Vožnja traje, ali je zanimljiva
Imala sam priliku organiziranim putovanjem autobusom posjetiti mali dio albanske obale – grad Vlore i okolicu (otok Sazan, poluotok Karaburun i lagunu Narte) te sam je s velikom radoznalošću objeručke prihvatila.
Činjenica je da nisam ljubitelj autobusa i dugih vožnji, no nekako sam to uspjela zatomiti u sebi za viši cilj – posjetiti Albaniju pa makar samo na 3 puna dana (ne računam vrijeme provedeno na putovanju).
Duga je vožnja od Zagreba do Vlore – 18 sati, no za informaciju, kroz Crnu Goru i Albaniju vam je isto išli busom ili autom jer su gužve na cestama i ne može se voziti brzo. Od crnogorsko-albanske granice do Vlore ima cca 4 sata vožnje. Nešto malo je autoputa u Albaniji i nema naplate, no „obične“ ceste su OK (osim spomenute gužve).
Vlore (Vlora, Valona)
Vlora (alb. Vlorë; tal. Valona) je grad na jugu Albanije i druga luka po veličini u Albaniji (Drač je prva) te je najbliži talijanskoj obali. Nalazi se na strateški značajnom položaju, na Otrantskim vratima koja su spoj između Jonskog i Jadranskog mora te kontroliraju ulaz u Jadransko more. U gradu je proglašena nezavisnost Albanije.
Grad je izuzetno prostran jer je na ravnici i ima cca 80.000 stanovnika. Ima prekrasnih zgrada, ima ruševina i nedovršenih kuća, zgrada i hotela. Spoj je izuzetno modernoga te zapuštenoga. Rekla bih – što urede, urede kako treba, ali imaju još puno toga za napraviti, no razumljivo je jer se turistički razvijaju tek zadnjih 10 godina.
U blizini je otok Sazan koji je ujedno i jedini albanski otok (danas nenaseljen jer je bivša vojna baza) te poluotok Karaburun koji grad štiti od vjetra i valova.
Điro (ili ti ga ajmo u đir)
Vrlo je moderno uređen Lungo mare koji se proteže uz gradsku plažu kilometrima (nisam ga cijelog prešla jer je prilično dugačak), popločan, s palmama i nebrojeno puno kafića, noćnih klubova i restorana. Ima veći broj dućana mješovitom robom gdje se može kupovati svježe voće i povrće, hrana, piće, ma sve što vam zatreba ako želite kuhati u apartmanima te potrepštine za plažu.
Rezidenti navečer ovdje idu u „điro“ ili kako mi kažemo, ajmo napraviti đir, a ugodno je za šetnju tek kad sunce zađe.
Biciklističke staze su uređene i može se uživati i bez da se hoda kilometrima.
Financije
Mjenjačnica nema baš na svakom koraku, no to uopće nije problem.
Albanska valuta je lek i tečaj je:
1 kuna = 17 leka
1 euro = 120 leka
1 dolar = 105 leka.
Može se plaćati i u eurima, no onda tečaj određuje vlasnik bara ili restorana i uglavnom je lošiji pa, u najgorem slučaju, tečaj bude 1 euro = 100 leka. No, ako plaćate u eurima, kusur dobivate u domaćoj valuti.
Hrana i piće
Hrana je ovdje odlična gdje god da sjednete. Izgled restorana vas ne treba zavarati. Bez obzira da li izgleda moderno ili izgleda kao ulična straćara (a najviše je zapravo uličnih restorana), hrana je izuzetno dobra i ukusna. Njihovi specijaliteti su jako slični našima: riba, morski plodovi, školjke, janjetina, svinjetina, izvrstan grill, salate su neusporedive po veličini porcije i sastojcima. Probali smo uglavnom sve. Cijene navedenih specijaliteta se kreću od 5 do 10 eura.
Nacionalna rakija zvana „raki“ je nešto što je preporuka za probati kad ste već tamo, ali je izuzetno jaka i savjet je da budete jako oprezni. Jača je od bilo koje naše domaće rakije. Jedna mjerica (0,03 ili 0,05 ovisno gdje kako toče) je 100 leka. Ima ih raznih okusa, ali ako u restoranu naručite samo raki, dobit ćete osnovnu – bijelu.
Probala sam i crna domaća vina no mene kao ljubitelja i nekakvog poznavatelja vina nisu baš oduševila. Pitka su, ali nije to to, a litra košta između 600 i 1000 leka. Naravno, toči se i na čaše.
Nisam pivopija, ali koliko sam vidjela od ostalih suputnika, imaju raznih piva no ništa nama poznatoga i cijena je uglavnom 200 leka. Kokteli su uglavnom 400 leka. Mohito i Sex on the beach imaju svi barovi, a za ostale koktele se morate potruditi rukama i nogama objasniti što želite, a što ćete dobiti, to je lutrija.
Jezik i ljudi
Ovo mi je bio najzabavniji dio putovanja. Ljudi su izuzetno ljubazni, ne mogu dovoljno jako naglasiti koliko su ljubazni. Ništa ne razumiju hrvatski jer je naravno jako malo hrvatskih gostiju, a bome niti mi albanski jer jezici nemaju niti jedne jedine sličnosti. Djeca i mlađa populacija govore engleski dovoljno da možete razgovarati i naručivati, no najčešće su situacije igranja pantomime i iščekivanja što će biti rezultat dogovorenoga.
