Autor teksta: Mario Jukić
Prava ravna Slavonija
Tako bi bilo najjednostavnije opisati prostor na kojem leže gradovi Belišće i Valpovo. Ondje ima dobrog kulena, rakije od domaće šljive valpovke, Drava je ondje najljepša, a sve je premreženo dobrim biciklističkim stazama pa se cijelo područje lako može istražiti na dva kotača. Sve je ravno, pa je savladavanje većih distanca izaziva puno manje napora nego u nekim brdovitim krajevima.
Najbliže brdo im je u mađarskoj Baranji – vinorodni Aršanj kod Vilanja, a blijedi obronci Papuka naziru se samo sa rubnih dijelova njihova atara. Ondje su u skladnoj kohabitaciji i tradicija (Valpovo) i slavonski kozmopolitizam nastao za vrijeme K.uK. monarhije (Belišće) kada je plodno međurječje Save i Drave privlačilo brojne doseljenike.
Ova su dva gradića srasla jedan uz drugog u sjeveroistočnom dijelu Slavonije. Toliko bliski, a ujedno i toliko različiti zapravo su dva kontrastna mikrokozmosa. Valpovo je „staro“ naselje čija povijest datira do rimskog Iovaliuma i koje ima višestoljetni kontinuitet feudalnog, a kasnije administrativnog središta, a Belišće je najmlađe naselje u Slavoniji koje ima status grada, reprezentativan primjer greenfield start up urbanog projekta nastalog lukrativnim eksploatacijom stoljetnih slavonskih šuma hrasta.
Cilj ovog teksta nije detaljizirati na povijesnim i (mikro)identitetskim temama, već dati preporuke što vidjeti, obići, doživjeti u Belišću i Valpovu, a za one koji ipak žele znati više o ambijentalnoj povijesti Belišća i Valpova (kao uvod u destinaciju) esej na tu temu (za one koji žele znati više) se nalazi na poveznici.
Đir po Belišću
Trend pretvaranja stanova u apartmane nije zaobišao ni Belišće i Valpovo. Smještaja je sve više i stalno se otvaraju novi. Preporuka za smještaj na ovom području su Industrial Belišće Hotel ili Hotel & Restoran Park Valpovo. Industrial je smješten tik uz jednu od belišćanskih radničkih porti – ulaza u industrijski krug u kojem se nekoć nalazio socijalistički gigant – Kombinat Belišće koji je u jednom trenutku imao više zaposlenika no što je mjesto imalo stanovnika. Ovaj smještaj ima i svoj restoran koji namjerno asocira na radničku menzu. Ondje se mogu kušati radnički klasici kao što je grah s kobasicom, jela karakteristična za ovo područje kao što je fiš paprikaš, a i neka jela koja su donijeli doseljenici u Belišće kao što je lička šnicla.
A otkud Ličani u ravnoj Slavoniji? Belišće je nastalo tako što je poduzetnik Salomon Heinrich Gutmann kupio od valpovačkog vlastelina 41 tisuću jutara šume i 1884. godine i sagradio pilanu s osam gatera. U to vrijeme drvo se rušilo manualno, a brojni Ličani lutali su diljem bivše monarhije sa svojim sjekirama u potrazi za poslom pa je dobar dio njih u konačnici i završio u Belišću. Jedina zavičajna udruga koja djeluje na području Belišća i Valpova je belišćanska udruga Ličana „Vila Velebita“ koja revno njeguje uspomenu na drevni kraj.
Stara belišćanska urbana legenda govori da su Belišćani zapravo potomci ličkih radnika i mađarskih djevojaka lakog morala. Zanimljivo je da je 1910. godine, svega četvrt stoljeća od osnivanja pilane Belišće, imalo 1566 žitelja, a da je najzastupljeniji govorni jezik bio mađarski (36%), potom njemački (29%) i tek onda hrvatski (25%).
