Cijelu zimu upijala sam riječi o Rumunjskoj, o tome kakav je Bukurešt, malenom gradiću Piatra Neamt, prirodi i parkovima, neodoljivoj hrani, staroj kulturi i neobičnoj arhitekturi. Osjećajući mirise, slušajući redovito jezik i naglasak, već stvorenih slika u glavi, pred samo ljeto, uputila sam se na poziv prijatelja u petodnevnu avanturu po i danas još, nezaboravni Bukurešt.
Kao i uvijek, rezervirala sam stan putem Airbnba i došla u kontakt s vrlo simpatičnom i pristupačnom Rumunjkom koja mi je dala šarene smjernice i vrlo uslužne preporuke za snalaženje po gradu. Stan se nalazio u potkrovlju, u centru stare jezgre grada, s pogledom na krovove i romantično osvijetljene ulice, a početak lipnja omogućio nam je širom otvorene prozore i žamor prolaznika u potrazi za večernjim druženjem.
Hrana od koje rastu zazubice
Nakon kratkog leta direktno iz Zagreba, ostavila sam prtljagu u stanu te smo se gladni zaputili u Hanullui Mancu ili Manuc´s Inn. To je najstariji živući hotel u Bukureštu, izgrađen od strane jednog armenijskog trgovca, početkom 19. stoljeća. U sklopu hotela nalazi se predivni restoran, u zatvorenom dvorištu zgrade. Stare drvene ograde i stepeništa, kamena terasa, miris ljeta u zraku i tradicionalnih slastica koje autentično odjeveni konobari užurbano dostavljaju gostima. Karmelizirana janjetina, punjena svinjetina, gulaš u kruhu s cijelom glavicom luka kao prilog ili sarmale (naše sarme, samo manje i nešto pikantijeg okusa), sve se to nalazi na meniju i stvara zazubice. Po ovim stvarima je Bukurešt i poznat.
Gulaš u kruhu kao rumunjski specijalitet
Uslijedila je šetnja starom jezgrom uz sladoled u kornetu kojeg je bilo vrlo teško odabrati jer slatkih kutaka u gradu zaista je velik broj. Kad smo kod slastica, posjet jednoj od bezbrojnih pekara je obavezan. Svi ti silni pekarski specijaliteti mame mirisom i svojim brončanim izgledom, a domaćini su jako ponosni na svoje slatkiše. Pješačka zona bogata je restoranima raznih podneblja, malenim knjižarama na svakom uglu, barovima s ukusnim vinima i pivama te nudi turistima bezbroj opcija za odmor od razgledavanja. Cijene usluga ne razlikuju se mnogo od naših, a ostavljanje napojnice nije uključeno u cijenu i naglašeno je pri svakoj naplati.
Apsurd i ljepota arhitekture
Iduće jutro dočekalo me jedno od vjerojatno i danas najljepših iznenađenja u životu. Naime, dobiti privatnog turističkog vodiča nekoliko sati na raspolaganje divan je i vrlo pažljiv poklon. Vodič nas je dočekao s velikim osmijehom na licu, savršenim engleskim, hrpetinom povijesnih fotografija i informacijama koje nigdje nisu zapisane.
Palača pravde bila je naše prvo odredište. Svima poznati ozloglašeni diktator Chausecku porušio je naselje zvano Uran ne bi li izgradio najtežu zgradu na svijetu koja je danas i muzej, a krasi je činjenica da posjeduje čak 3000 soba i leži na 30.000 kvradrata. Šetnja po palači se naplaćuje ali i vidjeti samo fasadu impozantne građevine, ostavit će baš svakog bez daha.
Palača pravde
Potom smo se zaputili u samu vrevu događanja. U centru Bukurešta smještena je građevina koja je svakako vrijedna spomena. Rumunjski Atenaeum najprestižnija je koncertna dvorana na ovim prostorima i diči se svojojm akustičnim i likovnom vrijednosti. Najinteresantnija je činjenica što izgleda kao grčki hram, a na noge ju postavio francuski arhitekt.
Prvotna zgrada izgorila je u požaru te je novi vlasnik odlučio sačuvati predivnu fasadu spajajući povijest s modernim dizajnom
Privilegija je bila upoznati vodiča koji živi grad i zna sve tajne koje on skriva. Tako smo imali priliku doživjeti Bukurešt i izvan okvira povijesnih građevina i već odavno napisanih slova. Sve ljubitelje arhitekure interesirat će činjenica da postoje dijelovi grada, u strogom centru koji skrivaju tajnu pročelja. Naime, još u vrijeme Chausecka, izgrađene stambene zgrade nisu pratile zamišljeni urbanistički plan pa su tadašnji arhitekti na već postojeća pročelja zgrada izgradili nova. Na taj način postojećim su vlasnicima onemogućili dnevnu svjetlost i pogled na vanjski svijet. Ulaskom u stambenu zgradu zapravo prolazite kroz usku prostoriju koja vas vodi u dvorište prvotne zgrade, a ti prozori gledaju direktno u zidove koje su arhitekti naknadno stvorili.
