Maroko u tri dana – nedovoljno za upoznati, dovoljno za zaljubiti se u njega
Koliko je radost zbog putovanja velika, shvatila sam tek kad sam dobila pozivnicu za Maroko i u manje od tjedan dana riješila putovnicu, PCR test (ne stariji od 48 h koji je nužan za one koji se nisu cijepili ili nisu preboljeli COVID-19) za ulaz u Maroko, izvadila iz ormara već dublje uguranu ljetnu odjeću i u srijedu kasno navečer s blesavim osmijehom na licu zakoračila na tlo marakeške zračne luke Menara.
Your dreams come true
„Dear passengers, your dreams come true! Welcome to Marrakesh!“, tako nas je na kraju leta pozdravio pilot zrakoplova kojim smo stigli u Maroko. Bio je to ujedno i moj prvi korak na tlo koje nije europsko. Putovati u ovo nedoba može biti izazovno, ali je s druge strane i neopisivo lijepo, jer – nemojte mi zamjeriti, turista je fala Bogu manje nego ikad. I zbog toga je upravo sad sjajan tajming za putovanja svima onima koji se groze horda Azijata ili Amerikanaca što poslušno hodaju dva po dva u koloni.
Nas je bila mala, ali vesela ekipa od 15 dobro raspoloženih i sretnih ljudi koji su krenuli u svojevrsnu izvidnicu za charter putovanje koje organizira Globtour Event sredinom studenog. Moj prvi Maroko, jer sam već drugi dan shvatila da se u ovu zemlju vraćam, bio je vezan za dva grada – Marakeš, marokansku prijestolnicu kulture, i Essaouiru, grad vjetrova na Atlantiku.
Prvo ful kratko o Maroku. Glavni grad ove sjevernoafričke zemlje jest Rabat, službeni jezici su arapski i berberski, no mnogi razumiju i francuski s obzirom da je Maroko neovisnost od Francuske stekao tek 2. ožujka 1956. godine. Danas Maroko broji više od 40 milijuna stanovnika i izuzetno je mlada država, jer je čak 35% Marokanaca mlađe od 15 godina zahvaljujući obiteljima koje imaju od 4 do 7 djece. Valuta je dirham, a odnos s eurom je otprilike 1 euro = 11 dirhama.
Iz razgovora s našim vodičem stekla sam dojam kako aktualnog kralja Muhameda VI Marokanci iznimno cijene i vole. Smatraju ga modernim državnikom koji je skroman i širokih pogleda, između ostalog i zbog toga što je dozvolio da svi znaju kako izgleda njegova supruga, princeza Lalla (gospođa) Salma. Naime, njegovi prethodnici to nisu dozvolili. Osim toga, osigurao je škole i bolnice svim gradovima, potiče stanogradnju, pronašao je način da kroz zadruge neudane žene, razvedene i udovice mogu zarađivati za život.
Marakeš, vibrantan grad u koji ćete se zaljubiti na prvi dodir
Smješten u podnožju Atlasa čiji je najviši vrh Toubkal (4167 mnv) ujedno i najviši vrh Maroka i sjeverne Afrike, Marakeš je jedan od četiri marokanska kraljevska grada (uz Fes, Meknes i Rabat koji je i glavni grad Maroka) osnovan 1062. godine. Marokansku prijestolnicu kulture i četvrti marokanski grad po veličini zovu i crvenim gradom zbog prepoznatljivih građevina crvene boje. U gradu u kojem živi više od milijun stanovnika najživlje i najveselije je u starom dijelu grada, medini, koja je opasana s 19 km gradskih zidina i u koju se ulazi kroz gradske dveri Bab Agnaou.
Medina, stari grad opasan s 19 km zidina
Svaka medina ima 5 elemenata: hamam odnosno javno kupalište, malu džamiju, javnu pekaru (u koju možete doći ispeći svoj kruh), fontanu i dječji vrtić. Središte života unutar gradskih zidina jest trg Jemaa el-Fna i souk u kojima se možete gubiti satima. Sam trg nekad je bila velika tržnica i stratište na kojima se kralj vrlo brzo i efektno rješavao svih svojih neistomišljenika. Danas je mjesto na kojemu vreva i šarenilo učine da vam krv brže prokola žilama dok škicate krotitelje zmija, dresere majmuna, žene koje će vam kanom oslikati ruke…
U neposrednoj blizini trga Jemaa el-Fna nalazi se i prepoznatljiva džamija Kotubia iz 1162. godine čiji je minaret visok 77 m i koja će vam biti sjajan orijentir ukoliko se u svojim landranjima Marakešem malo izgubite. Naime, vidi se s mnogih mjesta obzirom da je Marakeš grad čije zgrade ne prelaze visinu od 4 do 5 katova, a put do Kotubije je i put do samog trga. S druge strane trga se lako možete izgubiti u souku, mreži isprepletenih uličica u kojima trgovci prodaju svoju robu.