Industrial je smješten u širom centru Belišća i pješke možete napraviti đir po gradu. Odmah iz Industriala uočiti će te palaču Gutmann. Napravljena je 1905. godine za potrebe stanovanja, ali nikada nije služila u te svrhe. Sagradio ju je Salomonov sin Edmund po nacrtu bečkog arhitekta Ernsta von Gotthilfa za svog sina Artura i njegovu suprugu barunicu Štefaniju. Ona je bila navikla na mondeni život u Budimpešti i ostalim europskim prijestolnicama toga doba, a ni monumentalna historicistička palača sagrađena upravo za nju i njenog supruga nije joj bio dovoljan motiv za selidbu u Belišće.
Danas je u toj zgradi smješten interpretacijski centar industrijske baštine i gradska knjižnica pa svatko u prolazu može zaviriti u nju. Neposredno uz palaču Gutmann nalazi se i čuvena pekmez ulica. Radi se o kompleksu radničkih stambenih kuća kojeg čini devet objekata građenih paralelno s pilanom. Nekada se u dvorištu tih kuća kuhao pekmez od bobica bazge u velikim kotlovima, a cijelo mjesto je mirisalo po pekmezu, pa se ovaj naziv uvriježio i ostao aktualan do danas. Ove kuće imaju prizemlje i potkrovni prostor do kojeg se dolazi klanderom – drvenim vanjskim stubištem. U jednoj od njih danas se nalazi lokalna turistička zajednica, a u drugoj gradski muzej.
Kada se od Paleja prođe Pekmez ulicom s desne strane se nalazi nekadašnja zgrada direkcije slavonsko – podravske vicinalne željeznice. Riječ je o privatnoj željeznici koja je bila u većinskom vlasništvu obitelji Gutmann, a koja se nekoć prostirala sve do Voćina. U produžetku se zelene ili željezničarske kuće sagrađene za radnike na željeznici, a karakterizira ih jednostavnost, praktičnost i ekonomičnost. Na završetku kompleksa se nalazi „Ćiro“ – lokomotiva sa vagonima kakva je nekoć prometovala po toj željeznici. S desne strane od spomen – vlaka se nalazi zgrada gradske uprave, a uz nju i gater iz prvih dana Belišća.
Đir po Valpovu
Hotel & Restoran Park Valpovo udaljen je nekih pet kilometara od Industriala, a smješten je na južnom obodu belišćansko – valpovačke konurbacije. Kako i samo ime sugerira, uz valpovački park koji se pruža sve do dvorca Normann – Prandau, čiji je najstariji dio srednjovjekovna obrambena kula u kojoj je uklesan zmaj sa grbom obitelji Morović – predosmanlijskim vlasnicima valpovačkog feuda.
Sam kompleks dvorca danas je u pomalo ruiniranom stanju, ali je društveni život u njemu vrlo intenzivan. U njemu održavaju svirke i probe mladi glazbenici, u njemu svoj prostor imaju brojne udruge, a poprište je i brojnih evenata kao što je festival sira & vina, Vashar, Reunited, craft beer fest (u Valpovu je nekoć radila i vlastelinska pivovara). Uz dvorac se nalazi i bista Matije Petra Katančića, najznamenitijeg Valpovčanina koji se u povijest upisao s time što je prvi u cijelosti preveo bibliju na hrvatski jezik. Uz Karašicu, rječicu koja se kod Josipovca ulijeva u Dravu nalazi se i Centar kulture „Matija Petar Katančić“, a na središnjem trgu nalazi se i njegov memorijalni centar.
Rođen je 1750. godine u Valpovu, zaredio se kao franjevac, a završio je i studij filozofije. Predavao je arheologiju, numizmatiku, filologiji i povijest u Osijeku i Zagrebu. Zanimljiva je i činjenica da je u to vrijeme zastupao tezu o autohtonosti Hrvata tvrdeći i da su stari Iliri bili Hrvati. Bio je oponent svom suvremeniku, Slavoncu iz Posavine Antunu Matiji Relkoviću koji je tvrdio da su kolo i ostali narodni plesovi relikt osmanlijskog doba. Tvrdio je da su oni izvorni i autohtoni. Kad pričamo već o Turcima oni su vladali Valpovom od 1543. do 1687. godine kada se valpovački aga Muharem predao habsburškoj vojsci. Četvrt stoljeća kasnije gospodari Valpova postaju baruni Prandau. Oni podižu palaču sa istaknutim tornjem visokim 37 metara.