Unutrašnjost jednog od najstarijih hotela u Bukureštu, kasnije postao bordel, danas stambena zgrada
Povijest Bukurešta i pokoji skriveni kutak
Vodič nas je proveo kroz cijeli centar, preko oba bulevara koji krase grad, pokazujući nam sadašnje građevine uspoređujući ih sa povijesnim fotografijama koje je marljivo ponio sa sobom. Tako smo upoznali i Nacionalni muzej umjetnosti, Nacionalni muzej rumunjske povijesti i divno utočište za sve ljubitelje knjiga, famoznu biblioteku Cartusesti Carusel koja svojim dizajnom jednostavno iskače iz svih okvira klasičnog. Iako ne planirate ništa kupiti, obavezno posjetite relativno friško preuređen dom mnogih svjetskih autora. A ukoliko usred lutanja beskrajnim policama, poželite utažiti glad, vrh zgrade nudi obroke za svaku dušu, pa i onu vegetarijansku.
Bukurešt je grad nevjerojatno snažne povijesti, podignut rukama francuskih i talijanskih arhitekata, a završna nota modernog identiteta je ono što vas mami da neprestano hodate ulicama tražeći pravi kadar za svoje fotografije.
Prvotna zgrada izgorila je u požaru te je novi vlasnik odlučio sačuvati predivnu fasadu spajajući povijest s modernim dizajnom.
Ovako uzbudljiv i znanjem ispunjen dan odlučili smo začiniti dojmovima u modernom restoranu Energiea. Nalazi se u staroj jezgri grada, u ulici gdje sam i unajmila stan. Vrijedan je spomena jer je u tom prostoru bila i povijesna tiskara stara stotinjak godina. Za razliku od dosadašnjih rumunjskih specijaliteta, kušala sam nešto modernije okuse pa mogu pohvaliti i ugostitelje koji su se odlučili na takav pristup nepcima mnogih gurmana.
Idući dan donio nam je kavu na suncu i posjet parkovima kojih ima više u centru grada. Beskrajno zelenilo travnjaka, pomno održavano cvijeće, izležavanje uz dobru knjigu, sunčanje turista, piknik i hranjenje golubova, sve je to na izbor mnogobrojnim posjetiteljima friškog zraka.
U popodnevnim satima taksijem smo pobjegli na sjeverni dio Bukurešta, u Herastrau park koji je otvoren još davne 1936. godine. Park se diči velikim jezerom, koje nas Zagrepčane podsjeća na Jarun iako je puno veći od zagrebačkog mora, a pamtljiva je informacija da se u parku nalazi i veći broj zaštićenih vrsta ptica. Šetnica, brodovi, staze za bicikle i bezbrižni prolaznici, nude smirujući sliku u oku promatrača iz jednog od mnogobrojnih barova na obali uz koktel koji je obavezan u ponudi svakog objekta na jezeru.
Noćni život i festivali
Bukurešt slovi za jedan od trenutno popularnijih gradova kad je u pitanju noćni život. Ono što mu odaje to priznanje su poznati rooftopovi na mnogim zgradama u staroj jezgri i bližoj okolici. Preporučujem posjet barem jednom jer pogled koji pruža vrh zgrade na staru jezgru nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Predzadnji dan ove rumunjske avanture donio nam je posjet jednom od brojnih uličnih festivala koji se ljeti održavaju u Bukureštu. Vreva ljudi, miris nevjerojatno šarene hrane, povijesno ispisani suveniri, deseci vrsta pive i dobre glazbe u pozadini, učinili su sunčan i topao dan na ulici još ugodnijim.
Ulični festival
Nakon ručka na terasi jednog uličnog restorana, bilo je idealno vrijeme za rashladiti se na popodnevnom partyu koji se održavao u velikom botaničkom vrtu. Gradina Botanica proteže se na 4000 kvadratnih metara, a prateći zvuk elektronske glazbe po blago osvjetljenim lampicama na dugim stazicama uz jezerca, povećavao je uzbuđenje cijelim putem. Party se održavao usred šume, a žamor posjetitelja koji uživaju u plesnom zanosu, namamio nas je da se priključimo do kasnih toplih, ljetnih sati.
U sjećanje na Bukurešt
Iduće jutro bilo je predviđeno za pakiranje kofera, zadnji pogled na staru jezgru s prozora i rastanak s dragim prijateljem i gradom kojeg ću se uvijek rado sjećati.
Kako Rumunji dosta koriste fraze i izreke, i ja sam pri povratku kući: „ispustila novčić.“ Točnije, shvatila sam nešto vrlo važno, kao što je i samo značenje gore napisane izreke. Posjet Bukureštu bila je najbolja proljetna odluka i toplo ju preporučam svim čitateljima mojih slova.
Ovaj predivan tekst za Travel Advisor napisala je Antonia Kalečak.
