???? ??? ???? ????? ??????? ? ?????? ?????? ???? ?č? ??????? ???????????
Nakon povratka u beli Zagreb grad iz „bijelog svijeta” zaista imam potrebu napisati bar nešto o toliko fascinantnom gradu kao što je New York.
Puno Vas me pitalo za dojmove, drago mi je vidjeti da poneki ipak čitaju ove moje škrabotine i baljezganja malene Cvite koja se smuca po svijetu pa evo.
Prvi put u New Yorku
Pristupite ovome kroz prizmu osobe koja, osim Broadwaya (što je zaista bilo ostvarenje dječjeg sna) i fantastične glazbe koju nam je u naslijeđe ostavila ova gigantska zemlja, nikad nije bila, kao većina, zaluđena Amerikom, američkim načinom života, filmovima, MTV-om, coca-colom (koja je čak i uspješno iskorištena kao sredstvo za čišćenje sanitarnog čvora) i hamburgerima (živjela mamina juha nedjeljom – ona prava što se kuha tri sata). Sasvim samokritično i objektivno mogu izjaviti da ne znam ni ono što bi spadalo u opću kulturu ove zemlje, ni glumce, ni filmove, ni serije.
Godine odlaska u mračne kutove kina Tuškanac i nikad prežaljenog kina Europe, a ne u Cinestar, ipak su ostavile traga. Cijeli život slušam ljude oko sebe kako im je New York na top listi prioriteta, a meni u duši antika, romantični jug Španjolske, melankolična Rusija, ljubav prema Italiji, ciganska čerga i ritam luzofonski amerike, urođena balkansko-mediteranska srdačnost i luzofonski saudade.
Nerw York je džepna verzija svijeta
Ono što nisam očekivala je da ću upravo u New Yorku na neki način doživjeti i osjetiti sve to. Jer, New York po meni, zapravo nije grad. On je džepna verzija cijelog svijeta.
Već na prvi prelazak rijeke Hudson u mraku su se nazirale siluete gorostasnih zgrada, šuma svjetala i betona, koja je sasvim suprotno mojim očekivanjima, djelovala estetski zanimljivo i gotovo pitomo.
Pri povratku na JFK aerodrom te iste zgrade su mi djelovale gotovo minijaturne naspram onih koje sam vidjela na Manhattanu. Moglo bi se reći da New York kod pojedinca promjeni percepciju visine, a također lijepo istegne vratne žile nakon dugog leta jer vam je pogled stalno uperen u smjeru stratosfere.
Kretanje bi u svakom slučaju trebalo biti oprezno da vas u nezasitnom ljudskom mravinjaku ne pregazi pješak. Da, tako je, pješak. Još jedna neočekivana komponenta grada je da promet i automobili nisu kaotični kao što sam dobila dojam kroz holivudske filmove; vjerojatno posljedica američkih pomodnosti tužakanja za sve i svašta… evo kao da čujem Gruntovčane kako zazivaju fiškale… ili Ally Mcbeal.
Očekivah prometnu kombinaciju Palerma i Tirane, kad ono – opa – sigurnost na cesti. Nekolicina vas me pitala za buku. Grad sigurno nije tih, no nakon Ria de Janeira gdje se dožive apsolutno sve dimenzije i sfere buke, New York je još OK. Prelazite cestu na bijelo, a ne na zeleno.
Kozmopolitizmopleksan
Uz wc školjke, način plaćanja karticom (swipe), mjere za temperaturu, težinu, visinu i kilometražu, količine tekućine, ima puno različitosti od naše svakodnevice. Bez obzira na to sve, na ulici se osjećate nekako poletno, ležerno, jednostavno se stopite s tom nevjerojatno šarolikom ljudskom paletom svih rasa i jezika. Držim da bi pojam nacionalizma u New Yorku kozmopolitizmopleksan. Jednostavno me oduzela tolika količina kozmpolitizma.
Completely overwhelmed… in a positive way.
Ako bi spol Rima bio stasiti muškarac, a Seville lijepe žene, New York bi bio i žena i muškarac i transeksualac i svi spolovi koje možete složiti kao kromosomsku lego kockicu.
Grad ( ili svijet za sebe ) zaista nudi puno toga, kao turist može danima istraživati i apsolutno može naći nešto što će mu ostaviti zanimljiv dojam. Pređosmo preko 100 kilometara pješke uzduž i poprijeko u 7 dana, a opet imam utisak da se vratim u okrilje Velike Jabuke i više puta, da bih mogla toliko toga doživjeti i vidjeti.
Uz Broadway, kojeg bih subjektivno istaknula na prvom mjestu (prava čarolija) na drugo mjesto bih stavila vrlo jednostavno – ulice New Yorka. S jedne strane, ma što uopće pisati o New Yorku kad bi sama živopisnost tih ulica mogla ispisati knjigu svaki dan. Pod šljaštećim neonskim svjetlima Times Squarea, tim kapitalističkim reflektorima, zaista se i osjećate kao protagonist nekog holivudskog filma, a opet ste minijaturni kao David pred Golijatom naspram futuristički impresivno visokih staklenih gorostasa, istih onih od kojih vas može zaboljeti vrat.
Vizure ulica
Gledajući u neonske vizure ulica, na spomen mi dođe naš Nikola Tesla, koji je kao i jedan od brojnih, imigrirao i izdahnuo u ovom gradu. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni tih neonskih života ala. Koliko imigranata je tako ispisalo stranice svog zivota ovom gradu. Po nekim statistikama 30-40 posto Njujorčana ne priča engleski doma. Prava kula babilonska. Po visini i po jezicima te po nazivima kvartova, Little Italy, Little China, Little Korea itd. U suštini – Little World. U financijskom smislu – Big World – jer grad doslovno spava na zlatu koje je zakopano ispod njega.
Kolijevka kapitalizma
Sa svim dobrim i lošim stranama. Kad malo okrenemo stranicu povijesti, pročitat ćemo da su Indijanci nametljivim i agresivnim kolonijalistima koji su im uništili dom, prodali Manhattan za svega 24 dolara. Danas za tu cijenu pojedete obrok u njujorškom restoranu. Kakav splet povijesnih peripetija. S jedne strane, Wall Street, s užurbanim poslovnjacima, ogromnim zastavama i aktovkama izljudovitostiileptični napadaj kapitalizma dok s druge strane u ljudovitosti metroa primijetite tako tužne i životom izmorene oči prosjaka koje vas snuždeno zamole za koji dolar da popiju kavu za blagdane. Kavu. Običnu kavu. Onu iz Starbucksa uz koju ne morate tražiti čašu vode jer već imate previše vode fascinatnog ću zaboraviti te oči jer su nažalost i one dio ovog fascinatnog grada. Oči radi kojih sam osjetila grizodušje što se svi ne mogu veseliti maminoj juhi, koja se kuha tri sata. Takve oči nam bar pokažu koliko možemo biti zahvalni u životu.
Zahvalna sam i sretna što sam posjetila ovaj čudesni grad. Neću mu reći doviđenja, već „do idućeg puta”.