Za sporazumijevanje je potrebno iznimno strpljenje, a ako ste od onih gostiju koji bi u restoranu ili bilo gdje drugdje naručili nešto što je izvan menija i imate posebne želje, zaobiđite onda Albaniju jer stvarate stres i sebi, a bome i njima. Jako se trude ugoditi gostima i izuzetno su ljubazni, ali kad se ne razumijete, onda se ne razumijete i točka.
Ja sam uspjela naučiti da „uje“ znači voda, a „uje me gaz“ je mineralna voda.
Gradska plaža Vlore
Prvi dan sam provela na gradskoj plaži koja se proteže par kilometara, pješčana je, prostrana i u širinu, a more je jako plitko i toplo. Ne treba iznenaditi da naiđete na automobile domaćih koji se ponegdje dovezu do samog ruba mora. Sve je toliko prostrano da je to kod njih uobičajena situacija. I bicikli i motorići su česti.
Na gradskoj plaži ima beach barova koji su jako moderni i lijepi te nude hranu i piće. Najam 2 ležaljke i suncobrana je 300 leka. No naravno, možete leći i na pijesak ako ne želite plaćati.
Bivša vojna baza Sazan
Drugi dan smo imali organiziran izlet brodom (Black pearl) na otok Sazan koji je napuštena vojna baza i ima jednu jedinu plažu. Plovidba od Vlore do otoka je 1 h i 45 min. No na brodu je odlična atmosfera. Na prvoj palubi je muzika uživo, a na drugoj DJ i moderna dance muzika pa vrijeme prolazi zabavno, čak i u plesu. Šank nudi samo pivo i raki.
Plaža na otoku je s kamenčićima i more je osvježavajuće i duboko. Naravno, i čisto. Identično kao kod nas. Na otoku ima ostataka vojnih objekata te jako veliki broj bunkera koji su izgrađeni pod režimom Envera Hoxhe. Na otoku se boravi 1 sat, ali to je dovoljno da se malo prošeta kroz šumu i pogledaju vojni ostaci i da se osvježi u moru. Jedini žitelji na otoku su vojnici (njih par) koji borave u jedinom naseljenom objektu, pretpostavljam radi čuvanja otoka.
Karaburun i Haxhi Aliut
Slijedila je plovidba uz poluotok Karaburun koji je prilično divlji te sam uočila samo 3-4 plaže. Ostatak poluotoka je prilično nerazveden. Dug je 16 km, a širok od 3 do 4,5 km. Posjetili smo jedinu špilju Haxhi Aliut koju smo mi, zbog veličine broda, vidjeli samo iz daljine, no ako se unajmi mali brod ili brzi čamac, može se ući čak i unutar špilje. Duboka je 30 m, široka 10 m te visoka 18 m.
Brod nas ostavlja na plaži i tu smo boravili cca 3 sata. Plaža je predivno uređena no tu su ležaljke skuplje – 500 leka po osobi (suncobran uključen u cijenu). Tu je i hrana nešto skuplja nego li na obali (restoran je jedan jedini), a ja sam probala ribu koc koja je koštala 10 eura, a piće kao na obali. Riba koc izgledom je slična oradi, a možda i jest orada, ne znam, nismo se bas sporazumjeli . Bila je izuzetno fina.
Inače, u luci Vlore bila su 4 broda s kojima se može ići na navedene ture (jer nema ničega drugoga u blizini), a izleti koštaju između 13 i 20 eura i traju od 10 do 17 h. Zanimljivo je da se svaki brod usidri u jednu od plaža na Karaburunu pa nema gužve. Izleti se mogu kupiti dolaskom u luku jer su tamo štandovi s ponudom (kao i kod nas).
Narte prirodni rezervat
Treći dan smo se autobusom dovezli do rezervata i lagune Narte (Narta) gdje se nalazi otočić Zvernec te plaže Zvernec i Narte. Na otočiću se nalazi pravoslavni samostan izgrađen u bizantskom stilu u 13. stoljeću. Može se prošetati kroz borovu šumu jer je otok mali i obiđete ga pješice za 20-tak minuta. Od obale do otočića dolazi se drvenim mostom.
Slijedilo je hodanje po rezervatu i laguni do plaže Zvernec na kojoj se nalaze stijene nastale od zrnaca pijeska zvane pješčenjaci. Rezervat je izuzetno važno prirodno stanovište ptica te je raj za ornitologe. Na plaži je strogo zabranjeno kupanje zbog jakih struja, ali stijene su impresivne. Šetnja kroz maslinike i po predivnim stijenama je bila izdržljiva obzirom na sparinu i sunce iako smo hodali 45 minuta u jednom smjeru.
Alternativa ovog dana bila je plaža Narte, ali meni je veći interes istraživati nešto drugačije pa propustih još jednu plažu.
Za kraj, ako ste putnik istraživač kao ja, Albanija i sva njena bogatstva čekaju. I naravno, bitna informacija, hrvatski državljani mogu putovati samo s osobnom iskaznicom, a viza nije potrebna.
Posjetite naš YouTube kanal.