Alicante – nije bio na wishlisti, ali…

Autor članka:
Podijeli:

Autorica članka: Jelena Atlić McColgan


BIENVENIDOS a Alicante!

Jelena u Alicanteu

Moja prva greška je bila što sam svom suprugu uopće spomenula da Ryanair ima akcijske cijene za letove iz Zagreba. On se odmah bacio na istraživanja, planiranja… Obožava putovati, to mu dođe kao profesionalna deformacija. I tu ljubav prema putovanjima prenio je i na mene. U zadnjih više od 26 godina proputovali smo dosta zemalja. Bili smo na svim kontinentima osim Afrike (on jest, ali ja nisam). Još u doba kad su se filmovi iz fotoaparata razvijali. I kad smo jedva čekali pregledati koje fotografije su uspjele, a koje nisu.

Akcijske cijene letova su dovoljne da se apetit za ponovnim putovanjem otvori. U to vrijeme u gradu u kojem živimo je bilo jako hladno, kišovito i uopće nije nalikovalo na dalmatinsku klimu. Odlučili smo pronaći destinaciju koja je tradicionalno toplija od naše. Izabiremo grad koji se nalazi na mediteranskoj obali, a bonus je bila činjenica da oboje pričamo španjolski jezik.  

City Break, Alicante

U današnje vrijeme komfora i naše razmaženosti često putujemo osobnim automobilom kada u zimskom periodu treba stići do Zagrebačke zračne luke. Ovaj put smo odlučili uzeti autobusne karte Flixbusa jer ponekad je lijepo kada te netko drugi vozi. Autobusna karta s rezervacijom sjedala za dvoje iz Zadra do Autobusnog kolodvora Zagreb koštala je 28€. Transfer s Autobusnog kolodvora u Zagrebu do Zračne luke Franjo Tuđman možete birati – autobusnom linijom Pleso prijevoz svakih pola sata koja košta 8€ po osobi ili koristiti Bolt aplikaciju za 12€. Ako vas putuje više od jedne osobe isplativije je uzeti Bolt.

Zračna luka Zagreb

Bez problema prolazimo kroz sigurnosne kontrole te se upućujemo u Lounge na ručak. Moram napomenuti da je Revolut kartica (pretplaćena sam na Ultra plan) idealna za česta putovanja iz razloga što smo ja, ali i moja obitelj zdravstveno osigurani na putovanjima, pokriveni smo u slučaju otkazivanja letova i hotela, koristimo karticu za cash bez provizije, a imamo i slobodan ulaz u lounge na svim svjetskim zračnim lukama. 

Alicante transfer 

Nakon nešto više od dva sata leta stižemo u Alicante. Već smo istražili da na izlasku iz zgrade zračne luke skrenemo desno i odemo na autobusno stajalište te čekamo autobus C6 za grad. Vožnja traje nekih 20-ak minuta i košta 4,50€. Smještaj smo odabrali preko Booking.com (usporedili smo cijene s Airb&b). Pet noćenja platili smo 344€.

Podijeljeni posao

Moj suprug je taj koji organizira letove, hotele i transfere, dok se ja bavim planiranjem što, gdje, kako i kada posjetiti sve što je vrijedno pogledati, te gdje idemo na papicu (po starom hrvatskom jeziku, ja planiram itinerary).

Zgrada u Alicanteu Alicante, Španjolska

Kako se kretati po gradu?

Grad je odlično povezan autobusnim linijama. Dobri stari Google Maps će vam pomoći u pronalasku informacija linije koju trebate koristiti. Ili kako doći pješice do nekog odredišta. Dio grada koji je vrijedan pogledati je relativno mali da ga možete i pješice obići. Na kraju krajeva, grad se najbolje i upozna „na nogama“.

Što smo uspjeli vidjeti i pojesti u 4 dana?

Četiri dana sam rasporedila tako da uspijemo vidjeti sve što želimo, a da ne trčimo od mjesta do mjesta. Vremenski dosta dobro isplaniram sve posjete znamenitostima i barovima/restoranima (ako mogu sebe pohvaliti), jer volimo zastati i osjetiti „vibe“ mjesta koji posjećujemo.  

Hodajući kroz naš kvart, osjetili smo španjolsku atmosferu svakodnevnice – lagana šetnja gradom, pa čak i ako vam se negdje žuri, zaustavljanje na obaveznu kavicu i nastavak dalje. Glavna destinacija prvog dana je Mercado Central, centralna tržnica, koju je dizajnirao španjolski arhitekt Francisco Fajardo Guardiola, čija je gradnja završena 1921. godine. Zgrada ima pravokutni tlocrt, s kružnim dodatkom, natkrivenom polukupastom kupolom. Na više katova raspoređeni su štandovi sa svježim voćem, povrćem, mesom, ribom, izborom suhomesnatih i pekarskih proizvoda, pića i kolača.