Zbog položaja na rijeci Karašici Valpovo se naziva i „Slavonskom Venecijom“. Naime, u Valpovu postoji šest cestovnih mostova preko rijeke Karašice i jedan mali pješački. Tijekom ljetnih mjeseci kraj valpovačkih mostova može se čuti intenzivan kreket žaba, pa stoga Valpovčane nazivaju i žabari.
Nadimak za Belišćane je Baraberi
Taj termin je prvotno označavao nekvalificiranog radnika dotepenca sa sumnjivom prošlošću. Belišće je nekad vrvjelo takvima, a oni su bili sušta suprotnost poslušnim kmetovima vezanima uz svoj grunt sa valpovačkog vlastelinstva. Na tako malom prostoru podjelama nikad kraja pa su se tako i sami Valpovčani dijelili na Kurđane i Čakančane, ovisno o tome s koje strane Karašice su se nalazili. Prvi su bili s desne, a drugi s lijeve strane Karašice.
Za razliku od Belišća koje je bilo magnet za radnike vođene geslom „trbuhom za kruhom“ iz cijele bivše K.uK. monarhije i federativne Jugoslavije, u Valpovu su većinski živjeli starosjedioci Šokci, a potom je uslijedio val doseljavana iz BiH. Fun fact jest da danas u Valpovu živi više Kuprešaka nego na Kupresu. Naime, danas taj živopisni bosanski gradić broji manje od tri tisuće stanovnika, a Valpovo po zadnjem popisu broji preko šest tisuća, s time da je više od 50% njegovih žitelja doseljeno s Kupresa ili su njihovi potomci u prvoj, drugoj ili sada već i trećoj liniji.
Avantura u europskoj Amazoni
Ako ovo područje posjećujete ljeti obavezno biste se trebali okupati u rijeci Dravi, a idealna lokacija je Bistrinačka plaža.
Na potezu od Podravskih Podgajaca do Josipovca Drava je najrazvedenija, s najviše otoka i sprudi. U svom donjem toku ona je jedna od rijetkih europskih preostalih izvornih nizinskih rijeka. Ugoda boravka na rijeci ovisi o razini vodostaja. Ako je Drava dovoljno niska dolazi do izražaja sva njena raskoš s nepreglednim riječnim plažama i sprudovima. Ako je pak visoka tada je mutna i nabujala. Stoga kupanje na rijeci Dravi kod Belišća i Valpova nikada neće biti masovna aktivnost, što je s jedne strane i dobro jer Drava privlači samo prave zaljubljenike u prirodu. Svakako se treba pripremiti za komarce i obade koji su nekoć maltretirali stoku koja je išla na Dravu na pojilo. Krava više na Dravi nema, samo pokoje krdo ovaca, a obadi su ostali. Alternativa Dravi u ljetnom periodu je bazen u Belišću.
Na Dravi je startao i Matija Ljubek, najtrofejniji hrvatski i jugoslavenski olimpijac. U Zagrebu, na Jarunu, jedna aleja nosi ime po njemu, a u Belišću prostor uz Dravu kod kajak kluba je nazvan Obalom Matije Ljubeka. Njegova statua krasi jedan belišćanski kružni tok, a u centru Belišća još uvijek radi caffe bar koji je on otvorio sredinom osamdesetih sa svojim izvornim imenom – Kanu koji u svojoj ponudi ima stotinjak vrsta piva sa ponajboljim craft uzdanicama.
