Zemlja zlatnih osmijeha, figurativno i doslovno.
Tko želi biti milijunaš? Ako se i vi nalazite u grupi ljudi koja bi jednog dana željela ostvariti ovaj san razmislite o putovanju u Uzbekistan. Zbilja je lako biti bogat kada 1.000.000 UZS (uzbekistanskih suma) vrijedi nešto manje od 100 €. Ima li boljeg početka putovanja od onoga u kojem novce držite u ruksaku jer u novčanik ne stanu?!
Moja putovanja su tipična po tome što planiram jedno, a vrlo često završim na potpuno drugom kraju svijeta. Tako se otprilike dogodio put u Uzbekistan, zemlju u centralnom dijelu Azije nastalu raspadom Sovjetskog Saveza, a poznatu po Putu svile. Ova nezaboravna avantura startala je u glavnom gradu Tashkentu.
Tashkent je prilično dobar uvod u Uzbekistan. Grad nije blagoslovljen posebno lijepom arhitekturom, ostaci su to socijalističke gradnje, ali u podzemlju se krije druga priča. Snalaženje po gradu lakše je od očekivanog. Osim standardnog ‘taxi sistema’, (zaustavljanja bilo kojeg auta na ulici, dogovora oko destinacije i cijene), Tashkent ima pristojan metro s predivno ukrašenim stanicama, zapanjujući primjer sovjetske arhitekture.
Svaka stanica ima prodajno mjesto gdje se kupuju plastični žetoni koji se koriste za pristup metrou i sat koji označava vrijeme koje je proteklo od polaska posljednjeg vlaka (umjesto prikazivanja vremena do sljedećeg vlaka).
Mislim da ne postoji bolje mjesto za osjetiti ritam grada od njegove tržnice. Chorsu bazaar je glavno mjesto susreta, ogromno srce grada. Ovdje se može kupiti sve, od voća i povrća do odjeće i suvenira, ali raznolikost ponude nije jedino što ovo mjesto čini toliko zanimljivim.
Hladan i tmuran, prvi kišni dan u Uzbekistanu uljepšali su veseli ljudi sa zlatnim osmijesima. Doslovno. Zlatni zubi se smatraju simbolom bogatstva, zbog čega se neki smiju od uha do uha. Za razliku od ostalih odredišta Uzbekistana, Tashkent nije popularan među turistima pa me lokalno stanovništvo promatralo s velikom radoznalošću isto kao i ja njih.
S vremenom je nestala i granica sramežljivosti te su interakcije s lokalcima postale zabavnije. Simpatična prodavačica sira konstatirala je da sam premršava i poklonila mi kuglicu sira, nije imala samo zlatan osmijeh nego i srce.
Plov, plov, i još malo plova. Plov je tipično jelo središnje Azije koje se sastoji od riže zapečene na masti, mesa i raznog povrća. Postoje različite varijacije ovog jela ovisno o regiji i može ga se naći na jelovniku gotovo svakog restorana.
Uzbekistan je sinonim za mrežu karavanskih putova koji su davno povezivali Europu s istočnom Azijom, bio je glavna stanica u izmjeni dobara, ideja i znanja, a dva vrlo važna grada na Putu svile su bila i moja destinacija. Vlakovi su odličan način putovanja kroz Uzbekistan, većina gradova je dobro povezana željeznicom, a karte je preporučljivo kupiti unaprijed. Postoje dvije vrste vlakova, moderni brzi vlakovi europske proizvodnje i klasični ruski vlakovi još iz Sovjetskog Saveza.
Iako su noviji vlakovi brži i udobniji, stvarno bi bila šteta da sam propustila priliku voziti se starim ruskim noćnim vlakom. U ovom vlaku stranaca gotovo i nema, u svakom vagonu postoji peć na drva za grijanje, a spavaći kupei imaju četiri ležaja. Sve je vrlo dotrajalo, od debelih tepih staza u prolazu vagona do presvlaka na krevetima. Moram priznati da mi to nije bila najugodnija noć u životu, ali svakako jedna od onih za pamćenje. Prva stanica nakon Tashkenta i gotovo 8 sati vožnje bila je Bukhara.
Bezvremene džamije i povijesne zgrade definiraju karakterističnu siluetu grada. Središte je isprepleteno medresama i minaretima, ostacima nekada velikog tržnog kompleksa i masivnom kraljevskom tvrđavom. Mogućnosti smještaja u gradu su velike i daleko najatraktivnije u zemlji.
Nisam se dugo veselila krevetu kao nakon noći provedene u vlaku. Soba u kojoj sam odsjela bila je jako velika, visine veće od 4 m s ukrašenim stropom, a jedan cijeli zid bio je ispunjen policama na kojima su se nalazili mnogobrojni porculanski servisi za čaj. Na sredini sobe nalazio se dugački niski stol na kojem su svako jutro servirali tradicionalni doručak.
Putovati po Uzbekistanu i obilaziti njegove tržnice je poput povratka u prošlost. Tkanje svile i trgovina tekstilom i danas su jedna od glavnih industrija. Cjenkanje je neizostavno, a na prodajnim mjestima prevladavaju tkanine šarenih uzoraka i suveniri. Komunikacija s prodavačima nije uvijek najlakša ako ne znate ruski, ali sam uspjela kupiti nekoliko odjevnih predmeta za razumnu količinu novaca.
U cijeni sam dobila prekrojavanje suknje i ručak dok sam čekala da bude gotova. Nekada je osmijeh dovoljan da se obje strane razumiju.
Samarkand je bio posljednja stanica prije povratka u glavni grad. Napori na obnovi važnih zgrada su suptilniji u Bukhari nego u blještavom Samarkandu. Nakon potresa u 20.stoljeću velik dio grada je uništen. Obnove nisu protekle bez polemika.
Neki vjeruju da je to učinjeno toliko agresivno da su spomenici izgubili autentičnost, dok drugi smatraju da je to bilo nužno kako bi se ruševine spasile od uništenja. Kada sam vidjela fotografije prije i poslije potresa, shvatila sam da većina zgrada u Samarkandu zapravo nije toliko staro.
Grad se nekada nalazio točno na pola puta između istoka i zapada, a osvajali su ga Aleksandar Veliki i Džingins-kan. Registan je središte srednjovjekovnog Samarkanda, sastoji od tri velike medrese koje formiraju trg.
Plave kupole, visoki minareti, zamršeni uzorci u mozaicima i šarene pločice, ali Registan je tek početak onoga što ovaj grad nudi. Ovdje se nalaze jednako zapanjujući mauzoleji, svetišta i džamije. Samarkand je Uzbekistan kojem se svi nadaju kada ga posjećuju, onaj koji pruža pogled na pravu slavu iz doba kada je Put svile bio glavna žila kucavica grada.
Jasno mi je zašto privlači toliko posjetitelja, grad čuva nekoliko pravih dragulja, a jedno od najzanimljivijih i najvažnijih lokaliteta je i Shah-i Zinde, kompleks mauzoleja smješten sjeveroistočno od grada. Većina povijesnih spomenika su sveta mjesta Uzbekistanaca. Koliko god ovaj grad bio popularan među turistima još uvijek privlači više lokalnih hodočasnika nego stranaca.
Zaista sam uživala u ovih nekoliko dana otkrivajući Uzbekistan, nadam se da fotografije koje sam snimila govore više od napisanih riječi.
Posjetite blog Unta
Travel Advisor – putovanja
Pretplatite se na naš YouTube kanal
Savjetnik za putovanja FB i IG
https://www.travel-advisor.eu/uzbekistan-olaksava-dobivanje-viza/
