Godine 1947. Gorizia je iznenada podijeljena između Italije i Slovenije. Ove će se godine dva grada ponovno ujediniti kao prva transnacionalna europska prijestolnica kulture.

Nova Gorica je skroman, ali lijepo planiran modernistički grad u Sloveniji s 30.000 stanovnika. Međutim, svega nekoliko koraka dalje i prijeći ćete nevidljivu granicu te doći do Italije i njenog srednjovjekovnog grada Gorizije, a putovnica vam uopće neće trebati.

Nekada su Nova Gorica i Gorizia bile jedno

Dva su grada stvorena, a zatim razdvojena 1947. nakon Drugog svjetskog rata kada su Pariškim ugovorom uspostavljene nove europske granice, ograničavajući tako putovanja između Italije i bivše Jugoslavije. Komisija Saveznika je odredila da Gorizia treba pripasti Italiji, a da manje razvijeni dio grada treba biti dio slovenske republike unutar SFRJ. Novi grad se trebao zvati Nova Gorica i od tog trenutka Nova Gorica i Gorizia postoje kao dva grada u dvije države.

Međutim, ulaskom Slovenije u EU 2004. godine, granica između njih je nestala, što je omogućilo međukulturnu razmjenu po prvi put nakon dugo vremena. A ove su se godine Nova Gorica i Gorizia ponovno ujedinili kao prva transnacionalna europska prijestolnica kulture, u projektu pod nazivom GO!2025.

Zbog ovog priznanja, očekuje se da će ove godine dva do pet milijuna posjetitelja posjetiti dva grada, u usporedbi s uobičajenih 250.000 turista godišnje. To je veliki skok za inače nedovoljno turističku, udaljenu destinaciju, čak i ako je Gorizia od 1867. do 1918. godine, kada je bila dio Austro-Ugarske, nazvana „austrijska Nica“. Kako bi proslavili tu čast, pokrenut je bogat kalendar kulturnih događaja, uključujući glazbene i plesne nastupe te umjetničke izložbe.

Iako izrezana od istog platna, dva grada ne mogu biti različitija

Srednjovjekovna Gorizia starinska je, popločana kamenom i nanizana živahnim kafićima. Gradom dominira impozantan dvorac u koje se nalazi ekspanzivan muzej prepun interaktivnih eksponata i visokotehnoloških instalacija koje prikazuju život u dvorcu kroz stoljeća.

Suprotno tome, Nova Gorica – dizajnirana da svijetu pokaže da je Jugoslavija Josipa Broza Tita sposobna za razvoj velikih razmjera – je modernistička. Izgleda relativno novo, s betonskom arhitekturom raspoređenom u linijama, najočitiji je znak da ste prešli granicu.

Lutajući ovim planiranim gradom, nekoć poznatim kao središte kockarnica i noćnog života za Talijane, Noah se ne čudi što mu nije bio na radaru, unatoč tome što više od 10 godina živi u Sloveniji. Možda se Nova Gorica nije nimalo glamurozna, no njezinoj burnoj povijesti svjedoče skriveni vrtovi, raspadajuće palače i zabačene socrealističke freske. Uz malo sreće, status Europske prijestolnice kulture pružit će milijunima priliku da budu očarani i zaintrigirani.

Europsku prijestolnicu kulture EU svake godine dodjeljuje dvama gradovima (drugi izbor 2025. je Chemnitz, Njemačka). Gradovi gotovo desetljeće unaprijed podnose zahtjeve za ovaj status koji pruža brojne pogodnosti, uključujući financiranje EU-a za programiranje i novu infrastrukturu poput spomenika i mostova, kao i turističku promociju.

Kao prva transnacionalna prijava za titulu, zajednička ponuda bila je posebno zanimljiva

Osvježenje je imati prijestolnicu kulture koja sadrži namjerno otvorenu granicu i koja slavi kulture na obje strane. Ideja prijestolnice „bez granica“, laboratorija o tome kako se nacije mogu bolje povezati i surađivati, navigirajući kroz više jezika i političkih sustava, čini se idealnom za naše vrijeme.

Administrativno su Gorizia i Nova Gorica dva grada, ali u praksi gotovo svi koji ovdje žive govore i slovenski i talijanski, a mještani žive i rade s koje god strane granice žele. Tomaž Gržeta, slovenski je glazbeni novinar odrastao u Novoj Gorici, ali živi u Goriziji jer voli atmoferu.

Nećete uvijek biti svjesni kad prelazite iz jedne zemlje u drugu jer od 2004. godine nema graničnog prijelaza ni barijere. Međutim, granica se slavi na Piazza Transalpina ispred glavnog željezničkog kolodvora (tehnički u Sloveniji), gdje turisti stoje u redu da se fotografiraju stojeći pola u Sloveniji, pola u Italiji. Ovo je mjesto gdje je izvršena najopsežnija intervencija kao dio programa GO!2025, a trg je pretvoren u kulturni, izvedbeni i muzejski prostor koji uključuje i podzemnu umjetničku galeriju i amfiteatralna stepeništa koje se uzdižu poput krila s obje strane granične točke.

