Bratislava zimi
Kako doživjeti grad u sedam sati
13 sati poslije podne, iskrcavanje iz busa na popularnom Mostu SNP. Odmah po izlasku Bratislava nam poklanja prizor letećeg tanjura poznatijeg po imenu Regal Rooftop UFO i lagano paduckanje snijega. Obećale smo si posjet istome nakon razgledavanja starog grada, koji je eto odmah preko puta stanice.
Dvije minute hoda i grad nas je uspio pridobiti. Svakom ulicom, korakom, svakim pogledom na zgrade, crkve, prozore, dojam je jači. Čak smo se kvakama na vratima divile.
Prvo smo obišle katedralu sv. Martina za koju je upad besplatan a ima i organizirane ture za turiste. Ništa posebno velika ali zato je bogato uređena.
Nekoliko koraka dalje, došle smo do Michalska brana, prolaz iz 14. stoljeća ispred kojeg zastanemo, buljimo, divimo se. Kako smo prošle kroz njega tako smo i ostale u tom stoljeću. To je po meni poanta grada.
Ulice su prohodne, bez prevelikih gužvi, sudaranja, mogućnosti ostanka bez oka od štapova za slikanje. Puno je malih ulica, koje vode u još manje ulice i jednostavno teško je odabrati jedan smjer i pratiti ga. Svaka nešto nudi, barem jedan kip, spomenik, zanimljiv restorančić ili ”cozy” kafić, tako da smo se prepustile čistom skitanju. Bratislava zimi pruža čiste poglede
Ne više od nekoliko koraka i naletimo na mali i zanimljivi spomenik Čumila ispred kojeg je toliko turista željnih fotografije s istim bilo, da smo samo prošetale pored njega bez i jedne zabilježene fotke jer noge nepoznatih ljudi mi nisu previše zanimljive.
Polesnjaci posebno podražavaju osjet mirisa sa začinom čiste kulture pa s tom premasnom palačinkom i već polako promrzle nastavljamo do štanda gdje se možemo ugrijati – kupujemo umjesto vina dovoljno jaki rum za naše žedno nepce i pothlađeno tijelo.
Kružimo gradom, malo se gubimo, malo se nalazimo i produžujemo do Bratislavski hrad, dvorca na brdu do kojeg nam je poprilično dugo trebalo ne znam zbog uzbrdice i stepenica, zaleđenog betona, jakog ruma ili svega zajedno u kompletu.
Dvorac nam je još draži postao s Bratislavom i kompletnom Slovačkom jer je svake nedjelje ulaz potpuno besplatan. Poprilično je veliki, pun umjetnina s dozvoljenim slikanjem bez blica.
UFO rooftop
Nakon dvorca uz još pokoje lutanje i gubljenje po gradu, kruženja više puta po istim ulicama i zaustavljanjem pored istih kipova i skulptura, usputno ostavljanje intervjua za njihove vijesti, tri sata prije polaska nazad za Beč ostavile smo vrijeme za hot spot Bratislave; NLO rooftop. Vožnja u oblake traje svega 20 ak sekundi.
Dah na vrhu oduzimaju tri stvari: pogled na grad, strah od visine zbog pogleda i razoran vjetar zbog kojeg ne želiš više pogled jer znaš da nemaš krila a i zbog kojeg fotografije poprilično loše ispadaju jer razvijaš vještinu čvrstog stiska mobitela priljubljenog uz tijelo s pokušajem slikanja. Ne šalim se.
Unutar objekta nalazi se restoran i bar s pogledom kakvog možeš samo zamišljati dok ne iskusiš., neću se ni potruditi opisati ga jer neće zvučati onako kakvo je.
Naručujemo ukusno domaće slovačko vino i uz ”nazdravljanje” u oblacima i pogledom na milijun malih titravih svjetla na visini od 95 m shvaćam kako smo rođeni u tako malim tijelima u kojem uspijemo osjetiti tako veličanstvene doživljaje.
Ps. sedam sati je dovoljno za osjetiti duh grada čak i ako provedeš tri sata u NLO-u 😉 Bratislava zimi je zanimljiva kao i u drugo doba godine.
U kategoriji je najboljih dvodnevnh izleta. U Bratislavi se može ostati i duže i detaljno je istražiti.
Ana Dokoza
Posjetite naš YouTube kanal.
