Patagonija je najjužniji dio Južne Amerike i putovanje do tamo je doslovno putovanje na kraj svijeta, pa je i za organizaciju prilično zahtjevno. Pripreme su trajale skoro godinu dana. Najbolje i najsvježije informacije ćete dobiti ako se pridružite nekoj backpackerskoj Facebook grupi i pročešljate Lonely Planet forum. Imala sam vodič Argentinu Lonely Planeta iz 2018. i mogu reći da je poprilično loša i oskudna, a u navedene cijene se nemojte pouzdavati jer je u Argentini velika inflacija, pa se cijene mijenjaju na dnevnoj bazi.
Lokalne ture organizirajte direktno u hotelu / hostelu. Svi imaju manje-više iste cijene.
Putovali smo samoorganizirano, cijeli put je trajao 28 dana pri čemu smo proputovali preko 30 000 km što avionima, što busevima, što nogama + trajekt, barka i vlakić. Posjetili smo pet zemalja (Argentina, Čile, Brazil uz jednodnevne izlete u Urugvaj i Paragvaj), a ovdje ću spomenuti samo Patagoniju koja nam je bila glavni cilj i u kojoj smo proveli najviše vremena.
KADA PUTOVATI
Visoka sezona traje od kraja prosinca do travnja. Računajte na to da dan traje od 4:00 do 23:00 tako da ćete i lijegati i ustajati se po danu. Sjetite se filma Nesanica s Al Pacinom. Što idete južnije, dan je duži.
ZAŠTO PUTOVATI
Ono zbog čega se ide u Patagoniju je priroda i ona je nevjerojatna. Ledenjaci, planine, jezera, pustopoljine. Raj za planinare i hikere. Nacionalni parkovi su izvrsno organizirani, staze su uređene, oznake pregledne i jasne. Putevi nisu toliko strmi i opasni, ali morate računati na barem 20 km hodanja.
VREMENSKE PRILIKE
Obucite se slojevito jer u Patagoniji stalno puše vjetar. Snažan i neugodan. Toliko snažno i stalno da su sva stabla savijena, pa izgledaju kao da puše i kad ne puše. Temperatura je od 10-18 stupnjeva u siječnju, ali sve ovisi o vjetru.
ITINERER
Prva stanica je El Calafate (Argentina). Do njega smo išli avionom iz Buenos Airesa (Aerolineas Argentinas je bila najjeftinija kompanija). Iz El Calafate idu ture za Glacier Perito Moreno – jedan od najvećih i najljepših svjetskih ledenjaka gdje možete slušati i gledati lomljenje nestvarno plavog leda ili pak otići u šetnju po ledenjaku (oko 100 eura za par sati). On je jedini ledenjak na svijetu koji, unatoč globalnom zatopljavanju, raste, ne topi se. I zaista je impozantan.
Iz El Calafate smo busom (Taqsa) otišli u El Chalten (Argentina) – gradić koji je stvoren 80-ih kao planinarska baza. Ima nekoliko staza za planine. Najljepše su Laguna Torre i Fitz Roy. Staze počinju na rubu gradića i za polazak i povratak vam treba 20-ak km. Sve je odlično obilježeno.
Za uspon na FitzRoy bih preporučila da ne koristite stazu iz grada, nego da kombijem odete do Estancije El Pilar jer je put puno kraći i ravniji i nećete se vraćati istim.
Zatim smo se zaputili u Punta Arenas (Čile) – jedan od većih gradova u Patagoniji u kojem Hrvati čine polovicu stanovništva. Punta Arenas leži na Magellanovom prolazu i osim toga nema što drugo za ponuditi osim odlaska na Isla Magdalena na kojem su pingvini.
Iz Punta Arenasa smo se busom odvezli u Puerto Natales (Čile) bazi za NP Torres del Paine. Torres del Paine je ogroman nacionalni park u kojem možete planinariti danima. Najpopularniji su W trek i O trek koji traju od 5-9 dana. Za spavanje u NP morat ćete dobrano odriješiti kesu, čak i ako kampirate (a ako idete na trekove – morat ćete).
Krevet u planinarskom domu u visokoj sezoni stoji oko 70 eura, a hoteli preko 300. Mjesto u kampu treba rezervirati mjesecima unaprijed i nije jeftino. Zbog toga štedljivi putnici spavaju u Puerto Natalesu i voze se po 2,5 h busevima na dnevne trekove u NP. Mi smo išli samo na jednodnevni obilazak parka.

