Što znači Uskrs?
Uskrs je kršćanski blagdan
Slavi se u spomen na Isusovo uskrsnuće iz mrtvih. Nastanak ovog blagdana vezan je uz događaje opisane u Novom zavjetu. Prema kršćanskom vjerovanju, Isus je bio raspet na Veliki petak i bio je mrtav tri dana, a zatim je uskrsnuo u nedjelju. Ta nedjelja nakon prvog punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice naziva se Uskrsna nedjelja i to je dan koji se slavi kao Uskrs.
Prvi spomen Uskrsa kao kršćanskog blagdana datira iz 2. stoljeća
Postoji nekoliko teorija o porijeklu riječi “Uskrs”, ali najprihvačenija je da dolazi od imena germanskog božanstva Eostre, koje se slavilo u vrijeme proljetne ravnodnevnice. Kršćani su prihvatili taj naziv i povezali ga s uskrsnućem Isusa Krista.
Uskrs se danas slavi diljem svijeta, a točan datum ovisi o lunarnom kalendaru. Katolička i protestantska crkva koriste Gregorijanski kalendar za određivanje datuma Uskrsa, dok pravoslavna crkva koristi Julianski kalendar, što znači da se Uskrs u pravoslavnim zemljama obično slavi nakon katoličkog i protestantskog Uskrsa.
Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) te je preuzeta u grč. Πάσχα.
Naziv Vazam (kajk. Vuzem) osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje – Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku Subotu, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju.
Blagdan svih kršćana
Uskrs je blagdan kršćanstva, dan uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je vrijeme kad se obitelj okuplja kako bi zajedno proslavili uskrsnuće Isusa Krista.
U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje – Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak.
U istočnom kršćanstvu priprema također počinje korizmom u kojoj se smanjuje zabava i sve nepotrebne aktivnosti sve do Velikog petka. U večeri Velike subote slavi se ponoćna misa nakon 23 sata. Pri završetku sva se svjetla ugase te se pali uskrsna svijeća iz “vječnog svjetla” u crkvi, a potom se svjetlo dalje širi.
Uskrs je nastao u 2. stoljeću
U drugom stoljeću Kršćani su odlučili kako bi trebalo odrediti datum za slavlje Kristovog uskrsnuća. Kako bi datum svima bio poznat i uvriježen u kulturi spojeni su poganski, židovski i kršćanski običaji. Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja.
Zečevi, pilići i janje su simboli novog života, buđenja prirode i početka proljeća. Nakon mračne i hladne zime novi život je simbol novog vremena. Zečevi kao uskrsni simboli isprva se počinju koristiti u Njemačkoj, u 16. stoljeću, a i prvi jestivi zečevi, od tijesta i šećera, nastali su također u ovoj zemlji u 19. stoljeću. Korištenje zeca kao jednog od simbola Uskrsa, brzo nakon Njemačke postaje običajem i u drugim zemljama te ostaje do današnjih dana.
Engleski Easter, njemački Ostern dolaze od božice Eostur koja se slavila za proljetnog ekvinocija
Engleski Easter potječe od germanskog naziva za mjesec travanj – Ēostur-monath, koji je posvećen božici Ēostur. Ta božica je nasljednica teutonske božice Eastar čiji je božanski muž Val. Još dalji korijeni sve povezuju s Babilonom, jer je Nimrod, glavni bog panteona, nazivan i Baal dok je njegova žena Ištar, poznatija kao Semiramida (kip slobode u New Yorku). Ištar je bila božica plodnosti i ljubavi. Kršćani, danas više od milijarde ljudi, zapravo slavi Ištar čijeg muža Baala je Jahve uvijek označavao kao najveću prijetnju.
Božica Ištar se rodila iz jajeta na dan punog mjeseca i otuda je korijen tradicije kojoj se vesele djeca. U Bibliji niti nigdje u svetim knjigama se ne spominju jaja niti bojanje. Babilonci i Egipćani dalje prenose običaj bojenja jaja, a druidi su ih bojali kao simbole nadnaravne moći.
Zec je u poganskim religijama štovan kao simbol plodnosti. Sama babilonska božica Ištar je prikazivana kao zečica u ovozemaljskom obličju. Grčki pandan božice Ištar je Afrodita.
Jasno je kako Isus, zec i jaja nemaju ništa zajedničko
Kod nas je taj običaj došao krajem osamnaestog stoljeća. Vjeruje se iz njemačke pokrajine Bavarske. Teoretičari zavjere tvrde da su se ti običaju raširili posredstvom tajnih društava, Iluminata te da su simboli novog poretka New World Order. Apsurd da kršćani slave ženu babilonskog kralja Baala koji je bio progonitelj vjernika je “dokaz” postojanja različitih interesa sila mraka koje djeluju u svijetu.
Običaji diljem svijeta
U SAD je najpoznatiji običaj lova na pisanice. Sakriju se pisanice u kući ili dvorištu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari.
U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdeburga dječacima se simbolički “isprašio tur” da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka “istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.
U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene cice-mace. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije.
U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.
Autor naslovne fotografije: © Annie Spratt from Unsplash
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