Odlaskom na ovu tržnicu, koja je „must see“, osjetite atmosferu ovog grada, kako diše. Jako je puno lokalaca koji svakodnevno dolaze u „spizu“, ali i znatiželjnih turista koji žele probati domaće specijalitete. Mi smo u jednom kutu otkrili dragulj, Aitana’s Corner Bar – tapas bar. Kada vidiš da lokalno stanovništvo konzumira hranu u baru/restoranu, znaš da si izabrao dobro mjesto. I nismo se razočarali, čak štoviše,  vraćali smo se svaki dan jer imaju veliki izbor tapasa. I nije to onaj „suhoparni“ tapas s komadićem kruha i nešto na njemu. To su prave male tapas porcije poznatih španjolskih specijaliteta. Crno kućno/stolno vino je jako dobro.

O hrani ne moram puno govoriti, osim spomenuti da smo probali svježe kamenice, Jakopove kapice, krompirove tortilje, salata od hobotnice, od morskih plodova, patatas bravas, carsko meso na dva načina, škampi u maslinovom ulju i češnjaku, bikov rep polagano pečen u fenomenalnom šugu… Savršenstvo okusa, ugodna atmosfera i ljubazno osoblje. Pričaju izvrsnim engleskim jezikom, ali smo ih mi iskoristili kako bi prakticirali naš zahrđali španjolski jezik. Lokalci uvijek pozitivno reagiraju na naš španjolski jezik. Ručak za nas dvoje uz čašu vina i bocu vode (sva tri puta) je bio cca 30-35€.

Povrće na tržnici Hrana u restoranu

Pri povratku u naš apartman prolazimo kroz poznatu (Instagram) lokaciju, Calle San Francisco. Ne tako davno ta ulica je bila utočište ilegalnih trgovaca i uličnih prostitutki, a sada je pretvorena u živahnu pješačku zonu. Prije 20 godina mnogi su izbjegavali šetati tom ulicom, dok gradonačelnica Alicantea 2013. godine nije došla na ideju da osmisli prostor velikim skulpturama gljiva i prijateljski nasmijanim kukcima kako bi stvorila sigurno okruženje za zabavu obitelji. Zbog instagramske popularnosti je jako gužvovita. Najbolje ju je posjetiti u kišnim danima ili ranim nedjeljnim mirnim jutrima kada ima manje ljudi. Tada su gljive samo vaše.

Calle San Francisco Jelena u Calle San Francisco

Skrenete li u ulicu lijevo naići ćete na Pasteleria Oriental slastičarnicu koja je, vidi čuda, prepuna lokalnog stanovništva. To je uvijek dobar znak, ulazimo i biramo četiri kolača za 5€. Dobro će doći za naš večernji ritual – topla šalica kakaa i kolačić. Ovo je bila naša neobilazna slastičarnica kada bismo se poželjeli slatkog (svaki dan, pa vi zbrojite kalorije).

Drugi dan nas je okupala kiša, no to nije bio izgovor da se ne ode u Ramen Toyaki, azijski restoran u kojem možete uzeti „take away“. Porcija Ramena i Katsu Curry piletine te gyoze i dumplingsa koštala je 32€. Porcije su bile dovoljno velike da smo odradili nezaobilaznu španjolsku siestu punih trbuščića.

Hrana koju smo otkrili u prva dva dana je bila sve što smo očekivali tako da smo se ovim mjestima vraćali iz dana u dan. Provjereno, sigurno.

Treći dan smo istraživali dio obalnog područja: Parque de Canalejas i glavnu šetnicu grada Explanada de España

Jelena u Parque de Canalejas Drvo u Parque de Canalejas

Nekako se nadovezuju jedna na drugu i protežu duž obale, paralelno s lukom grada. Riječ je o najstarijem parku u Alicanteu čija je najupečatljiva značajka zbirka masivnih stabala fikusa (canalejas), od kojih su neka stara više od jednog stoljeća. U mnogim našim kućama ove biljke se smatraju kućnim. Meni je fascinantno vidjeti da ovdje rastu na otvorenom i da je veličina nestvarna. U Alicanteu gdje god pogledate naići ćete na ova ogromna stabla. 

Kultna šetnica Explanada Kultna ulica Explanada u Alicanteu

Kultna šetnica Explanada obrubljena je redovima palmi, a njeni pločnik sastavljen je od 6,6 milijuna trobojnih mramornih pločica koje tvore valoviti mozaik. Sigurna sam da je ljeti krcata ljudima koji traže hlad između redova palmi. Duž 600 metara šetnice možete vidjeti stare zgrade s ukrašenim fasadama. Izdvojila bih Casa Carbonell, rezidencijsku zgradu, koja je primjer moderne arhitekture iz 1920. godine. Izdvaja se s nekoliko kupola koje se uzdižu prema plavetnilu neba. Nekada je na tom mjestu bila gradska tržnica, a gospodin Carbonell, nakon što se obogatio za vrijeme Prvog svjetskog rata (?), sagradio je velebnu zgradu jer je htio imati mjesto u kojem će odsjesti prilikom dolaska u Alicante. 

