Kambodža. Zemlja patnji i ljepota
Kambodža je zemlja koju sam prvu poželjela posjetiti u JI Aziji. Privlačila me egzotika hramova, no nisam bila svjesna koliki će dojam na mene ostaviti nedavna povijest te zemlje.
U Kambodžu ulazimo kopnenim putem Giant Ibis autobusom.
U putovnicu je potrebno staviti dolar ili dva kako bi prelazak preko granice prošao bez komplikacija. Britanci negoduju (I don’t understand this, mate!), no ništa im ne pomaže.
U Phnom Penh, glavni grad s oko 2 mil. stanovnika, kasnimo u dolasku. Autobusna stanica je nalik improviziranoj garaži. Srećom nam je hotel u blizini. Ovaj put smo rezervirali hotel. Dok hodamo do hotela, oko nogu i kofera nam se mota znatan broj mačaka i pasa lutalica. U zraku je miris pečene peradi. Gotovo na svakom uglu se nalazi improvizirani roštilj na kojem se na štapićima nude nabodeni komadi mesa. Tvrde nam da je riječ o piletini.
Noćna šetnja gradom i dolazimo do središnjeg dijela gdje se smjestio hram Wat Phnom. Prema legendi u 14. stoljeću je hram izgradila izvjesna gospođa Penh kako bi zaštitila četiri Budine statue koje je našla sakrivene u drvetu na rijeci.
Night market je zgodno mjesto za kupovinu, jelo ili premda samo za slastice, od kojih je meni jedna od boljih sladoled od kokosa. Svaki lokal ima svoj tepih na kojem se jelo konzumira.
Iduće jutro uzimamo tuk-tuk s vozačem na cijeli dan.
Prva stanica je Choeung Ek Genocidal Center – Killing Fields. Koliko god čitala o toj temi, vidjela slike, ništa se ne može usporediti s osjećajem koji se razvio kada sam došla na to mjesto. Područje masovnih egzekucija iz doba Crvenih Kmera na kojem je pogubljeno gotovo 9 tisuća ljudi. Na samom ulazu nalazi se budistička stupa sa staklenim stranama kroz koja se vide oko 5 tisuća lubanja.
Grlo mi je stegnuto. Kroz audio-vodič slušam svjedočanstva stvarnih ljudi koji su nekim čudom preživjeli ste strahote. Nema obitelji u Kambodži koja nije propatila pod tim režimom. Kambodža i dan danas osjeća posljedice u vidu korupcije, lošeg zdravstvenog sustava, nedostatka visokoobrazovanih ljudi i radnih mjesta. Ne čujem gorčinu u njihovim pričama. Samo beskrajnu tugu.
Ako sam mislila da od lošega nema gore, jako sam se prevarila. Uočavam dvojicu budističkih svećenika koji se zadržavaju pred jednim drvetom. Drvo o koje su tukli dojenčad i malu djecu do smrti.
Paše mi vožnja u tuk-tuku. Vjetar rashlađuje glavu i bistri misli. Iduće mjesto nije ništa bolje od prethodnog. Muzej genocida Tuol Sleng smješten u zgradi nekadašnje srednje škole, samo je jedno od preko 150 mjesta torture i ubijanja iz doba Crvenih Kmera.
Kratko se zaustavljamo na kružnom toku kako bismo pogledali impresivnu statuu Norodoma Sihanouka, kralja Kambodže. Inače uvrštenog u Guinnessovu knjigu rekorda kao političara koji je imao najviše političkih pozicija.
Za ulazak u Kraljevsku palaču i Srebrnu pagodu potrebno se propisno odjenuti. Ne prolaze kratke hlače ili gola ramena, što je malo izazovno s obzirom na vrućinu koja vlada. Palača i pagoda su uređene do savršenstva i prezentacija posjetiteljima je na nivou.
Riječ je o kompleksu zgrada koje služe kao rezidencija kralja.
