Provjerimo znaju li Hrvati i njihovi gosti svoja prava na plažama
Vrijeme je da provjerimo znaju li Hrvati i njihovi gosti svoja prava na plažama.
“Od stoljeća sedmog, tu žive Hrvati!” Ovo je rečenica koju i djeca znaju – označava ponos hrvatskog naroda, njihov ponos na domovinu , ljubav prema zemlji u kojoj žive.
Još kada su početkom sedmog stoljeća pobijedili Avare i naselili se na području između rijeke Drave i Jadrana, Hrvati napuštaju svoja poganska i mnogoboška vjerovanja u vile, vukodlake i panteistička božanstva i prihvaćaju kršćanstvo. Bog i Hrvati , uzrečica je koja govori koliko je vjera, zakon i poštenje važno hrvatskom narodu.
Kroz sva naredna stoljeća Hrvati u raznim ratovima, sukobima, osvajanjima gube i osvajaju. 25.lipnja 1991. godine započinje povijest samostalnog hrvatskog naroda i Hrvatske , danas članice EU. Prođe domovinski rat, započe novi život, promijeniše se vlade, politički stavovi, zakoni.
No, znaju li Hrvati i njihovi gosti svoja prava na plažama?
Osobno mi se čini da ne znaju, čast izuzecima koji se informiraju. To informiranje je definitivno najbitnije. Primjerice, ako uđete u nekakve rasprave oko toga smijete li na nekoj plaži biti ili ne, argumentima, činjenicama i odredbama iz zakona možete dokazati osobi da vas nema pravo tjerati s plaže.
Postavlja se pitanje koliko Hrvati znaju zakone i hoće li dopustiti da ih netko tko je umislio da je plaža “njegova” potjera s plaže. Svakog ljeta možemo čuti minimalno jedan incident vezan uz “privatne” plaže. Bilo da se nekoga tjeralo s plaže ili da se nekoj plaži nije moglo pristupiti.
Najnoviji incident
Dogodilo se to nedavno na plaži u Drveniku Velom kada su Splićanku tjerali s te plaže. U incidentu su sudjelovali muškarac koji je uzurpirao pomorsko dobro i prisvojio plažu, njegove gošće iz Češke te s druge strane, kupačice koje su pokušale kupati na plaži.
Jedna od kupačica bila je splitska spisateljica i novinarka Tonka Alujević koja je snimila cijeli incident. Iz snimke se može vidjeti kako je muškarac putem videopoziva preko mobitela koji je držala jedna od Čehinja uz prijetnje tjerao kupačice s plaže. Cijeli video možete pogledati ovdje.
Ovaj incident ponovno je pokrenuo pitanje o tome tko sve ima pravo koristiti pomorsko dobro i tko vas smije tjerati s plaže.
Pa da vidimo što o svemu tome piše danas, u debelim zakonskim knjigama
Koncesije na pomorskom dobru već su regulirane Zakonom pomorskom dobru i morskim lukama, ali i dalje ljudi ostaju nezadovoljni, osobito oni koji žive uz obalu i u priobalju te su povici na novi Zakon o koncesijama sve češći.
Zakon o koncesijama kao krovni zakon propisuje postupak dodjele koncesija na svim područjima na kojima se mogu dodijeliti, a postupak dodjele koncesije na pomorskom dobru uređen je i bit će uređen Zakonom o pomorskom dobru.
Koliko je pomorsko dobro?
Prema analizi Gorana Vojkovića, morska obala nije niti u vlasništvu države, kao što je primjerice javna cesta koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Morska obala je izvan vlasničkog režima i slobodno je možete koristiti u uobičajene svrhe (kupanje, sunčanje, plivanje, ribarenje s obale itd.).
Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama kaže: “najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda”. Može biti i šire, primjerice ako dio kopna po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora. Iznimno može biti i uže. To je primjerice u slučaju ako su potporni zidovi ili javna cesta blizu moru. Koliko je točno pomorsko dobro posebno se određuje, ali ovo su opća pravila. Iz ovoga proizlazi da je morska obala slobodna za korištenje u onom dijelu dokle dopiru najviši valovi, odnosno gdje je plaža, no općenito šest metara. To znači da tu možete doći i koristiti je za svoje potrebe, kupanje, sunčanje, šetanje. Zapamtite: zemljište iza obale može biti privatno, ali obala ne.
Na neke dijelove obale ipak ne možete ući, primjerice u marinu možete ući i šetati se njome samo do 22 sata, dok u brodogradilišnu luku uopće ne možete ući. To je zbog toga što su to dijelovi pomorskog dobra na koje je država nekome dala koncesiju, a ta koncesija može ograničiti ili isključiti opću uporabu.
Kakva su pravila s koncesijama?
Može li netko imati koncesiju na plažu i tu plažu imati za isključivu uporabu svog kampa ili hotela (ili naplaćivati ulaz)? Može, ali takva se koncesija mora nalaziti u javnom registru koji je dostupan na linku. Sve u svemu, u Hrvatskoj nema puno takvih koncesija za plaže.
U slučaju da netko tvrdi da ima koncesiju i da može isključivo koristiti neki dio obale, za to treba imati dokaz i posebno rješenje. Taj dokaz možete provjeriti preko mobitela u registru koncesija. Još jednom treba naglasiti da je takvih koncesija vrlo malo jer su čak i plaže ispred hotela s pet zvjezdica obično javne plaže.
Što je s ležaljkama, kioscima, sandolinama i sličnim?
Za takve stvari koje nalazimo po našim plažama se izdaju koncesijska odobrenja. Međutim, tu nisu u pitanju koncesije jer je za koncesijsko odobrenje bitno da ne isključuje niti ograničava opću uporabu pomorskog dobra.
U slučaju da netko ima koncesijsko odobrenje za stavljanje ležaljki, ne može vam zabraniti da nosite svoju ležaljku ili se buniti što ne želite njihovu ležaljku. Isto vrijedi i u slučaju ako osoba ima koncesijsko odobrenje za nekakav kiosk za prodaju pića. Nema se pravo buniti ako vi na plažu donesete svoje piće.
Razlika je u tome što oni koji imaju koncesiju mogu ograničiti vaš pristup ili ponašanje na dijelu mora gdje postoji ta koncesija (npr. noćna šetnja marinom), dok oni koji imaju koncesijsko odobrenje mogu nuditi svoju uslugu, no nemaju se pravo žaliti ako vi tu uslugu ne želite. Primjerice, osoba s koncesijskim odobrenjem ne smije postaviti ležaljke duž cijele plaže kako bi vas natjerao da platite korištenje.
Svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni
Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim. Na njemu nema prava vlasništva što znači da čak ni država nije vlasnik, nego samo upravlja tim dobrom.
Prema tome, svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, a to se zove opća uporaba. Za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje daje se koncesija koja može djelomično ili u potpunosti ograničiti opću uporabu. Međutim, za to treba postojati rješenje i mora biti navedena u javnom registru. I da još jednom ponovimo: što se tiče koncesija za plaže, njih je u Hrvatskoj malo.
Ako pričamo o manjim djelatnostima koje se nalaze na obali i plaži (kiosci, prikolice, mali objekti s terasom, suncobrani, ležaljke i slično), njima se daju koncesijska odobrenja. Kao što smo i prije rekli, njima se ne smije ograničavati opća uporaba što znači da ako su na plaži niste obvezni koristiti njihove usluge.
I da na kraju sumiramo: možete slobodno uživati u jadranskoj obali jer je cijela obala (kao i obale otoka) slobodna za vaše korištenje i uživanje, izuzev vrlo malih izuzetaka isključivih koncesija. Znači da nitko nema pravo prisvojiti neku plažu, a nemaju se ni pravo ljutiti ili vam prigovarati ako se kupate na nekoj plaži.
Ako i dalje niste sigurni u svoja prava – čitajte, informirajte se i bunite se!
Posjetite naš YouTube kanal.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
