Autor: Sara Šipicki
Sultanat Oman
Na sjeveroistočnom dijelu Arapskog poluotoka nalazi se zemlja koju s pravom nazivaju “Švicarskom Bliskog Istoka”. Riječ je o Sultanatu Omanu, državi koja je u proteklih 50 godina prošla, prema mišljenju UN-a, najbrži i najintenzivniji proces modernizacije. No, unatoč istom, za razliku od svojih ostalih bliskoistočnih i zaljevskih susjeda, i dalje je zadržala svoj tradicionalni arapski vibe. I dalje relativno nepoznata u očima zapadnih turista, koji uglavnom hrle prema raskoši Dubaija i Abu Dhabija u susjedne Ujedinjene Arapske Emirate, Oman predstavlja savršenu protutežu ostatku Bliskog istoka.
Nakon pomnijeg internetskog istraživanja države Oman, naša originalna ideja o sedmodnevnom putovanju i proslavi Nove godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima vrlo je brzo evoluirala u dvotjedni Dubai-Oman itinerar, prožet izazovnim COVID-19 regulacijama. Međutim, upravo je to učinilo ovo iskustvo posebnijim. U nastavku donosimo impresije i sugestije za prekrasni Sultanat Oman, državu koju ćemo ponajprije pamtiti po najtoplijim i najsrdačnijim ljudima koje smo ikad upoznali.
Krenimo s tehničkim informacijama i sugestijama
Transport
Iz budžetnih razloga, u Oman smo došli autobusom iz Dubaija nakon proslave Nove godine. Logistika oko autobusa nije bila baš jednostavna zbog manjka informacija i viška dezinformacija na internetu. Naime, posvuda je navedeno kako je put autobusom između Dubaija i Muscata, glavnog grada Omana, praktički nemoguć jer su autobusne linije obustavljene zbog pandemije. To je samo djelomično točno. Obustavljene su, naime, linije omanskog prijevoznika Mwasalat. Puno manje poznata kompanija Al-Khanjry dva puta dnevno, svakoga dana, prevozi putnike od Dubai Deire do muscatske četvrti Ruwi. Karte je nemoguće kupiti preko interneta već se moraju uzeti direktno na Deiri u njihovoj živopisnoj poslovnici. Cijena za jedan smjer je 10 riala (173 kune), putovanje traje cca 8 sati, od čega 5 sati odlazi na čistu vožnju, a čak tri sata traju procedure na graničnom prijelazu, koje uključuju i detaljni carinski pregled sadržaja prtljage. Sve u svemu, naporno, ali vrlo zanimljivo iskustvo.
Dokumenti
Prema službenim naputcima (https://www.dfa.ie/travel/travel-advice/a-z-list-of-countries/oman/), sa sobom smo imali:
- PCR testove s QR kodom na engleskom jeziku, stare do 72 sata (napravljeni u Dubaiju, u Hrvatskoj je navodno teže pronaći laboratorij koji izdaje PCR rezultate s QR kodom),
- potom dokaz o cijepljenju (EU digitalna COVID potvrda) jer isključivo cijepljeni putnici ne moraju u karantenu te
- putno zdravstveno osiguranje koje pokriva liječenje COVID-a do 30 dana (uzeli od Allianza).
Putno zdravstveno nam na kraju nitko nije pogledao, dokaz o cijepljenju i PCR jesu. Što se tiče vize, ona je free on arrival za državljane Republike Hrvatske ukoliko ostanak nije duži od 14 dana (https://fm.gov.om/visitors/entry-visas/). Za free vizu tražili su nas samo da pokažemo potvrdu o rezervaciji smještaja u Muscatu (prve dvije noći). Stranice navode kako je potrebno predočiti i povratne karte, mi ih nismo imali (autobusna agencija prodaje samo jednosmjerne), no nitko nas nije tražio da ih pokažemo. Prema službenim naputcima, sve smo dokumente uploadali u e-mushrif platformu, no ni to nam nitko nije pogledao.