Souk, mjesto gdje svaku cijenu možete spustiti za 50%
Orijentalni začini, prirodnim bojama obojani šalovi, kožni novčanici, torbe, natikače i taburei, oslikana keramika, svjetiljke, nezaobilazni magneti i privjesci… Pa datulje, slatko od badema, pistacija, kikirikija, smokve… Pletene košare za čuvanje kruha ili figurice rezbarene od drveta… Što god vam padne napamet pronaći ćete u ovim ‘sokacima’. Cjenkanje je, naravno, neizbježno.
Zgodan je to performans u kojemu se međusobno smješkate i dijelite komplimente dok se u svojoj ponudi i njegovoj potražnji nalazite na pola puta. Najbolji pregovarači cijene spuštaju i na jednu trećinu početne, a ako niste baš totalno oduševljeni onim što kupujete, ne biste trebali šopingirati ukoliko traženu početnu cifru na – prepolovite!
Držite li oči širom otvorene, u uličicama ćete možda ugledati i funduq, građevinu koja je nekad bila svojevrsno prenoćište trgovcima koji su dolazili s robom i devama ili konjima obaviti posao u medini. Stoga se funduci nalaze u blizini soukova. Prepoznat ćete ih po vrlo visokim ulaznim vratima kako bi kroz njih mogle proći deve s robom.
Bahia, kraljevska palača nazvana po kraljevoj najdražoj ženi
Želite li vidjeti kraljevsku palaču, uputite se u Bahiu. Ulaznicu ćete platiti 70 dirhama (nešto manje od 7 eura). Kraljevska palača Bahia iz 1866. godine građena je u vrijeme Hasana I i nazvana je po kraljevoj omiljenoj ženi, a u prijevodu bahia znači briljantna, dragocjena. Iako danas poligamije u Maroku nema (kako nam je objasnio Hamza, naš vodič, danas dvije žene mogu imati samo izuzetno bogati Marokanci), u to je vrijeme kralju bilo dozvoljeno imati četiri žene.
Prvu je uvijek birao iz velike, moćne, bogate i ugledne obitelji i ona je u kraljevoj palači imala poseban mali riad (svojevrsna vila). Nakon nje, birao je žene koje su mu se sviđale i one su živjele u svoje tri sobe. U sklopu palače nalazio se i harem s velikim mramornim dvorištem u kojemu su živjele 24 kraljeve konkubine s djecom.
Primijetit ćete kako su u marakeškoj medini građevine bez prozora. Razlog tome leži u činjenici da se sav život u muslimanskim kućama odvija u unutrašnjem dvorištu. Prekrasno uređeni vrtovi s fontanama, otomanima i zelenilom mjesto su istinskog opuštanja. No, ukoliko ipak primijetite prozore i na ulicu, vrlo vjerojatno ste u židovskoj četvrti. Naime, Maroko je imao iznimno jaku populaciju Židova. Do 50-tih godina 20. stoljeća bilo ih je 400.000 u cijeloj zemlji. Između 1950. i 1960. godine Židovi iseljavaju u Izrael, a svjedoci njihova nekadašnjeg života u Maroku jest gotovo 170 sinagoga.
Parkovi i vrtovi Marakeša – Menara i Majorelle
Mjesto na kojemu će stanovnici Marakeša provesti slobodno vrijeme, poći na piknik ili u šetnju, jest javni park Menara izgrađen još u 12. stoljeću. U njemu su posađene brojne palme i masline, a središnje mjesto zauzima bazen s ljetnikovcem. Za lijepoga vremena, prošećete li oko velikog bazena, ugledat ćete fascinantni Atlas iza paviljona / ljetnikovca. Razglednica je to koja se često šalje iz Marakeša, no još je ljepše ugledati prizor uživo.
Iako potpuno okrenuto turistima, mjesto koje je nezaobilazno za posjeta Marakešu jest park Majorelle. Nalazi se u novo dijelu Marakeša, Guelizu, a ime je dobio po francuskom slikaru Jacques Majorelleu koji je sa suprugom živio u Marakešu od 1923. godine i zapravo posadio i odnjegovao ovaj park. Veliki dio parka zauzima više od 3000 vrsta bilja koje je Majorelle donio sa svojih putovanja svijetom, s pet kontinenata. Majorelleom dominiraju četiri boje: boja Maroka – rumeno crvena, boja neba – berbersko plava, boja sunca – žuta i boja islama – zelena. Posebno je zanimljiva nijansa plave boje. Iako inspirirana nebom i tuareški plavom, ova za nijansu tamnija plava naziva se Majorelle blu.
