Reportažu započinjem geografijom. Sumba spada u skupinu Malih Sundskih otoka koja se nalazi sjeverozapadno od Australije prema Baliju i Javi. Provincija Istočna Nusa Tenggara je najjužnija u Indoneziji. Broji oko sedam milijuna stanovnika. Sama Sumba je blizu milijun. Glavni grad je Waingapu kraj kojeg je aerodrom.
Drugi je u mjestu Tambolaka. Ono što je posebno zanimljivo je da je u tom dijelu Indonezije kršćanstvo deklarativno najprisutnija religija što se vidi kroz brojne male crkve.
Sa sjeverne strane su otoci Komodo i Flores, a istočno Timor i Australija. Prvi kolonizatori su bili Portugalci (1522.) te vrlo brzo nakon njih Nizozemci i Jezuiti koji su 1866. osnovali misiju. Usprkos širenju kršćanstva i danas većina se većina ponaša prema tradiciji i običajima. U to doba glavno eksploatacijsko dobro je bila sandalovina.
Jedan od takvih običaja je Pasola. Povremeno smrtonosna igra se odvija tako da konjanici, na desetke njih, bacaju drvena koplja jedni na druge dok se u kasu mimoilaze. Igra se u čast dobre žetve i cilj je da krv jahača i povremeno konja natopi zemlju kao prinos žrtve. Danas je to rjeđe pa se žrtva prinosi krvlju žrtvovanih svinja i peradi. Često je igra znala prerasti u pravu borbu između sela. Igra je danas mirnija, dolaze turisti, no policija često bude prisutna za svaki slučaj. Svetkovina traje četiri tjedna u veljači i ožujku, ovisi o žetvi.Pasola doslovno prikazuje život, ali i sami otok. Divlja ljepota nepokorene prirode je ono što ostavlja upečatljiv dojam.
Obala je uglavnom pješčana. Neprekinute plaže su duge desecima kilometara. Na obali nema ničega. Niti jedno mjesto koje smo posjetili nije okrenuto oceanu. Zemlja i klima su toliko izdašne da riža rodi na nekim mjestima i po tri puta godišnje. Polja su zasađena kukuruzom i kasavom stoga nije bilo velike potrebe za hranom iz mora.
Na rižinim poljima se mogu vidjeti mnogobrojna goveda koja jedu travu i korov između nasada te ih ujedno prirodno gnoje. To je osnova ekonomije na otoku.
Nekih 70% ljudi preživljava od hrane koju uzgaja za svoju obitelj i gotovo da nema nikakvog prihoda osim kad proda višak hrane. Taj dio priče o Sumbi je ključan u razumijevanju razvoja turizma. Naime škole su vrlo rijetke i na otoku je kroničan manjak kvalificirane radne snage.
Vlasnik hotela Mario, inače Balinežani, nam je otkrio svoje probleme. Kupio zemlju uz more prije desetak godina, desetak kilometara od grada i zračne luke Tambolaka. Plaža divna, bijeli pijesak i nigdje nikoga u krug od par kilometara. To nigdje nikoga je značilo i da nema struje, vode, telefonskog signala i ceste.
Desetak godina kasnije je doveo struju pa može imati bazen, put je asfaltiran jednom i nikad više pa tako i izgleda, vodu dovozi cisternama, a telefonski signal je samo na jednom mjestu tako da nema WiFI. Još veći problem je bio nedostatak radne snage pa je prvo osnovao školu u kojoj su se počeli obrazovati mladi zainteresirani za rad u turističkom sektoru i oni koji žele naučiti Engleski.
Na otoku, koji je dvostruko veći od Balija, ima svega nekoliko hotela. Jedan od njih Nihi Sumba je u nekim anketama proglašava najboljim hotelom na svijetu. Ostali su uglavnom ili tri zvjezdice poput Marija u kojem smo odsjeli ili su Homestay vrsta smještaja.
Homestay znači iznajmljivanje soba. U mjestu Tambolaka pored kojeg se nalazi aerodrom smo pronašli retoran Warung Gula Garam – jedino mjesto koje je nudilo wifi i dobru hranu te ohlađeni Bintang.
Sumbu treba posjeti iz nekoliko razloga. Nema velebnih hramova poput Balija, no tradicija i kultura lokalnih zajednica su vrlo bogate. Specifična gradnja kuća s visokim središnjim dijelom je povezana s duhovima marapu, a služi i za dimljenje mesa. Marapu je vrsta animisma u kojoj su jake veze s mrtvim precima.
Sela su klanovi pa se u središtu nalazi ona s najvišim vrhom u kojoj je skupljaju seljani zbog raznih ceremonija. U toj kući živi najstarija osoba u selu. Selo je jezgra zajednice. U prošlosti je bilo mnogo međusobnih ratova sela, no dakon 1998.se sve smirilo pa je danas Sumba sigurna za turiste.
Na otok dolazi oko 15.000 turista godišnje (uglavnom Indonežana). Turizam smatra budućim najvažnijim čimbenikom razvoja. Dva aerodroma se šire i uskoro se očekuje direktna veza s Darwinom u Australiji. Za sada ima nekoliko letova dnevno prema Baliju i Kupangu. Neke od najljepših plaža su već kupili Kinezi, Rusi, Francuzi i Balinežani pa se očekuje ubrzana gradnja hotela. Sumba je među najsiromašnijim otocima Indonezije pa ne čudi silna želja za razvojem turizma.
Sumba je idealna destinacija onima koji žele pobjeći od gužve Balija. Samo sat vremena avionom i slete u neko drugo doba gdje je vrijeme stalo, nema WiFija i sve je usporeno. Plaže su predivne, kao iz najboljih brošura, priroda divlja, ljudi vrlo prijazni i nasmiješeni i ništa ne prodaju.
Ne znaju ni jezike pa se sva komunikacija odvija ili preko vodiča ili mimikom. Mi smo bili 4 noći . Dva dana je bilo za razgledti otok s vozačem. Ceste su u vrlo lošem stanju pa nije za motor. Jedan dan za bazen i plažu i vrijeme je za povratak u civilizaciju.
Posjetite naš YouTube kanal