Srebrna pagoda je kraljevski hram i čuva između ostalog i vrijedne statue Bude.
Ovo se sve čini nestvarno. U potpunom kontrastu s hororom kojeg smo vidjeli i čuli ujutro. Zlato i blještavilo vs. život koji ne vrijedi ništa.
Iduće jutro po nas stiže vozač u terencu. Krećemo prema Siem Reapu.
Na pola puta zaustavljamo se u mjestu koje zovu Spider City. Jasno nam je i zašto. Nismo se odvažili probati delicije, unatoč nagovaranju. Navodno cvrčci jako lijepo pašu uz pivu.
Prilikom dolaska u Siem Reap upoznajemo svog lokalnog vodiča s kojim ćemo ranom zorom posjetiti Angkor Wat. Poslijepodne ćemo provesti na pikniku usred polja lotusa s njim i njegovim prijateljima. Pije se pivo, podgrijava se hrana i razgovara se o svakodnevici. Pričaju o poslu, žale se na vlastodršce i objašnjavaju nam kako su za svoje supruge morali njihovim obiteljima platiti 5000 USD.
Zalazak sunca je fantastičan, tako da niti ne primjećujemo da jedemo lokalni specijalitet – piletinu s crvenim mravima.
Idući dan dižemo se i prije zore i čekamo dotičnu da obasja hramove Angkor Wata. Nismo jedini. Svjedočimo i lagano konfliktnim situacijama jer mjesta u prvom redu nema puno.
S vodičem se dotičemo i Crvenih Kmera. U njemu nema niti mrvica gorčine. Nisu imali izbora, kaže. Na svako naše pitanje, on odgovara mirnim glasom i bez uzbuđivanja.
Do ranog poslijepodneva osim spomenutog Angkor Wata, obilazimo komplekse hramova Angkor Thom i Ta Prohm.
Moje oduševljenje hramovima je neupitno, no ipak pada u drugi plan nakon što su me iz tračnica izbacile činjenice i priče iz puno bliže povijesti.
Iduće jutro krećemo prema Phnom Kulen nacionalnom parku. Jedna od glavnih atrakcija je vodopad na vrhu planine, ispod kojega je moguće kupanje,
hram sa osmo metarskim ležećim Budom i rijeka s tisuću lingama (prema legendi kupanje u rijeci pogoduje plodnosti zbog ugraviranih ženskih i muških simbola plodnosti – yoni i lingam).
Kupujem i tigrovu mast. Još uvijek lokalno stanovništvo liječi razne bolesti tom mašću. I nije rijetkost vidjeti ljude na cesti s povezom natopljenim u mast preko čela. Tako liječe visoku temperaturu.
Još jedan izlet preostao prije povratka. Posjeta tržnici u Siam Reapu (i to ne onoj klasičnoj na koju idu turisti, kako nam objašnjava naš vodič) i odlazak do plutajućeg sela.
Tržnica je splet raznih mirisa, koji nenaviklom zapadnjaku mogu biti i preintenzivni. Prodaje se gotovo od igle do lokomotive. Sve ono s Made in Cambodia natpisima. Meso izvan hladnjaka privlači muhe i hlade ga rezanim ledenim blokovima.
Plutajuće selo se nalazi na jezeru Tonle Sap. S obzirom na to da nije sezona kiša, selo nije plutajuće. Kuće su izdignute na stupovima, ima oko 6 tisuća stanovnika, bave se turizmom i preradom ribe. U kontrastu s jednostavnim kućama nalazi se hram koji je sav bliješti. Upozoravaju nas na prevarante koji oko hrama pokušavaju prodati, tj. uvaliti, neku robu.
Kambodža je zemlja kontrasta, opojnih mirisa, velike vrućine i blagih ljudi. Odlazimo duboko pod dojmom.
Do nekog idućeg puta. Zemlja patnji i ljepota.
Pretplatite se na naš YouTube kanal
Savjetnik za putovanja na FB i IG
