Sueski Kanal – Port Said, Ismailia, Great Bitter Lake, Port Suez.

Port Said je grad i mjesto na kojem se ulazi u Sueski Kanal iz Sredozemnog Mora. S druge strane kanala, one od Crvenog Mora, na ulazu je Port Suez.

U Port Said smo ušli rano ujutro i vezali se u sporednom kanalu u samom gradu, na plutače koje su bile postavljene u pravilnom razmaku za tu namjenu. Plutače su bile postavljene uzduž kanala a brodovi su se vezivali pramcem za jednu a krmom za drugu, jedan iza drugoga formirajući tako konvoj koji će na večer krenuti kroz kanal. Puno puta sam kasnije prolazio Sueskim Kanalom ali nikad vise na ovaj način. Na kasnijim putovanjima s većim brodovima, uvijek smo dolazili ispred Port Saida u prijepodnevnim satima i sidrili na vanjskom sidrištu gdje bi čekali noć i polazak konvoja. S ovim, manjim, brodom bili smo vezani nedaleko od grada i netom sto smo završili s manevriranjem, brod su okružile manje barke koje bi onda jedna po jedna dolazile pod brodsku skalu. S brodice bi spretno na skalu skočio jedan od njih a barka bi se onda udaljila i napravila mjesto drugoj i tako redom. Barke bi tada dolazile pod krmu broda a onaj sto se već ukrcao bi spuštao konop i podizao torbe i zavežljaje pa ih nosio niz stepenice dolje u prostrani hodnik ispred salona posade. Vrlo brzo je tamo na raširenim prostiračima bila izložena roba za prodaju ili razmjenu: Tepisi, taburei, papirusi, slike piramida i sfingi, satovi, budilice, tranzistori. Široki osmjesi, zlatni zubi i miris sirove štavljene kože. Žamor i smijeh.

“’Ajde žirafa kupi dobra kapula!” govori mi jedan trgovac dok mi rukom pokazuje na ručne satove svih vrsta i marki poredane na tepihu ispred njega. “Seiko” je bila najčešća marka a model “Seiko 5” najpopularniji očito. Bilo je tu, naravno, i “Omega”, “Rolexa”, “Patek Philippe-a”…
Pogledam zbunjeno u Dina.
“Nasi komentiraju ‘to ti ne vrijedi ništa to je kapula a ne sat’, tako da im je taj naziv ‘kapula’ ostao kao sinonim za ručni sat” slegne ramenima Dino.
Malo podalje jedan okružen jutenim vrećama ponavlja bez prekida: “Kiriki-Prasi”
Dino ne čeka moje pitanje: “mijenja kikiriki za prasak, tj. Deterdžent za rublje”
Posada se okupila, cjenkaju se i pregovaraju. Stariji oficiri također prolaze, glumeći nezainteresiranost.
Kuhar je donio vrč kipuće vode a jedan od trgovaca je u njemu napravio jako zašećereni caj koji je onda nalijevao u staklene case i dijelio uokolo svojim kolegama.

Dok se trgovina odvijala u nadgradnji, mi s palube smo za to vrijeme morali osigurati čamac s “barkarijolima.” Prema pravilima sueskih vlasti svaki brod mora na palubu podignuti jedan a neki i dva čamca s lokalnom posadom. Taj čamac i posada će, za slučaj nužde, stajati na brodu cijelo vrijeme prolaska kanalom. Ukoliko bi došlo do kvara stroja, barka s posadom bi bila spuštena u more a na nju bi se onda redom spuštali po jedan konop na pramcu i krmi koje bi oni onda odvukli na obalu i nabacili na bitvu koje su za tu namjenu bile postavljene cijelom dužinom Kanala. Brod bi se tako privezao uz obalu kanala i maknuo s puta drugim brodovima u konvoju dok se kvar ne popravi. Samo sam jednom doživio da se brod veze za obalu kanala i to zbog pješčane oluje koja se naglo digla dok smo prolazili. Oluja je izazvala pravu pometnju a vlasti su nakon toga morale organizirati nekoliko izvanrednih konvoja kako bi se ponovno uspostavio red i promet u oba pravca.

Mi smo podigli barku s posadom dok smo još bili vezani za bove u Port Saidu. Ostali brodovi, međutim, a i brodovi na izlasku iz kanala, barke podižu ili spuštaju u more u plovidbi. Brod smanji brzinu dok barka dođe ispod kuke dizalice koja visi nad morem. Barka se zakači i podigne izvan mora i postavi ili na palubu broda ili veže uz brod pa ostane visiti na kuki dizalice, ovisno o tipu broda i raspoloživom mjestu na palubi. Posadu barke čine četvorica i oni se smještaju u posebne, za njih napravljene, kabine, tzv. ‘Suez Crew Cabins’. Te kabine se nalaze na vanjskoj strani nadgradnje i nisu povezane s ostalim prostorijama za boravak posade. Obično su to dvije kabine s po četiri ležaja na kat i kupaonom. Njihov predvodnik prije odlaska ode na komandni most po potpis radnog naloga i, naravno, cigarete.
Kada je trgovina zamrla i vise nije bilo zainteresiranih kupaca, trgovci su se redom pokupili i napustili brod a tijekom večeri pa sve do kasno u noć, brod su jedna za drugom još pohodile i brojne delegacije raznih inspektora, redom tražeći potpis, pečati i – cigarete. Vrhunac tih inspekcija predstavlja jedan s nekom lampom u ruci tvrdeći da je “Nuclear Inspector.” Za kapetana koji sve to mora potpisati i pečatirati nema spavanja.
Konvoj prema jugu kreće kasno na večer i formira se sve do jutra. Brodovi se postavljaju prema brzini i tipu tereta koji prevoze. Opasni tereti, plin, kemija itd, idu prvi, za njima kontejnerski linijaši pa onda ostali.

Prije ulaska u Sueski kanal na brod se još ukrcaju i dvojica pilota. U pravilu su pretili, u poodmaklom dobu i odbijaju ukrcaj na način koji to predviđa struka, tj. preko kombinacije brodske skale i pilotskih ljestvi. Žele da im se brodska skala spusti sve do njihove brodice. Tada se popnu na platformu i traže da se skala podigne u razinu palube kako se ne bi morali penjati stepenicama nego samo doci ravno po skali do ulaza na brodsku palubu. Bilo je nekoliko smrtnih slučajeva kada su piloti padali u vodu i nestajali ali još uvijek nitko ništa nije uspio napraviti da se to promijeni. Sueski kanal je doživljaj.

Travel Advisor – Hrvatska

Posjetite naš YouTube kanal.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.

Instagram