Belišćem i Valpovom na dva kotača
Kao što rekosmo, Belišće i Valpovo nalaze se u ravničarskom kraju, a povezani su biciklističkom stazom fizički odvojenom od glavne prometnice. Takva biciklistička staza vodi i od Belišća do prigradskog naselja Gat i od Valpova do rodnog sela Fabijana Šovagovića – Ladimirevaca.
Kroz Belišće prolazi i kružna biciklistička staza Drava bike tour koja povezuje hrvatsku i mađarsku stranu rijeke Drave, a kroz Belišće i Valpovo prolazi i trasa biciklističke rute Amazon of Europe bike trail koja je duga 1250 kilometara i proteže se uz Muru, Dravu i Dunav kroz pet zemalja – Austriju, Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku i Srbiju, prateći prvi pentalateralni rezervat biosfere u svijetu. Priroda uz Dravu je čudesna, riječima neopisiva. U trenutku dok pišem ovaj tekst topola cvjeta na najjače. Ona služi za proizvodnju celuloznih vlakana, a to je baš ono što belišćanskoj industriji papira treba. Cijeli priobalni pojas biva obasut rojevima pahuljica sjemenki topole. Pahuljica je najbolji termin jer izgleda kao da pada snijeg u lipnju.
Uz Dravu žive i dabrovi uvezeni iz Španjolske. To su noćne životinje i prava rijetkost je vidjeti ih uživo, ali oglodane stabljike drveća koje samo što se ne uruše u rijeku svjedoče o njihovoj nezasitnom nagonu da ruše drveće i rade prirodne brane. Poseban je doživljaj boraviti uz Dravu kada krene rika jelena, a u Baranji, s lijeve obale rijeke Drave njihova koncentracija je najveća.
Kulen, rakija, fiš paprikaš, čobanac
Svaku destinaciju treba se doživjeti i okusima. Kulen je jedna od gastro ikona Slavonije. U Gatu se nalazi prodavaonica prerađenih mesnih proizvoda „Kulen Novosel“, u Nardu vrsne kulene radi Zvonko Barić Šavro, a u Valpovu živi i radi i pobjednik ovogodišnje kulenijade u Jagodnjaku Nikola Barišić. U već spomenutim restoranima Park i Industrial možete uživati u delicijama karakterističnim za Slavoniju & Baranju – fiš paprikašu i čobancu, a Valpovo je poznato i po svojoj rakiji od bijele šljive valpovke. U Belišću se nalazi i jedan od najboljih hrvatskih proizvođača ljutih umaka – Slavonsko zlo te Slavoniklo – OPG koji proizvodi nekoliko vrsta meda, pekmeza, te sijaset slatkih namaza.
U valpovačkom prigradskom naselju Nard održava se polufinale državnog natjecanja u spravljanju fiš paprikaša koje se svake godine održava u Belom Manastiru. Naime, da bi se moglo nastupiti na državnom natjecanju potrebno je kvalificirati se na način da se pobijedi na nekoj od lokalnih fišijada. Oni koji to ne uspiju ondje se mogu plasirati tako da budu među sedam prvoplasiranih u Nardu. U Nardu je prije trideset godina održana i prva fišijada u Hrvatskoj, a danas to natjecanje ima gotovo svako selo Slavoniji, Baranji i Srijemu. U Belišću se pak održava Čobanijada koju organizatori nazivaju državnim prvenstvom.
Spomenimo i to da se Valpovo nalazi na svega pola sata vožnje od Osijeka i na svega dvadesetak kilometara od naplatnih kućica Slavonike, a belišćanski most vodi ravno u najljepšu subregiju panonske Hrvatske – Baranju. Stoga su Belišće i Valpovo idealna baza za istraživanje šire okolice. Blizu je i Mađarska – kupališno središte Harkany te vinska meka južne Mađarske Villany nalaze se na svega tridesetak kilometara.l Zbog toga su Belišće i Valpovo dobre odskočne daske i za upoznavanje našeg sjevernog susjeda.
Autor naslovne fotografije: © Vedran Čuljak
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
