Otok Susak u jednom danu
Ovogodišnji ljetni odmor s obzirom na cijelu situaciju smo prilično brzo isplanirali, odluka jednoglasna: ostajemo doma tj. ljetujemo u Hrvatskoj.
Idemo na Susak
Prva stanica Mali Lošinj. Stigli, smjestili se i prvo što mi je palo na pamet kad smo već na Lošinju da se idem raspitati vezano za otok Susak. Ljubazna djelatnica na šalteru Jadrolinije sve objasni i odmah kupimo karte za prvi jutarnji katamaran u 6 sati.
Nije ni svanulo, a bili smo u lošinjskoj luci i ukrcali se. Katamaran s Lošinja najprije ide do Ilovika a sljedeća stanica je naše odredište. Susak je tema brojnih putopisa i raznih priča koje sam pročitala i pregledala stotine fotografija. Osobni doživljaj, onaj na prvu, sam doživjela kad sam nogom kročila u susačku luku. Jednostavno to nisam mogla ni zamisliti.
Otok od pijeska i samo pijeska.
Brod na Susku znači život i iznenadila sam se koliko ga je puno ljudi dočekalo. Na otoku nema automobila, a prijevoz su mali traktori s prikolicama za dostavu i naravno tačke. Brod dovozi sve što treba za život na otoku. Uspjeli smo se progurati kroz tu malu gužvu i prvo mi je kava bila na pameti. Pronašli smo Klub iseljenika koji je centralno mjesto druženja. Vreva i šušur su u klubu već od jutarnjih sati. Dok sam pila kavu ugledala sam Gornje Selo.
Gornje i Donje selo
Otok Susak se sastoji od dva sela, onog Gornjeg i naravno Donjeg. Pomalo smo krenuli uzbrdo, malo lutali kalicama Donjeg sela dok slučajno nismo naišli na jednog od 151 stalnog stanovnika otoka da nas uputi na pravi uspon. Dvorišta kamenih kuća su ukrašena s bezbroj rascvjetalih oleandera i prekrasnih bugenvilija. Nažalost ima puno i napuštenih kuća ali i lijepo renoviranih koje služe iznajmljivanju.
Strmi put prema Gornjem selu okružen je trskom. Trska, trska i trska….to je zapravo „šuma“ ovog pješčanog otoka. Kad smo se konačno uspeli nagrađeni smo prekrasnim vidikovcem s kojeg puca pogled na Donje selo, prekrasnu pješčanu plažu i susačku uvalu.
Gornje selo odiše starinom, mirom i osim vlastitih koraka čujete samo pjesmu cvrčaka.
Deseci malih kalica (ulica) i prekrasno uređene stare susačke kuće sa stolarijom živih boja. Bezbrižne lijene debele mačke kao domaćice tek lijeno podignu glavu ili nezainteresirano prođu.
Pješčana plaža
Spustili smo se u Donje selo i stacionirali na plaži. Nisam baš neki fan pješčanih plaža ali na Susku sam, mislim si, sad izvoli. Ta plaža je raj za malu djecu. Već ih se podosta skupilo. Mali zidari sa svim čudom alata, kantica i lopatica zidaju svoje pješčane dvore. Za konkretno kupanje treba prilično šetati, ali ništa mi nije smetalo jer viđenjem ovog fantastičnog otoka sam zapravo nagrađena. Na otoku ima jedna trgovina koja radi dvokratno. Vidjela sam i dva restorana sa ne baš previše gostiju ali zato je Klub iseljenika pune terase.
Malo mi je bio taj jedan dan, premalo tako da je odluka pala da iduće godine ipak nešto iznajmimo u uživamo u tom miru barem tjedan dana, razgledamo otok bolje i propješačimo sve te pješčane stazice i puteljke.
Na odlasku sam otišla do Pošte i tamo kupila magnet…skupljam ih kao i većina, odigrala i eurojackpot…tko zna, možda mi ovaj pješčani otok donese sreću pa si kupim komadić tog malog raja.
Posjetite i pretplatite se na naš YouTube kanal.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