Itinerar
Napravili smo kružni roadtrip po sjevernom djelu zemlje (ovo je najklasičnija ruta koja se može pronaći na internetu):
- Dubai – Muscat (2 noći) – Wadi Shab – Sur (1 noć) – Ras Al Had – Bidiyah – Wahiba Sands pustinjski kamp (1 noć) – planina Jebel Akhdar (1 noć) – Birkat Al Mouz – Nizwa (1 noć) – Al Hamra – Misfat Al Abriyeen – Muscat (završna noć) – povratak busom u Dubai.
U tjedan dana, teško je vidjeti više od ovoga na intineraru. Posjet drugom najvećem gradu Omana, Salalahu, moguće je razmotriti ukoliko se ostaje duže ili ako ciljate na kakav kružni trip po južnom Omanu. Mi smo ga izostavili pa sada imamo odličan izgovor za vratiti se ponovno u Oman.
Vrijeme
Zimski period idealno je vrijeme za posjet Omanu. Temperature se kreću između 20 i 30 stupnjeva Celzijevih što je kud i kamo prihvatljivije od vrućih ljetnih mjeseci kada se temperature penju i do 50 stupnjeva.
Rent-a-car
Auto smo preuzeli na kraju avanture po Muscatu. Za sam Muscat, auto nije potreban – lokalni O-taxi je jeftin i pouzdan, a i naš lokalni vodič Marwan nas je tijekom većine dana vozio u svom autu. No, za daljnji roadtrip, rent-a-car je prijeko potreban jer je sustav međugradskog javnog prijevoza vrlo slabo razvijen. Cijene su vrlo prihvatljive, klasično vozilo ćete pronaći za 8-10 riala dnevno (cca 150 – 180 kuna), no ukoliko želite voziti po pustinji i/ili ići na popularnu planinu Jebel Akhdar, nužan je 4×4 što poskupljuje priču – teško ga je naći za manje od 450 kuna dnevno. Mi smo 4×4 iznajmili u NAB RENT A CAR za kojega imamo samo riječi hvale.
Opaska: povoljnije je iznajmiti auto od lokalnih rent-a-car kuća, izbjegavati internacionalne. Internetske stranice su im redovno slabe s infromacijama (NAB-ova je, doduše, dobra), no s tamošnjim se stanovništvom business lako dogovara putem WhatsApp poruka.
Muscat
U glavnom smo gradu proveli dva dana i odsjeli u Muscat Platinum hotelu u četvrti Al-Khuwair (jako dobar omjer cijene i usluge). Čim nas je autobus Dubai-Muscat u večernjim satima izbacio jedan kilometar od hotela, uvjerili smo se u istinitost tvrdnji o toplim i prijateljski raspoloženim Omancima. Hodajući prema hotelu s koferima, uočila su nas trojica random lokalaca. Inzistirali su da nam pomognu i ponesu sve stvari do hotela, bez ikakve šanse da sami nosimo ijedan komad prtljage. Sljedeći smo dan proveli uz lokalnog vodiča, mladog studenta Marwana (pronašli ga na Airbnb-ju: https://hr.airbnb.com/experiences/1166400). Obišli smo znamenitosti Muscata, upoznali se s omanskom poviješću i ono nama najinteresantnije, saznali puno o životu mladih u Omanu, običajima, obiteljskim odnosima itd.