Sama bezgraničnost Gorizije/Nove Gorice znači da je njihova povijest u najmanju ruku komplicirana jer je tako često prelazila u različite političke ruke. Bila je u vlasništvu Habsburgovaca, Goričkih grofova, Napoleona, Austro-Ugarske, Kraljevina Srva, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, Kraljevine Italije, Jugoslavije, a sada Italije (Gorizia) i Slovenije (Nova Gorica).

Evelin Bizjak, lokalni turistički vodič, dala je Noi primjer dok su stajali ispred slovenskog muzeja krijumčarenja – Muzeja na Meji (MM)

„Živimo u kući u blizini Solkana“, rekla je, spomenuvši najduži kameni lučni most na svijetu, izgrađen 1905. godine koji premošćuje rijeku Soču. „Moja baka je rođena u Austro-Ugarskoj. Moj otac je rođen u Kraljevini Italiji. Ja sam rođena u Jugoslaviji. Da imam djecu, rodila bi se u Sloveniji.“

Kada je na Pariškoj mirovnoj konferenciji nacrtana nova granica, savezničke su sile olovkom i ravnalom na karti povukle ravnu crtu te vojnicima naredile da po njoj crtaju. Linija je presijecala polja, ponekad čak i kuće. Fotografija iz te godine prikazuje kravu sa stražnjim nogama u Italiji, a prednjim u Sloveniji. Nekoliko koraka od mjesta snimanja te fotografije u smjeru Gorizije je Lasciapassare, talijanski muzej šverca. Nekoliko koraka u drugom smjeru nalazi se Muzej na Meji, njegov slovenski duplikat. Dva minijaturna muzeja nude besplatne izložbe – poanta je posjetiti oba i prijeći granicu, hodajući pritom oko 200 koraka.

Muzeji otkrivaju kakav je bio život uz granicu

Jugoslaveni su mogli prelaziti s posebnom knjižicom koja je služila kao dnevna propusnica za putovanje od najviše 30 kilometara. Sadržavala je kupone koji su vam omogućili kupnju robe nedostupne u Jugoslaviji kako biste ju ponijeli kući. Kava, deterdžent za pranje rublja, banane i čokolada bili su najtraženija roba za Jugoslavene, dok su Talijani prelazili na drugu stranu zbog mesa i domaće rakije. Sve što je prelazilo dopuštene količine na kuponima trebalo je švercati, a to je bila uobičajena praksa. Na majici koju prodaje slovenski muzej šverca prikazan je automobil marke Yugo u čijem je oplatu skrivena različita nedopuštena roba.

„Kad je povučena granica, obitelji su imale dva mjeseca da odluče žele li biti Jugoslaveni ili Talijani“, rekao je Alex Tamer, docent na Lasciapassareu. „Svi ovdje imaju obitelj s obje strane.“ Oni koji su odabrali biti Jugoslaveni postali su prvi stanovnici Nove Gorice, gradskog projekta koji je skupinu kuća  farmi koje su postojale u predgrađu Gorizije pretvorio u novi grad.

Projektiranje je povjereno modernističkom arhitektu Edvardu Ravnikaru, a tisuće stanovnika dalekih jugoslavenskih prostora pozvano je na izgradnju grada u zamjenu za besplatno stanovanje i radna mjesta u novim tvornicama. Međutim, samo je oko četvrtine grada izgrađeno prema Ravnikarovu projektu. Ostatak je podignut ishitreno, s prioritetom proračuna nad kvalitetom života, što je rezultiralo time da Nova Gorica ne ostavlja dojam cjelovitog grada, već nedovršene ideje.

Posljednja postaja Noinog obilaska grada je Kostanjevica

Radi se o franjevačkoj crkvi na vrhu brda iz 16. stoljeća prekrivena mirisnim burbonskim ružama i uvijenim stablima kestena. Crkva je gotovo sravnjena u Prvom svjetskom ratu, ali je s ljubavlju obnovljena nakon što su bombe uništile sve osim poda i svetišta. No, glavna atrakcija nalazi se u bijeloj kripti: šest poliranih mramornih lijesova koji sadrže ostatke francuskog kralja Charlesa X Bourbona (1757. – 1836.) i članova njegove obitelji. Srce mu je izvađeno i pokopano s njim, kao iz nekog horor filma.

Charles X je bio posljednji burbonski kralj Francuske i jedini francuski kralj koji je pokopan izvan Francuske. Ovdje je umro od kolere, ali je njegova vladavina bila toliko nepopularna da Francuska nije željela njegovo tijelo. Stoga ga je obitelj pokopala ispod lokalne crkve u lijesu koji stoji na postolju sadrži francusku zemlju. Možda je transnacionalni grad prikladno počivalište za francusko-austrijsku kraljevsku obitelj koja nema kraljevstvo kojim bi vladala.

S ovog se brda vide i Gorizija i Nova Gorica. Jadran je udaljen samo 30 kilometara južno, a Alpe samo 40 kilometara sjeverno. Ovo je mjesto susreta tih klima, gdje dvije kulture i nacionalnosti gotovo u potpunosti koegzistiraju u harmoniji. To je idealno mjesto za vidjeti kako bezgraničnost može glatko funkcionirati u praksi, a GO!2025 nudi idealnu priliku za istraživanje jedno od istinskih transnacionalnih mjesta u Europi.

Travel Advisor

Posjetite naš YouTube kanal.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima,  Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.