Casa Carbonell Casa Carbonell

Odmah nakon ove zgrade ulazimo u unutrašnjost stare jezgre grada. Prolazimo pored Ajuntament d’Alicant, zgrade Gradske uprave, te nastavljamo dalje do barokne Cocatedral de Saint Nicolas. Kada putujemo imamo običaj posjetiti mjesta molitve, bez obzira na religiju. Unutar zidova, mir, utjeha, molitva, zahvala našim anđelima čuvarima što su bili dio naših životnih putovanja i što nas sada čuvaju s nebeskih visina. Te građevine su najčešće nekoliko stoljeća stare i arhitekrura i grandioznost nas uvijek iznenade. Ova katedrala nije ogromna, ali ima svoj šarm.

Cocatedral de Saint Nicolas Oltar u Cocatedral de Saint Nicolas

Kad smo već kod šarma…

Kvart Barrio de Santa Cruz je šarmantna stara jezgra grada, živahna četvrt puna karaktera, s uskim ulicama, šarenim fasadama i mnoštvom malih restorana i barova u kojima možete uživati i posmatrati kako grad teče. U ulici Calle San Rafael nalazi se nadaleko poznata Casa San Rafael. Najslikovitije mjesto ispred kuće na stepenicama i pročelju ukrašenim prepunim tamnoplavim teglicama s cvijećem, što joj daje štih nadahnut Grčkom. Među zelenilom i sezonskim cvijećem, u plavim posudama uočit ćete stabla žada, palme, aloa veru i raznovrsne sukulente i kaktuse. Nitko ne može osporiti jedinstveni šarm ove kuće. Vlasnica kuće pozdravlja donacije, ubacite koji cent u kanticu, kako bi ljepota ovog malog kutka nastavila cvjetati. 

Calle San Rafael Casa San Rafael

Zadnji dan prije našeg povratka ostavili smo za odlazak u obližnje mjesto, Elche koje je poznato po Parque El Palmitas, najvećem parku palmi u Europi koji broji više od 200.000 palmi. Nažalost, park je bio zatvoren na par dana radi godišnjeg održavanja. Očigledno i parkovi trebaju „beauty sleep“ i malo manikure. Nigdje na web stranicama niste mogli vidjeti informaciju da je park zatvoren. Obratite pažnju koju međugradsku liniju ćete uzeti (uzmite C1 ili L250, nipošto C6) kako se ne biste našli na drugom kraju parka od 500ha te da ne uspijete vidjeti niti Basilica de Santa Maria

Playa del Postiguet

Ali, ništa zato, uči se na greškama… Vratili smo se u Alicante. Šetajući kroz staru jezgru, došli smo do Playa del Postiguet. Prošetali smo se šetnicom uz more i zabavljali se gledajući Britance koji su se sunčali i kupali u moru (prvi tjedan ožujka!?). Umjesto da smo sjeli u bar i jeli sladoled ili pijuckali koktele kao drugi posjetitelji, mi smo sa sobom ponijeli piknik. Uživali smo na suncu (uz obavezan SPF, naravno) ležući na pijesku, grickajući selekciju sireva, pršuta, maslina, koktel rajčica… Nakon mini sieste na plaži platili smo ulaznicu za lift (2,60€) Ascensor del Castillo de Santa Barbara te u vrlo kratkom vremenu podigli se na tvrđavu Castillo de Santa Barbara. Unutar tvrđave možete pogledati izložbe i upoznati se s povješću mjesta. Pristup starim tamnicama, cisterni i bolnici moguć je samo ako rezervirate službeni obilazak tvrđave. 360° pogled koji se pruža sa litice omogućuje vam da uživate u pogledu na grad i Mediteran koji se širi pred vašim pogledom. 

Castillo de Santa Barbara Castillo de Santa Barbara

Podvucimo crtu

Alicante možda nije na wishlisti mnogima, ali je šarmantan mediteranski gradić koji relativno nije skup, čija je zimska klima blaga i u kojem možete vidjeti dragulje – mjesta koje oduševe vizualno i definitivno okusima. 

Španjolska strana: ukupno na transfere i lokalni transport, hranu (uključujući napojnice) potrošili smo 256€. Smještaj smo platili 344€.

Hrvatska strana: Ryanair (prioritetne) povratne karte s rezervacijom prednjih sjedala, Flixbus (povratna), Bolt – 295€


Autor naslovne fotografije: © Dean Milenkovic from Unsplash

Travel Advisor

Posjetite naš YouTube kanal.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima Savjetnik za putovanja Travel AdvisorSavjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.