Muscat – Wadi Shab – Sur
Nakon Muscata, slijedi 200 kilometara dug put prema ribarskom gradiću Suru (autoceste su odlične, bez cestarina). Sugestija je napraviti stopove na nekim od lokacija: Wadi Shab, Bimmah Sinkhole, Wadi Deyqah Dam, Qalhat…
Mi smo stali u Wadi Shabu, vjerojatno najpopularnijem omanskom wadiju (kanjoni/oaze). Ondje smo proveli dobrih pet sati diveći se prirodnim ljepotama koje su zapravo spoj suhog i surovog visokog kanjonskog krša i tropske oaze na dnu kanjona. Ulaz je besplatan, jedino je na licu mjesta potrebno platiti 1 rial (2.5 eura) po osobi, za prijevoz brodićem s jedne strane kanjona na drugi. Obzirom da je riječ o jednom od najpopularnijih omanskih prirodnih atrakcija, u Wadi Shabu ćete sresti brojne posjetitelje tijekom dana, posebice oko prvog bazena do kojeg je potrebno oko 40 minuta hoda/planinarenja. Stoga, ukoliko želite izbjeći gužve, krenite što ranije.
Sur
Ovaj šarmantni ribarski gradić uglavnom turistima služi kao spot za jedno noćenje između Muscata i Wadi Shaba te daljnjeg odlaska prema Wahiba pustinji. No, nas je očarao svojom arhitekturom i ljudima. Od mnoštva djece koji su se po samom ulasku o gradu htjeli družiti i slikati s nama, u njihovim očima neobičnim europskim turistima, preko cool i friendly osoblja Sur Hotela (1*, više prenoćište nego hotel), mora komunikativnih, slučajnih prolaznika, pa sve do gospodina imena Mubarak.
Kad nas je uočio kako hodamo centrom Sura, odmah nam je prišao i upoznao se s nama. Toliko mu se svidjela činjenica da su Hrvati posjetili njegov gradić, da smo tijekom cijele večeri i idućeg jutra s njim tumarali gradom, večerali i doručkovali na obližnjim plažama, pa čak i pod okriljem noći posjetili Ras Al Had rezervat, poznatu plažu koji posjećuju goleme oceanske kornjače kako bi izlegle mlade. Ujutro, pred sam odlazak iz Sura, odveo nas je u Dhow Factory, tvornicu tradicionalnih drvenih lađa, po kojoj je Sur poznat, i kojoj je danas glavni naručitelj država Katar.
Bidiyah – Wahiba Sands Desert Camp
Iz Sura smo se zaputili prema Bidiyahu, malom naselju uz rub pustinje Wahiba. Od tamo smo, po ispuštanju zraka iz automobiliskih guma, krenuli u pustinju prema Safari Desert Campu – jednom od dvadesetak pustinjskih kampova u Wahibi. Vjerovali ili ne, baš smo pogodili dan kada je u pustinji padala kiša praćena jakim vjetrom. Srećom, idućeg se jutra vrijeme stabiliziralo i proveli smo sate i sate uživajući na predivnim žuto-zlatnim dinama. Doručak i večera bili su uključeni u cijenu (150 eura za dvije osobe) šarmantnog smještaja u kampu koji imitira beduinski.
Jebel Akhdar Cliff House
Nakon pustinje, zaputili smo se prema “Zelenoj planini” lokalnog naziva Jebel Akhdar i zamjenili ljetnu odjeću zimskom (na visinama od 2.000 metara temperature su u siječnju između 0 i 10 stupnjeva). Za uspon na planinu potrebno je 4×4 vozilo. Na dnu planine se čak nalazi i policijski checkpoint na kojemu provjeravaju jesu li automobili uistinu s 4×4 pogonom. Ondje se nismo zaputili radi planinarenja, već radi posjeta jednom od najekstravagantnijih smještajnih objekata u kojima smo ikada odsjeli – 500 godina starom kamenom selu Al-Suwjara isklesanom pod planinskom liticom. (https://www.youtube.com/watch?v=1LIg42krAQU&t=523s – YouTube nas je doveo ondje).
