Hrvatski izraz “bicikliranje po snijegu” ne bih koristio, jer to nije klasični bicikl – ima skije, naglasio je Mario Slaviček, vlasnik projekta Vikendholičar. Zato ostaje pri terminu snow bike, bicikl za snijeg, iako ćete možda negdje naići na izraz ski-bob (koji ipak više podsjeća na bike).
Bicikl za snijeg zapravo dolazi u nekoliko varijanti – postoje dvije vrste snow bike-a koje je isprobao, a to su stojeći i sjedeći. Razlika je, naravno, očita. Iako djeluje jednostavno, zapravo nije.
Bicikl za snijeg
U školama nećete moći rentati snow bike bez instruktora i sat, dva obuke. Nakon toga, možete se samostalno voziti, ali ako nikad niste stajali na skije, škola je nužna. Čak i skijašima treba malo vremena za prilagodbu.
Važno je napomenuti da, iako ih neki uspoređuju sa sanjkama, razlika je ogromna. S obje vrste snow bike-a možete na prave skijaške staze, uključujući one najzahtjevnije.
Stojeći snow bike
Ovaj model ima malo sjedalo, ali ono služi samo za odmor. Ne trebaju vam pancerice, samo kvalitetne čizme (najbolje gojzerice). Rukovanje na stazi je jednostavnije jer u “normalnim” čizmama osjećate sigurnost. Vožnja je slična skijanju – krećete se lijevo-desno, lagano driftajući. Volan gotovo ne koristite – ključ su naginjanje i driftanje.
Stojeći snow bike ima odličnu amortizaciju, što vožnju čini udobnom, ali noge su pod većim opterećenjem nego kod sjedećeg modela. Tijekom testiranja pao sam samo dva puta, i to lagano. Cijena jednog stojećeg bike-a iznosi oko 3.500 €, a najam uz dva sata škole i cjelodnevno korištenje je 95 €. Više detalja možete pronaći na Weissbach Bikes.
Sjedeći snow bike
Za ovaj model potrebne su pancerice jer na noge idu male skije, duljine tek nešto veće od same pancerice. Hodanje u pancama je već samo po sebi avantura, a stajanje na snijegu s malim skijama prava je umjetnost. Stil vožnje sličan je onom kod skijanja – lijevo-desno po stazi, uz lagano driftanje.
Najzanimljiviji dio je što bike prati vaš pogled. Na treningu mi je instruktor Herman neprestano vikao: “Look back, look back!” Ako gledate ravno, ubrzavate, što vodi u paniku i mogući pad. Ako pogledate natrag, prednja skija ide u željenom smjeru. Priznajem, trebao mi je vremena da savladam strah.
Pao sam više puta, jednom ozbiljnije (obavezno nosite kacigu). Cijena sjedećeg modela iznosi oko 1.700 €, a informacije o rentanju i tečajevima možete pronaći na Skikoch. Moj instruktor bio je Herman Koch, bivši vlasnik škole i sedmerostruki Guinnessov rekorder u snow bikingu.
Korištenje ski liftova – izazov na kvadrat
Ovdje sam imao najviše problema. Sa stojećim bike-om koristili smo sidro. Prvi put sam odletio s lifta nakon 100 metara, drugi put nakon 500 metara. Kod sjedećeg bike-a koristili smo dvosjedećnicu. Podizanje bike-a kod ulaska i spuštanje kod izlaska izazov su sami po sebi, a još teže je ostati na nogama s malim skijama. U četiri pokušaja uspio sam – nijednom.
Snow biking je ludo zabavan. Iako smo na stazi izazivali čudne poglede, neki su nam prilazili oduševljeni i rekli da su ga probali i da je nevjerojatno zabavan. Ako ste neskijaš na skijanju, ovo svakako morate isprobati, predlaže Slaviček.
Posjetite naš YouTube kanal.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
