Lebby Eyres je 51-godišnja novinarka iz Londona, koja je nedavno imala veliku životnu avanturu – preveslala je Atlantik. Zajedno s tri kolegice, Lebby je sudjelovala na Talisker Whisky Atlantic izazovu, godišnjoj utrci koja se održava u prosincu. Veslanje Atlantikom odradile su od La Gomere na Kanarima do Antigue na Karibima.
U njihovom čamcu, Mothershipu, bilo ih je četvero (sve mame, zajedno imaju 11 djece), a u utrci je bilo još nekoliko opcija – solo, parovi, trojci i brod s 5 članova. Prešle su gotovo 5000 km u 40 dana. Veslanje Atlantikom nimalo nije šala, kako se ispostavilo.
View this post on Instagram
Veslanje Atlantikom
– Naš čamac bio je Rannoch, kompanije koja danas izrađuje većinu čamaca za veslanje u oceanu. Naš je R45 i u njega stane 4 do 5 osoba. Jedna kabina je na krmi i jedna na pramcu. Krmena kabina ima svu navigacijsku opremu i vrlo je mala – ispričala je Lebby.
Dok spavaš, kao da si u lijesu, toliko mjesta ima, odnosno nema, veli Lebby. Noge su ti ispod sredine čamca, pramčana kabina je mala, ali udobnija i hladnija.
Veslanje Atlantikom donijelo im je novac koji su skupljale novac za tri dobrotvorne organizacije.
More je mirno, ali skiperica povraća 36 sati
Kad su krenuli zapravo je bilo prilično mirno, iako je skiperica povraćala punih 36 sati. Što se tiče samog mora, bilo je poput ulja, nevjerojatno na neki način.
– U prvom tjednu imali smo čarobne zalaske i izlaske sunca. Naime, na put smo krenuli u smjeru juga, kako bismo ih mogli doživjeti, jer ako kreneš prema zapadu, sve je to iza tebe. Spavali smo po dva sata i po dva sata imali slobodno, a to zapravo znači da nikada ne spavaš duže od 90 minuta. Nedostatak sna je uistinu težak – prisjetila se Lebby.
Zaspala bi na veslima i razgovarala s ljudima koji nisu tu. Zamišljala je da su valovi ruke koje se dižu iz mora. Ali uvijek je spavala kad je morala, unatoč stalnoj buci valova i vesla.
More koje je ukralo Božić
Uoči Božića pokvario im se Watermaker, koji je neophodan za život na brodu. Lebby ga je morala popraviti, a to znači da je dva sata visjela glavom naopako, u malom otvoru, pokušavajući zavrnuti vijke. Ali uspjela je.
Watermaker je uređaj koji se koristi za dobivanje pitke vode reverznom osmozom morske vode.
A onda su ih gađale leteće ribe
– Lansiraju se iz vode i udare tebe ili čamac i onda uginu na palubi. Jezivo. Nakon toga, na sam dan Božića, skrenuli smo s kursa i na kraju krenuli u krivom smjeru, pa nam se slomila ruka autohelma, to je autopilot. Shvatili smo, ovaj Božić je koma. Veslale smo satima jer smo htjele nadoknaditi izgubljeno vrijeme, posvađale se, krenule su suze. No, na kraju smo ipak to nekako izgladile – prisjetila se avanturistica.
Uskoro je došla još jedna nevolja, a to su, naravno, ogromni valovi jer veslanje Atlantikom znači i nemirno more.
Rizik od prevrtanja je stalan
– To djeluje strašno noću ako nema mjeseca, ništa se ne vidi. Rizik od prevrtanja je konstanta. Valovi su bili oko 6 metara, no nekima od nas činilo se više, mislim da svaka ima svoju procjenu. Iako, takvi valovi su fora dok danju surfate po njima – izjavila je Lebby.
View this post on Instagram
Istovremeno, cure su imale još jednu ideju koja ih je vodila – natjecale su se da budu najbrža ženska posada te su taj ritual vježbale na kopnu. Naime, kad ti prođe smjena, bitno je što prije zamijeniti mjesta, odnosno – istog trena. Tako da veslanje ne staje.
– Na kopnu smo se pripremale, imale timske sastanke svaki dan mjesecima. Znalo je biti stresno, no bilo je bitno donositi sve odluke zajedno, djelovati kao jedan, što se pokazalo vrlo zahvalno na samom brodu, tijekom dana neprestanog veslanja – .
Što su jele na brodu?
– Jele smo dehidriranu hranu rehidriranu vodom. Voda je bila iz aparata za vodu, Watermakera, zagrijana na mlaznom plinskom kotlu. Jeli smo tjesteninu, variva, rižu i takve stvari. Zatim smo imali velike vrećice s malim kao palačinkama, sušenim voćem i orašastim plodovima, a navečer smo jele čokoladu. Konzumirale smo oko 4000 do 5000 kalorija dnevno – .
Da bi izdržale sav taj napor, trebalo im je puno kalorija, no to nije tako jednostavno, na silu jesti mnogo hrane.
Lebby je na put otišla sa 76 kila, vratila se s 58,9 po dolasku. Sada imam oko 67 kila i izgledate se osjeća zdravije.
– Najveći izazovi za mene su bili dobivanje svrbež od stresa i nakon toga rane na stražnjici. Nakon nekog vremena osjetite fizičku deprecijaciju, kao propadanje tijela – .
Ludi osjećaj – uploviti u Antiguu nakon 40 dana i gotovo 5000 kilometara
– Dočekali su nas djeca i obitelj, taman smo došli usred zalaska sunca, u petak. Bilo je savršeno. Osjećaj ispunjenosti bio je nevjerojatan. Boljelo je, ali voljela sam svaku minutu. Iskreno, ponovila bih sve to – zaključila je Britanka.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