Lokalna obitelj koja je do prije 10 godina živjela u tim šarmantnim, no za život teškim uvjetima, izgradila je nove kuće na drugom kraju litice. Tako je cijelo staro selo preuredila u turistički smještaj, koji je u potpunosti zadržao tradicionalni stil, bez pretjerene komercijalizacije. Ondje smo uživali u prekrasnim planinskim prizorima, družeći se do kasno u noć uz vatru s lokalnim žiteljima i ostalim turistima koji se se, poput nas, otisnuli u ovakvu planinsku avanturu. Bitno je naglasiti da, baš kao i nekada, ondje nema grijanja, pa je pranje kose i noćenje u kamenoj kući na 0 stupnjeva celsijusa bila avantura za sebe.
Birkat Al Mouz – Nizwa
Nakon tradicionalnog doručka pod liticom, s planine smo se spustili nazad prema nekoć glavnom, a danas možda najfotogeničnijem gradu Omana, Nizwi. Kratko smo se zaustavili u Birkat Al Mouzu radi PCR testiranja za povratak u Dubai i radi posjeta Falaj Al Khatmainu, povijesnom lokalitetu koji daje dobar uvid u izazovne sustave vodoopskrbe u suhim arapskim zemljama. U Nizwi smo odsjeli u prekrasnom tradicionalnom Antique Inn hotelu (85 eura noćenje s doručkom, za dvije osobe) koji se nalazi na fantastičnoj lokaciji u samom centru grada, na svega nekoliko minuta pješice od popularnog Nizwa Forta, Souka (tržnice) i Goat Marketa. Posjet Nizwi smo s razlogom isplanirali za četvrtak i petak, jer se ondje svakog petka u 7 ujutro održava živopisni goat market. Na njemu lokalno stanovništvo u temperamentnom stilu potencijalnim kupcima prezentira svoje koze (ali i krave i deve), nakon čega slijedi cjenkanje i eventualna kupnja.
Al Hamra i Misfat Al Abriyeen te povratak u Muscat
Nakon Nizwa Goat marketa i checkouta, zaputili smo se prema starim povijesnim gradovima Al Hamra i Misfat Al Abriyeen. U Al Hamri posjetili smo Bait Al Safah, “living museum” koji dočarava tradicionalni omanski način života. Nakon Al Hamre, uslijedio je kratki uspon do estetski sličnog Misfat Al Abriyeena, u kojemu smo se divili falaj sustavu navodnjavanja pod palmama i popili kavu u Misfah Old House sa simpatičnim turskim turistima. U kasnijim poslijepodnevnim satima krenuli smo natrag putem Muscata i odsjeli u nevjerojatno jeftinom 4* hotelu Golden Tulip Headington (35 eura noć za dvije osobe) koji se nalazi u četvrti Ruwi, tik uz autobusni kolodvor s kojega smo se sljedeće zore autobusom zaputili natrag u Dubai.
Lokalno stanovništvo
Neovisno o lokaciji, na putovanju su nas kontuinuirano pratili osmjesi lokalaca, selam alejkum od gotovo svakog slučajnog prolaznika, komunikativnost i znatiželja te dobar engleski jezik, bilo od lokalnih Omanaca, bilo od pripadnika neke od imigrantskih skupina, koji čine gotovo 50% cjelokupnog 5-milijunskog omanskog stanovništva. Turistička nerazvijenost ove države očigledno čini posjetitelja interesantnim u očima ovog prijateljski raspoloženog naroda. Nemoguće je zamisliti bilo kakav kriminal na omanskim ulicama, niti smo svjedočili ijednom neugodnom iskustvu. Kao što svi redovni putnici znaju, brojne su svjetske destinacije, manje ili više opravdano, brandirane kao države ljubaznih i susretljivih ljudi, no u Omanu ista ta ljubaznost i susretljivost poprima sasvim novo značenje i po nama bi trebala služiti kao primjer apsolutno svakome na planeti Zemlji.
Ovime smo stigli do kraja priče o Sultanatu Omanu, još uvijek neotkrivenom dragulju Bliskog istoka. Bacite oko na naš instagram profil za još bolji doživljaj destinacije: https://www.instagram.com/saraandmarin/
Fotografije i tekst: Sara Šipicki
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