Nakon 12 h vožnje busom, plovidbe trajektom preko Magellanovog prolaza i ponovnog prelaska granice, stigli smo u Ushuaiju na Ognjenoj zemlji. Mnogi misle da je Ognjena zemlja kopno, no nije – Ognjena zemlja je otočje. Ushuaia je stara kažnjenička kolonija i službeno kraj stalno naseljenog svijeta. Iz Ushuaie dalje možete jedino na Južni pol, a ona i jest baza za ekspedicije na Južni pol i krstarenja koja stoje oko 20 000 USD za tjedan dana.
U Ushuaiji možete, kao Darwin, ići na plovidbu Beaglovim kanalom do svjetionika na kraju svijeta, te usput vidjeti otoke kormorana, pingvina i sličnih beštija. Ona je i baza za ogromni NP Tierra del Fuego s odlično obilježenim stazama kroz guste šume, uz rijeke i jezera.
Ushuaia je i glavni grad Islas Malvinas, odnosno Falklandskog otočja (ne izgovarajte taj naziv u Argentini ni u ludilu – svuda su natpisi Las Malvinas son Argentinas) tako da možete reći da ste bili i tamo, premda su oni udaljeni skoro 700 km.
ŽIVOTINJE KOJE ĆETE SRESTI PUTEM
Vidjet ćete guanacose (iz roda ljama), ovce, krave, Darwinove Rhee (za koje smo mislili da su nojevi), jednu od najvećih ptica na svijetu – nandu, lisice, flamingose, kondore, orlove i razne vrste nevjerojatno lijepih ptica čija imena ne znam. Pumu, na koju vas stalno upozoravaju i daju upute kako se ponašati ako je sretnete, nećete vidjeti jer se sklanja od ljudi. Ako kampirate,…
SAVJETI
S obzirom na to da je svako putovanje nalik onoj priči u kojoj slijepci opisuju slona na osnovi dodirivanja samo jednog dijela njegovog tijela, tako i ja mogu pisati samo na osnovi komadića koje sam vidjela i doživjela.
Prvo, ako se želite uputiti u bilo koju zemlju Centralne ili Južne Amerike prvo se morate pomiriti s činjenicom da nema bacanja toaletnog papira u WC. Nema veze jeste li u rupi ili hotelu s pet zvjezdica. Možete uspjeti par puta, a onda vas neminovno dočeka katastrofa.
Drugo, gotovo nitko ne govori engleski ni išta drugo. Zašto i bi? I kad skuže da ne govoriš njihov jezik, uopće se ne trude govoriti sporije ili razgovjetnije. Čemu? Ipak, na kraju se razumijete. Argentinci gutaju slogove i imaju čudan izgovor. Npr. Playa del Mayo je Plaža del Mažo, a ne Plaja del Majo.
Svi su u nogometu i vole nas čak i oni koje smo izbacili iz prvenstva. Oduševljeni šofer je nakon što je saznao odakle smo, iskazao divljenje prema nekim našim igračima, upitao mojeg supruga voli li nogomet. I ovaj moj kaže: ne. Čovjek je ušutio i više riječ nije progovorio s nama.
Ne bih preporučila putovanje rent a carom jer ćete stalno prelaziti iz Argentine u Čile i obrnuto, pa to cijenu rent a cara diže u nebo (malo je kompanija koje pokrivaju osiguranje za obje zemlje). Mi smo putovali autobusima. Autobusi u Južnoj Americi mogu biti ugodnije prijevozno sredstvo od business klase aviona. Prema zakonu, svi autobusi koji voze duže od sat i po moraju imati funkcionalni WC. I imaju. I čiste se. Usput dobijete i hranu i piće. Uključeno u kartu. Karte za autobuse se mogu kupovati online, za Argentinu i Cile je najbolja stranica platforma10. Ako idete u visokoj sezoni (1-4 mjesec) obavezno ih kupite online jer buseva nema puno, pa se jako brzo rasprodaju, a ne želite ostati blokirani negdje na kraju svijeta što se i ne dešava tako rijetko.
