U prvom članku – Toronto je mini New York ? – možete pročitati što vidjeti u Torontu te sami prosuditi da li ga opravdano zovu mini New York.
A zašto smatram da je ovo grad koji kuca jednim drugim ritmom i kako sam ga stvarno doživjela pokušat ću vam dočarati kroz meni nekoliko najupečatljivih situacija.
#svi smo mi ljudi
Jedno od prvih pitanja, kada nekoga upoznaš biti će: „Od kuda si”? Čim izađete iz UP Expressa u Downtown primijetit ćete raznolikost koja je karakteristična za ovaj grad. Konkretno u Downtownu bijelci su manjina. Indijci i Kinezi okupirali su ovaj dio grada. Multikulturalnost koja je zaštitni znak Toronta vidljiva je na svakom koraku.
Više od 50% stanovnika Toronta pripada manjinskim skupinama. Osim toga, Toronto je pun raznih etničkih četvrti kao što su: Chinatown, Corso Italia, Little Italy, Little India, Greektown, Koreatown, Little Jamaica, Little Portugal i Roncesvalles, koji slave multikulturalizam grada. I da, sada će neki pomisliti da npr SAD nije ništa drugačiji – i nije, ali za razliku od SAD-a, Kanađani ne pokušavaju sve „kanadizirati”, već rade upravo suprotno – promoviraju i njeguju raznolikost.
Ono što ipak moraju, moraju pričati engleski. I iskreno, ako nikad niste čuli Indijca kako priča engleski, ne mora vam biti žao, jer dok sam ih slušala znala sam pomisliti da vibracije koje živci u ušima pretvaraju u signal i šalju u mozak nisu na podobnoj frekvenciji zvučne čovječje komunikacije.
#što sada želiš od mene
Prvih dana u Torontu, nikako se nisam mogla naviknuti na pretjeranu ljubaznost ljudi. Gdje god bih došla ljudi su me uvijek dočekali s osmijehom na licu. Thank you i Have a nice day su najčešće izgovorene riječi u Torontu. Stalno sam očekivala, pogotovo u trgovinama, da će postati naporni s „nutkanjem” što kupiti.
Bilo je očito da sam se naviknula na dva najčešća moda u uslužnim djelatnostima koja susrećem u Hrvatskoj – prvi: Mogu biti sretna ako me se uopće pozdravi odnosno drugi: Toliko su naporno uslužni, da najčešće odlazim s glavoboljom. Moram priznati da sam se na ovaj, meni, neobični modus operandi Kanađana vrlo brzo naviknula, jer svaki taj osmijeh i topla riječ meni je uljepšala dan.
#HappyPrideDay
O da, i to sam doživjela. Svake godine, zadnje subote u lipnju u Torontu se održava Pride Parade. LGTB zajednica u Torontu je jedna od značajnih, stoga ne čudi da je ovaj Pride 4. u svijetu po svojoj veličini. Od kada sam stigla u Toronto prijateljica me svaki dan podsjećala da moramo otići na Paradu. Nisam baš bila sigurna što bih tamo radila, jer definitivno mi se nije dalo biti u masi ljudi, među prosvjednicima. No kako prijateljica nije odustajala od ove ideje, a ja nisam našla konkretan razlog ne odlaska, završila sam na svom prvom Prideu.
Prvih sat vremena bila sam sva ukočena, raširenih očiju gledala sam sve oko sebe i upijala. Uskoro sam vidjela i prve prosvjednike kojih je bilo manje od prstiju na obje ruke. Pozicionirale smo se par metara od njih. Prosvjednici su stajali mirno s transparentima, bez deranja, uzvikivanja…ničega…samo su stajali i držali transparente. Nakon cca pola sata do njih dolazi mala skupina ljudi koji zagovaraju Pride. Stali su na metar od njih okrenuvši svoje transparente prema njima.
Okrenula sam se mali milijun puta misleći da će izbiti neki incident ili da će početi s guranjem i završiti na nama, međutim, četiri sata koliko smo na kraju ostale, ništa se nije dogodilo. ŠOK – Kakav je to čudan, „kulturan”, način prosvjedovanja!? No vratimo se na samu Paradu. Nakon sat vremena moje ukočenosti i upijanja, počela sam se smijati, pljeskati, pjevati. I svakom minutom bila sam sve opuštenija i sretnija. Ne mogu opisati tu pozitivnu energiju koja se počela širiti cijelim mojim tijelom.
Na Prideu nisu ljudi koji traže svoja prava, oni doslovno paradiraju (kao naše maškare) i svaka skupina nosi transparente jedne organizacije. Kada kažem organizacije onda mislim na sve velike korporacije (facebook, google, sve banke…), vjerske zajednice, državne institucije. U Paradi sudjeluju svi bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, godine, boju kože… svi su veseli, plešu i uzvikuju – Happy Pride Day (i da, i ja sam zadnjih pola sata totalno usisana u pozitivu koja se širila, i sama počela uzvikivati isto).
