Road trip 2019 – Dolomiti
Sasvim neočekivano i sasvim slučajno dogovor je pao na Dolomite. Imali smo dva tjedna za pronaći auto u rent-a caru i smještaj za 3 noćenja. Čekala su nas četiri dana putovanja u nepoznato. Putovanja inspirirano mnogobrojnim slikama lokacija koje kao da nisu sa ove planete.
Ruta kojom smo išli vodila nas je kružno od Ljubljane preko Belluna, Trenta i na kraju Cortine d’Ampezzo. Prvo stajanje bilo je u Ljubljani gdje smo dočekali smetlare i otvaranje gradske tržnice – osim njih i nas, u 6 ujutro nije bilo nikog drugog.
Put smo nastavili prema Trstu jer je moja malenkost vidjela dvorac u stijeni i odlučili smo da nam to bude na ruti. Predjamski dvorac, malo niže od Postojnske jame, bio je sav obasjan suncem onako stopljen sa stijenom. Nismo se tamo predugo zadržavali, okinuli par slika i nastavili prema Bellunu.
U Belluno smo stigli sa donje strane rijeke. Gps nas je vodio prema centru, tako da smo se morali malo penjati da bi stigli do stare gradske jezgre. U to vrijeme se održavala Coppa d’oro delle Dolomiti, utrka oldtajmera, pa smo uspjeli i uslikati par tih ljepotana iz prošlog stoljeća. Belluno je simpatičan mali gradić, smješten na ušću rijeke Ardo, u podnožju Dolomita na 389m nadmorske visine. Nismo se predugo zadržavali, prošetali smo malo po centru, u turističkom infu užicali kartu i popili kavu na +35°C.
Krenuli smo prema Trentu, destinaciji u kojoj imamo prvo noćenje. Ruta nas je vodila kroz Levico Terme, dva velika jezera na kojima su talijani i mnogobrojni turisti pronašli rashlađenje.
Jezera su okružena hotelima i stazama za bicikliste, a na jezeru Lago di Caldonazzo moguće je čak i jedriti koliko je veliko. Napravili smo se ludi i parkirali na neoznačenom mjestu kao pravi balkanci, okinuli par fotki i krenuli dalje.
Trident ili Trento, grad na rijeci Adige bio je naše posljednje odredište prvog dana putovanja. Grad je dobio naziv prema tri brda koja ga okružuju, a mi smo odsjeli u hotelu Everest koji gleda na jedno od ta tri – Doss Trento, na kojem je smješten mauzolej Cesarea Battista. Središnji trg Trenta okružen je Pretorijanskom palačom i gradskom katedralom. Iako i nije bilo previše ljudi, jedva smo pronašli slobodan stol za kasnu večeru. U svakom slučaju, Tretno je grad koji nudi mnogo sadržaja i možda bi jedan cijeli dan bio dovoljan da se sve bitno obiđe.
Idući dan, nakon doručka u hotelu, dvoumili smo se između odlaska prema Canazeiu, gdje se nalazi najviši vrh na Dolomitima – Marmolada, i odlaska prema Bolzanu i jezeru u pokrajini Alto Adige. Odluka je pala na jezero. Trebalo nam je oko 3h vožnje uz gust promet na autocesti za Bolzano i gužvu na lokalnim cestama poviše Brixena.
Iznenadilo nas je to da je cesta za samo jezero bila zatvorena od 10h do 15h. Prometni redar nam je rekao da možemo proći ili busom ili propusnicom od hotela. Vratili smo se nazad prema dva hotela koji su bili uz samu cestu, nasuprot autobusne stanice. Strateška pozicija, reklo bi se. Ekipa iz hotela nam je rekla da imamo dvije opcije: platiti 10€ parking kod njih i čekati bus (parking nije značio i da imamo slobodan prolaz u bus) ili pojesti nešto u njihovom restoranu i onda dobijemo famozni „pass“ za auto. Ručak je, naravno, koštao više od parkinga, ali smo pričekali da prođe kiša i krenuli odmorni prema jezeru. U totalnoj nevjerici nas je i tamo dočekao parking od 6€, ali kad smo vidjeli koja je to ljepota, doista vrijedi svaki euro.
Jezero nas je u potpunosti oduševilo. Raj na zemlji bio bi najbolji opis. Nijedno jezero nakon tog nije bilo niti blizu ljepoti kojom nas je Lago di Braies dočekalo. Samo jezero okruženo je planinama koje se reflektiraju na njegovoj površini. Može ga se obići u cijelosti zbog staze koja ga prati duž obale.
