni gradić pa smo odabrali Drobak. To je pitoreskno ribarsko mjesto i ljetovalište samo 50 minuta vožnje autobusom od centra Osla koja prođe u tren dok zagledani promatramo krajolik kroz kojega se prolazi.
Ondje je smještena Tregaarden Julehus – božićna kuća otvorena cijele godine gdje nisam mogla odoljeti pa sam kupila ukras za drvce i prekrasno ručno oslikanu božićnu šalicu. Ne moram niti spomenuti kako ne mogu dočekati prosinac da krenem piti kakao iz nje!
Negdje sam pročitala i čula od brojnih vloggera kako je Oslo grad za pregledati u jedan, maksimalno dva dana. To nikako ne stoji! Naravno da je dovoljno malen da se sve na brzinu obiđe i nastavi dalje prema megapopularnim fjordovima na zapadnoj obali ili mjestima na sjeveru s polarnim svjetlima – ali ima toliko toga za ponuditi.
Grad je meka internacionalne kuhinje, street fooda, pa čak i simpatičnih hipsterskih mjesta. Mjesto na kojem treba jesti definitivno je Vippa, cool mjesto smješteno u preuređenom skladištu u luci između Akershus utvrde i Opere.
Otvorenog je koncepta poput food truck štandova s raznovrsnom ponudom od kineske, tajlandske, indijske hrane do grčke, talijanske, meksičke, kebaba, burgera i sladoledarnica s dugačkim drvenim klupama smještenim u sredini za sjedenje. Obilnu porciju platit ćete oko 150 kruna, ali vrijedi! Uostalom, to je vjerojatno i najjeftinije što možete proći u Oslu za takav „restoranski“ obrok.
Oslo je navodno skandinavska prijestolnica kave, strašno ju puno piju, njihovi su baristi među najboljima u Europi. (Raj za kavopije poput mene!) Imaju krasnih mjesta za popiti kavu i pojesti neko toplo pecivo poput cimet rolica, a zaista preporučujemo Espresso House i Kaffebrenneriet.
Mislim da je priča o skupoći alkohola odavno prožvakana, malo pivo 0,25 – 0,33 l u lokalnom baru platit ćete otprilike 50 – ak kruna, dok ćete pivo u limenci (ako želite probati domaće, a ne neki poznati lager) platiti oko 35-45 kruna pola litre. Guštali smo u stanu, na balkonu.
Akvavit rakiju od krumpira nismo probali, iako nam je bila namjera kupiti bocu za doma – 400 kruna bilo je jednostavno previše. Razglednice su oko 12 kruna, cijene magneta, privjesaka, kemijski, malenih figurica trolova kreću se od 50 kruna na dalje.
Na tradicionalne vunene džempere ne pomišljajte ako nemate 1500 kuna za jedan takav. Rezači za sir – najpovoljniji na koje smo našli koštali su 79 kruna. Mi smo sebi uzeli jedan takav „jeftini“ s drvenom drškom i metalnim rezačem u obliku Vikinga. Taaako turistički.
Sve je skupo, ali s dobrim planom i pažljivim raspolaganjem budžetom neće biti gladni, a nećete niti otići doma praznih ruku. Premda vidno stanjenog džepa otići ćete bogatiji duhom i sretni.
Doživljaji se još ne stišavaju, bilo je – predivno. Zaključak? Dolazimo ponovno!
Posjetite naš YouTube kanal.