#malo san maka
Prava potrošača u ovom gradu nama su nezamisliva kao i rok vraćanja stvari kojima nisi zadovoljan. Kako sam naviknula spavati u potpunom mraku, gdje jedna zraka sunca ne prolazi kroz tamno smeđe rolete, prijateljica je željela kupiti tamne zavjese kako bih, kada joj dođem, mogla koliko toliko „normalno” spavati.
Danima smo imale raspravu oko toga, jer meni nikako nije bilo jasno, što će kupovati zavjese za mojih 2,5 tjedna gostovanja. No ona me uporno uvjeravala da je to normalno. Kupila bi zavjese, da bi ih nakon mog odlaska vratila. Osim toga, tamo je normalno da djevojke kupuje maturalne haljine koje poslije mature uredno vraćaju. Rekla bih da upravo zbog toga Kanađani kupuju i što im treba i što im ne treba, jer znaju da uvijek mogu vratiti.
E da, i kada kažem vratiti, ne radi se o zamjeni za neku drugu stvar, već o vraćanju novčanog iznosa. A da ne kažem kako smo u Hootersu jedno jelo čekali više od 40 min, dok je drugo došlo u kratkom periodu. Nakon što smo se pobunile na uslugu, naplatili su nam samo piće, bez ovog prvog jela koje je došlo na vrijeme i koje smo uredno pojele. Za razliku od jednog zagrebačkog restorana (koji je na dobrom glasu) gdje smo se nedavno požalili na krvavu piletinu koja nam se našla na tanjuru. Konobari su uredno odnijeli manjim dijelom pojedenu i razrezanu piletinu, zapekli ju i isti komad vratili na tanjur (bez ikakve isprike).
#krov nad glavom
U Torontu ne možeš unajmiti stan preko noći kao kod nas. Da bi unajmio stan, trebaš biti kreditno sposoban (što znači da 3 mjeseca trebaš legalno dobivati plaću). 99% stanova iznajmljuje se nenamješteno i ti sam kupuješ namještaj. Cijena 1,5-sobnog stana u centru Toronta iznosi oko 1.600 CAD. Da, čini se jako puno, to je oko 1.100 EUR, ali ako uzmete u obzir njihov životni standard, da su u cijenu stana uračunate i režije te da u velikom postotku unutar zgrade imate na raspolaganju (i to besplatno): mini kino dvoranu, teretane, sobu za zabave, knjižnicu, sobu s kompjuterima (u nekima i bazen i roštilj na krovu), onda se ta cijena i ne čini toliko velika.
#dlakavi frendaći
Već nakon par dana u Torontu, kako sam uvijek pješačila, primijetila sam da mi je nešto jako čudno. U Torontu nema napuštenih pasa i mačaka. U 2,5, tjedna boravka nisam naišla ni na jednu jedinu napuštenu domaću životinju. Imaju nevjerojatno dobru organizaciju zbrinjavanja domaćih životinja na nivou grada i te životinje koje se zbrinu pokušavaju udomiti i ne eutanaziraju ih ukoliko su životinje zdrave. Ali zato s druge strane normalno je da u gradu naletite na razigrane vjeverice i preslatke bucmaste rakune. Vjerujem da im rakuni nisu preslatki kao što sam ih ja doživjela, jer rade nered kopajući po kantama za smeće, ali mene je njihova pojava svaki puta raznježila.
#prži li ga sunce
Ukoliko u Torontu doživite visoke temperature (cca 35+ stupnjeva) možete očekivati da ćete naići na ljubazne hostese koje besplatno dijele vodu i kreme za sunčanje. Dobro, ovo možda nije nešto što bi me trebalo iznenaditi, ipak i mi dijelimo besplatan grah, ali je nešto što mi je zanimljivo, pa sam ga uvrstila u ovaj popis.
#izvrnuto obrnuto
Da je Kanada legalizirala marihuanu znao je skoro svaki Hrvat. Uz Urugvaj, Kanada je druga država u svijetu u kojoj je uporaba marihuane potpuno legalna. Nije ovo ni izvrnuto ni obrnuto, osim u glavama onih koji ne shvaćaju Huanita (a nažalost i takvi postoje). Ono što je mene šokiralo su neki njihovi drugi zakoni kao npr da je Vrhovni sud odlučio kako su seksualni odnosi s kućnim ljubimcima „čist´ OK“ sve dok to ne uključuje penetraciju. Zanima li vas kako je uopće došlo do ovog usvajanja zakona, budite slobodni i sami proguglajte, jer meni osobno je ovo izvrnuto, obrnuto, uvrnuto i ne, ne mogu shvatiti koliko god se trudila.
Na kraju, nakon 2,5, tjedna boravka u Torontu naučila sam mnogo. Trava je često zelenija u susjeda, pa se i meni tako činilo na prvu. Definitivno, ovaj grad je u meni još malo pomaknuo granice po pitanju otvorenosti uma, tolerancije, uređenosti, ali isto tako me je doveo do toga da se zapitam gdje je granica liberalne demokracije i tko ju određuje. Tko će reći što je normalno, a što nije?!
Travel Advisor – putovanja.
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/nova-direktna-linija-iz-splita-za-toronto/
https://www.travel-advisor.eu/chatbot-u-turizmu-je-novi-trend/
