Konstantinopol u modernom ruhu ili Istanbul gastro meka .
Rano je jutro u maglovitom Zagrebu i čelična ptica spremno čeka polijetanje prema istoku.
Prva stanica je Istanbul.
Dogovor je bio da ne pretjerujemo s turističkim atrakcijama, točnije da ih zguramo u dva dana i nastavimo istraživati tajne Istanbula. Prvo jutro naši gladni želuci upoznali su simit – pecivo koji viri iz šarenih kolica na svakom koraku. Siti i veseli krenuli smo prema Aja Sofiji, Plavoj džamiji i Bazilika cisterni. Divno je i ogromno.
U Aja Sofiju smo ušli odmah ujutro i izbjegli gužve, pa smo u miru mogli uživati u tom arhitektonskom čudu i njegovoj povijesti od kršćanskih dana sve do danas. Slijedile su Plava džamija i Bazilika cisterna od kojih svaka ima svoju priču i svaka pjevuši svoju pjesmu dok horde turista navaljuju na ulaze. Nakon 6 sati hoda otišli smo na azijsku stranu nadajući se lijepom zalasku sunca uz Djevojačku kulu. Brodovi na Eminonu bili su prepuni pa je odabir pao na prolazak ispod Bospora, a ne preko njega.
Marmaray – podbosporska željeznica nas je brzo prebacila s jedne na drugu stranu. Uskudar je bio vjetrovit i oblačan. Puno ljepote Istanbul pokaže i ispod oblaka. Sjeli smo na poznate „tribine“ na obali Bospora i uz čaj promatrali brodove kako vraćaju izletnike s prinčevskih otoka, radnike s posla, turiste s bosporskih tura. Po povratku smo još jednom prošli preko Sultanahmeta i ovaj je put bilo čarobnije nego to isto jutro i nego bilo koji drugi dan. Bilo je vrijeme poziva na molitvu. Još iz daljine čuli smo odjeke s brojnih minareta, a kad smo se približili trgu svjedočili smo simfoniji u kojoj glavnu ulogu imaju Aja Sofija i Plava džamija i skladno se izmjenjuju u svojoj pjesmi.
Sljedeći dan rezervirali smo za Taksim i njegovu okolicu. Započeli smo s ribljim sendvičima kod Galata mosta, nastavljajući do Galata tornja, kroz Istiklal ulicu do Taksima i fantastičnog Gulluoglua na baklave i puding. Svratili smo i na tržnicu u Ortakoyu. Prekrasno mjesto s puno krumpira i salepa (napitak od mlijeka, vanilije i pupoljaka orhideje). U jednom trenutku čula sam mrmljanje sa strane. Puna usta su samo prevalila rečenicu „Ovdje jednom treba doći samo jesti!“ i uistinu je tako. Uza sve ostalo, Istanbul gastro meka je poseban doživljaj.
Pustolovine nastavljamo u manje poznatim i siromašnijim Istanbulskim mahalama koje kriju život lokalnog stanovništva, kuće iz sapunica, kebab, kofte, sudžuk i gozleme. Prva mahala koju smo istražili bila je Balat. Na ulazu u Zlatni rog Istanbula kriju se ulice s nizom šarenih kuća.
Našu Istanbulsku priču završili smo posjetom bajkovitom brdu Camlica. Izgubili smo se nekoliko puta dok smo ga pronašli, ali vjerojatno je tako i trebalo biti budući da smo gore došli u najljepše vrijeme, u sumrak, kada se pale svjetla grada i uživali u čaroliji.
O Istanbulu nije dovoljno napisati priču, za njega bi i knjiga bila malo. Posjetili smo još mnoga mjesta, prošetali kroz mnogo ulica, kroz mnogo priča, kroz mnogo bazara, začinskih i veliki, kroz palače, kroz slastičarne i privatne kuhinje iz kojih se šire mirisi turske kuhinje.
Imali smo 6 dana na raspolaganju i nadu da ćemo upoznati Istanbul. Naravno da ga nismo upoznali u potpunosti. Pružio nam je samo onoliko koliko je potrebno da se čovjek zaljubi na prvi pogled.
Oprostit ćete mi ali ovaj grad nije grad, to je biće, živući stvor sa svom svojom grandioznošću i ljepotom, s dušom većom od svih europskih duša kojima je moja noga koračala.
Travel Advisor : Kapadokija, Barska rivijera, Madrid, Havana