SMJEŠTAJ I HRANA
Smještaj i hrana su relativno skupi (to su najskuplje zemlje Južne Amerike) i kvaliteta im nije baš. No, relativno je čisto, ne morate prati zube s vodom iz boce, vodu možete piti i iz slavine, mada je negdje jako klorirana ili ima gadan okus, no higijenski je ispravna. U Puerto Natalesu slobodno pijte vodu, izvrsna je.
Spavali smo u privatnim sobama u hostelima, prenoćištima, hotelima i airbnbovima. Cijene se kreću od 40-60 eura za sobu s vlastitom kupaonicom. Sobe su poprilično staromodno uređene, samo relativno čiste, ali s obzirom na to da je standard takav kakav je, uzmi ili ostavi.
Što se tiče hrane, o slavnim argentinskim steakovima ne mogu puno jer sam vegetarijanka, ali je suprug bio razočaran. Dok su steakovi zastupljeni svuda (tzv. parilla), u Patagoniji su se specijalizirali za janjetinu. Peku je rastegnutu (butterflied) na koso položenom ražnju (tzv. assador) Meso je svježe i odlično ispečeno, ali potpuno nezačinjeno i zato bljutavo. Ili smo mi jeli na krivim mjestima. I puuuno krumpira. Svugdje i uz sve. Kako znamo iz škole, krumpir im je autohtona namirnica jer potječe iz J.Amerike.
Postoji poprilična zbrka s nazivima hrane. Izgleda da ih Talijani nisu dobro naučili što je što, a kad je vrag odnio šalu, nisu se trudili ispraviti ih. Tako je milanesa – bečka šnicla (!), muzarela – mozzarella (i moraš reći muzarela inače ne znaju o čemu pričaš); bolonjez – obična salsa, nema mesa; sorrentinos – tortellini (ali oni tvrde da je to autohtona pašta jer su tortellini kvadratni, a sorrentinos oblika polumjeseca). I nigdje nema patagonskih lignji. Nema. Nada. Ni na moru, ni na kopnu.
Možda ste čuli za mate? E, pa ovdje se stvarno i ozbiljno pije yerba mate. Ja sam mislila da su ta vremena prošla, ali jok. I mlado i staro, i muško i žensko, u jednoj ruci tikvica s yerbom i bombillom, a pod miškom termosica da, ne d’o bog ne ostaneš negdje bez. A u tikvicu stane cca dec tekućine, tako…briga pregolema.
KRATKI SAŽETAK O LJUDIMA I SPECIFIČNOSTIMA
Argentina: izuzetno topli ljudi. Teta iz airbnb-a nas je stalno grlila i ljubila kao da smo joj najrođeniji. Dolazak i odlazak bez poljupca i zagrljaja bilo gdje – ne postoji. I jako žele pomoći. I kad treba i kad ne treba. Pozdravi i upiti o stupnju zadovoljstva danom i životom na ulici, busu, planinarskim stazama – must. WC papir jednoslojan, ali su bide i conditioner obavezan sadržaj svake kupaonice. Stalno mijenjaju ručnike. Htio ne htio. I u rupama. Kruh je loš, brašno kao da je izmiješano s pijeskom. Jogurt bolesno skup. Oni piju nekakvo boostano mlijeko u jogurt ambalaži, ali to ne odgovara istini. Vino: malbec – ODLIČNO i jeftino. Imaju odličan domaći single malt whiskey, ali mu se imena ne sjećam.
Čile: suzdržaniji u odnosima (ne ljube nepoznate), ali i oni jako fini i pristojni. Vole šale i pošalice i to one koje prati poker face, pa ne znaš je l’ se šali ili je ozbiljan. WC papir dvoslojan, nema bidea, conditioner obavezan. Kruh isti kao u Argentini, ali ima jogurta. Vino – cabernet – lošije i skuplje. Žestica: pisco, coctail: pisco sour (mada bi se Peruanci posvađali oko toga čiji je pisco).
KOLIKO JE TO KOŠTALO
Air France: Venecija-Paris- Buenos Aires / Sao Paulo-Paris-Venecija – 720 eura s prtljagom + lokalni letovi (Buenos Aires-El Calafate, Ushuaia-Iguazu, Iguazu-Sao Paulo) + busevi + smještaj (privatne sobe s vlastitom kupaonicom u hostelima i prenoćištima, Airbnb) + ulaznice u nacionalne parkove, muzeje i sl. = cca 2.000 eura po glavi + hrana, piće, suveniri, izlasci, taksiji…
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/altiplana-uyuni/