Četiri sata kasnije, još uvijek opijeni ljepotom, krenuli smo prema mjestu Borca di Cadore, gdje smo rezervirali hotel. Preko klanaca i usputnih jezera, prošli smo kroz Cortinu d’Ampezzo, najskuplje i najpoznatije skijalište u Italiji. Nismo se zaustavljali, put nas je vodio prema slijedećem naselju, San Vito di Cadore i nazadnje u Borcu.
Borca je puno manje mjesto od Cortine, no kako nisu jako udaljene jedna od druge, jeftinija je opcija što se tiče smještaja. Sami hotel nalazi se poviše glavne ceste, udaljen od buke i okružen šumom. Ipak, nije zgorega reći da nas je hotel bacio u prošlost, točnije u socijalizam, gdje je očito zapeo. Ali osjećaj prošlog stoljeća, propadanja i bliskog ruba siromaštva par kilometara od mondenog centra su bili baš pitoreskni.
Slijedeće jutro zaputili smo se prema San Vitu, gdje smo se opremili pecivima i popili odličan kapućino, te smo preko Cortine krenuli prema jezeru Misurina. Samo jezero nije nas se dojmilo tako da smo put nastavili prema Tre Cime di Lavaredo, vrhu od 3000m. Cijena parkinga iznosi 30€, no tko broji, već smo se naviknuli. Naš rentani Renault Captur je jedva u 1.brzini ispeljao posljednji uspon do parkinga podno vrha Tre Cime. Pogled na klanac i na vrhove nas je ostavio bez daha, doslovno i figurativno. Kao da se nalazite na Marsu, a u daljini vidite Mordor ispunjen špičastim vrhovima ogoljenih stijena.
Zbog veličine i masivnosti planine, koju nije moguće dočarati fotografijom, shvatite koliko smo mi ljudi mali i beznačajni. Široku stazu koja nas vodi od prvog doma prema vrhovima, prošli smo u manje od dva sata. Kad se dođe do samog vrha, vidimo drugu stranu na kojoj su dva druga planinarska doma i staze koje vode do njih. Osim tih staza, postoje i pokrajnje staze na kojima se može istraživati, tako da doslovno možete cijeli dan provesti tamo i lutati po stazama koje nisu zahtjevne. Jedino čega se treba paziti je sunce. Nikamo bez kreme za sunčanje!
Sa vrha se prostire pogled s jedne strane na već spomenuto jezero Misurina, a sa druge na jezero u gradu Auronzo di Cadore. Dan je bio dug, pa smo imali vremena spustiti se prema Auronzu, prošetati uz obalu jezera i pojesti u lokalnoj taverni. Nismo se htjeli vraćati istim putem prema hotelu, pa smo od Auronza krenuli po lokalnoj glavnoj cesti koja vodi za Belluno. Uz glavnu cestu su načičkana mala starinska naselja, tipične talijanske arhitekture, no začudo pune života i „svijeta“. Nakon manje od sat vremena vožnje, vratili smo se u hotel.
Naš zadnji dan road tripa u Dolomitima bio je rezerviran za plan puta prema Zagrebu uz posjete lokacijama koje su nam bile na ruti. Prva lokacija, na samoj granici sa Italijom i Slovenijom, Laghi di Fusine, dva jezera okružena planinama. Oba jezera su vrijedna posjećivanja, što zbog ljepote, što zbog sportskog turizma koji se u tom dijelu nudi.
Na ruti prema Zagrebu skrenuli smo za Bled, u kojem je bila takva gužva da je bilo nemoguće pronaći slobodan parking, pa smo se umjesto na jezero, zaputili prema Bledskom dvorcu. Parking je 3€, a ulaz u dvorac 11€. Iskoristili smo to vrijeme za obilazak oko dvorca sa kojeg puca pogled na jezero.
Nakon Bleda uslijedila je vožnja prema Zagrebu i vraćanje u realnost. U ova četiri dana nas je cijeli put, sa troškovima, hotela, rent-a-cara, benzina i ostalih troškova, po osobi koštao oko 2.000,00kn dijeljeno na tri osobe. Svaki dio koji smo vidjeli je poseban i možda najbolji „preview“ svega onoga što se može vidjeti i doživjeti na Dolomitima. Ne sumnjam da su većini ljudi zanimljiviji zimi, zbog poznatih skijališta, ali vizure koje su nas cijelim putem pratile, nevjerojatna ljepota planina, definitivno su dokaz da su Dolomiti mjesto koje privlači u bilo koje doba godine.
by: Maja Šivo
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/najbolje-talijanske-slasticarne/