Autorica teksta: Marina Njerš
Jeste li čuli za Reunion? Otok, državu u Indijskom oceanu?
Reunion se smjestio 700 kilometara istočno od Madagaskara i 200 kilometara južnije od Mauricijusa. Francuski je prekomorski departman površine 2512 km2. Glavni grad mu je Saint – Denis gdje se i nalazi glavna zračna luka za dolazak na otok. Većina većih gradova dobila je ime po svecima – Saint – Pierre, Saint – Paul, Saint – Andre, Saint – Benoit, Saint – Louise, Saint – Joseph, Sainte – Suzanne, Sainte – Rose, Saint – Philippe,… Na otoku živi oko 800.000 stanovnika od čega trećina u glavnom gradu. Mjesta uz obalu povezana su vrlo dobrim brzim cestama, a u unutrašnjosti zbog vulkana i planina promet teče sporije, no mjesta su dobro povezana.
Kroz bogatu povijest kako se mijenjala vlast otoka tako su se izmjenjivali i nazivi otoka – zvao se Dina Morgabin, Santa Apolonia, Ile Bourbon, Ile Bonaparte i napokon Reunion. Godine 1997. postao je dio EU. Ta činjenica vrlo je važna jer hrvatski građani i skoro 9.000 kilometara daleko od kuće mogu koristiti telefon i mobilne podatke kao kod kuće te ga posjetiti samo s osobnom iskaznicom. Kako smo letjeli preko Budimpešte i Pariza nismo uopće napuštali europsko tlo do Reuniona. Let od Budimpešte do Pariza trajao je malo više od dva sata, a od Pariza (aerodrom Orly) do Reuninona 11 sati. Reunion se nalazi na južnoj polutci i pripada afričkom kontinentu.
Posjetila sam Reunion početkom listopada
Tada je tamo kraj zime, no po ničemu se nije moglo zaključiti da smo u zimskom dobu. Dnevne temperature su bile više od 28°C, a noćne nisu padale ispod 18°C. Barem u Saint – Pierru gdje sam bila smještena. Domaćini su mi rekli da je hladnije u planinskim dijelovima, a i najviši vrh imena Piton des Neiges (Snježni vrh) govori da je tako. Spomenuli su da već godina nije bilo snijega iako je planina visoka 3070 metara. Nemaju proljeće ni jesen.
Otok je vulkanskog porijekla s još aktivnim vulkanima koji eruptiraju svakih petnaest do dvadeset godina. Iako je otok turistički nerazvijen, malobrojni turisti koji ga posjećuju dolaze zbog vulkana i hiking staza. Upravo nedostatak turista daje otoku posebnu draž. Iz istog razloga nema mnogo hotela, shoping centara, čak je i suvenire teže pronaći.
Svakako preporučujem odlazak do kratera vulkana (postoji cesta do nekoliko lijepih vidikovaca, a i staza do samog kratera) i Kuće vulkana (u mjestu Le Tampon) gdje je na interaktivni način prikazan geološki nastanak otoka i djelovanje vulkana. Istočni dio otoka je slabije naseljen zbog slijevanja lave prema oceanu. Tamo je cesta (Route des Laves) nekoliko puta iznova građena, svaki puta na novom sloju lave koji je istekao iz kratera vulkana. Zanimljiva je i priča vezana uz crkvu Notre Dame des Laves koja je jedina ostala sačuvana pri isteku lave kroz mjesto (1977. godine). Preporučili su nam da posjetimo vulkan u jutarnjim satima jer ga kasnije prekriju oblaci te pogled nije tako veličanstven.
Reunion je vrlo bogat vegetacijom, nama vrlo egzotičnom i neobičnom
Sve ono lijepo cvijeće koje uzgajamo u teglama, na Reunionu raste slobodno u prirodi i dosiže veću visinu. Posjetila sam i jedan od brojnih botaničkih vrtova. Bila sam u Domaine du Café Grillé koji osim uživanja u bogatoj vegetaciji nudi i uživanje u kavi iz vlastite plantaže. U vrtu stanuje i endemski gecko kojeg je lako uočiti kako se sunča među cvijećem.
Na Reunionu ima velikih plantaža šećerne trske, ananasa, banana i vanilije. Šećerna trska osim prerade za šećer koristi im i za proizvodnju energije. Kao što i očekujemo, otok ima prekrasne pješčane plaže, no nisu sve za kupanje. Postoji velika opasnost od morskih pasa pa je dozvoljeno kupanje samo u lagunama. Većina plaža ima velika upozorenja zbog morskih pasa. Od prirodnih ljepota istaknula bih i prekrasne vodopade kojih je također puno. Mi smo posjetili Cascade des Anse. Posebno nam se svidio vidikovac nad morem gdje zbog formacije stijena postoji rupa u stijenama te valovi razbijajući se o obalu stvaraju prirodni fenomen u obliku gejzira (Souffleur de Saint-Leu).
Na Reunionu je rođen poznati francuski pisac Charles Marie Leconte de Lisle. Leconte je sahranjen na groblju u Saint – Paulu gdje je i grob piratu. Priče o piratima i robovima te robovlasničkim imanjima ima mnogo na Reunionu. Mi smo posjetili imanje najpoznatije robovlasnice gđe. Villèle – Musée de Villèle. Godine 1841., 12-godišnji rob Edmond Albius, s plantaže gđe. Villele, otkrio je da je vaniliju moguće ručno oprašiti. To je puno značilo za uzgoj te biljke. Vanilija je i danas jedan od najskupljih začina.
Istaknula bih i posjetu utočištu za bolesne kornjače Kélonia gdje su u akvariju smještene bolesne kornjače, a u centru uz akvarij prikazan život kornjača.
Na otoku većinom žive francuzi, no prisutne su i druge rase. Jezik je francuski, a engleski slabije govore. Dio stanovništva govori kreolskim jezikom. Osim katolika na otoku ima i ljudi drugih vjera. Posjetili smo džamiju i hinduistički hram.
I još o gastronomiji
Tradicijska jela su kreolska jela. Preporuka domaćina je jelo rougail saucisses (sušene kobasice u umaku). Probali smo i bouchons (jastučići od tijesta s mljevenim mesom). Jela su začinjena pa se uz svako glavno jelo poslužuje i riža da ublaži jake začine. Utjecaj Francuske vidljiv je na svakom koraku jer je mnogo pekarnica s francuskim pecivima, kroasanima i bagetima. Na tržnicama smo kupovali reunionski ananas (slađi od onog što kupujemo u Hrvatskoj) i uživali u neobičnom povrću. Mnogima ne znamo ni imena.
Osim kave probali smo i plavi čaj koji se priprema od biljke lat. naziva Clitoria Ternatea. Neobično je da plava boja čaja postaje ljubičasta nakon što se ulije sok citrusa. U supermarketima se vidjelo da smo na otoku jer su police bile poluprazne. Dostupnost proizvoda ovisi o opskrbi otoka.
Otok je svakako vrijedan posjete!
Fotografije: Marina Njerš i Martina Grgac
Autor naslovne fotografije: © Philippe Bout from Unsplash
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