Kad je nakon smrti Jacques Majorellea park počeo propadati, kupili su ga poznati francuski dizajner Yves Saint Laurent sa svojim partnerom Pierre Bergeom. U njemu su otvorili Muzej Berbera u kojemu ćete saznati iznimne stvari o kulturi nomada koji su prvi još u 7. stoljeću došli na područje današnjeg Maroka, te imati priliku pogledati eksponate među kojima se posebno ističe odjeća, ali i nakit koji su Berberi nosili. Nakon njegove smrti 2008. godine, pepeo samog Laurenta prosut je po vrtu, pa se u njemu nalazi i spomen obilježje.
Od 1985. godine medina Marakeša, ali i vrtovi Menara nalaze se na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine u Africi.
Essaouira, grad velikih vjetrova i velikih valova
U zapadnom Maroku, 200-tinjak kilometara udaljen od Marakeša, nalazi se grad vjetrova – Essaouira. Ovaj grad na obali Atlantskog oceana pravi je raj za windsurfere i kitesurfere. Splet uličica po kojima se lako kretati i kombinacija arapskog i berberskog s onim što su donijeli Europljani, Portugalci i Francuzi, čini Essaouiru šarmantnim gradićem u koji se zaljubite na prvu.
Od 16. stoljeća do stjecanja neovisnosti od Francuske 1956. godine, ovaj je gradić bio poznat kao Mogador, po istoimenom obližnjem otoku koji prilično dobro štiti obalu Essaouire od valova Atlantskog oceana i čini ga jednim od najboljih pristaništa na marokanskoj obali. Sam otok je bila i karantena za putnike u vrijeme kuge, pa su svi koji su željeli ući u grad najprije na otoku ostajali 40 dana.
Od 2001. godine i Essaouira se nalazi na UNESCO-vu popisu svjetske baštine u Africi i to upravo zbog zidina iz 18. stoljeća koje opasuju grad. Svaka četvrt nosi ime jednog od plemena koji su bili uključeni u izgradnju grada, a današnje se stanovništvo ponajviše bavi ribolovom i proizvodnjom kože. Dobar je osjećaj prošetati do citadele i gledati raskošne valove koji se razbijaju o hridi dok se i galebovi bore s jakim naletima vjetra.
Leteće koze najveselije su životinje Maroka
Na putu prema ili iz grada vjetrova, uz cestu ćete sigurno sresti ‘leteće koze’ (flying goats). Argan je autohtona biljka Maroka, a njegovo lišće omiljena hrana letećih vegetarijanki. U rano jutro, koze se uspnu na argan i provedu dan brsteći njegovo lišće. I da, apsolutna su turistička atrakcija. No argan nije interesantan samo zbog ‘letećih kozica’, arganovo ulje danas je iznimno cijenjeno u kozmetici zahvaljujući svojim antioksidativnim svojstvima i vitaminima koje sadrži.
U Maroku se godišnje proizvede oko 800.000 litara arganova ulja, a potrebno je 40 kg arganova ploda (sjemenki) za samo jednu litru ulja. Prije nego su otkrivena kozmetičke blagodati arganova ulja, odnosno prije 2000. godine, arganovo ulje u marokanskim berberskim obiteljima koristilo se za kuhanje. Kako je cijena od početka dvijetisućitih otišla nebu pod oblake, danas nitko više osim vrlo bogatih ne koristi arganovo ulje u prehrani.
Argan na rod dolazi tek nakon 5 godina, a s jednog velikog stabla moguće je dobiti jedva 2 litre ulja. Ulje se dobiva samo iz sjemenki – kad se radi ulje za prehranu, sjemenke se prije tješnjenja prže, pa je okus prženo orašast. No kad se radi kozmetičko ulje, prije tješnje nema prženja kako bi esencijalna ulja bila što bolja.
Tri dana u Maroku zacijelo nisu dovoljna za upoznati ovu zemlju, ali su i više nego dovoljna za zaljubiti se u nju. U dobroj organizaciji i s pažljivo planiranim programom i nakon tri dana u Maroku učinit će vam se da ste tamo proveli tjedan dana. Vratiti se na sjevernije paralele nije lako ako volite sunce i toplinu, no lakše je ako već u zrakoplovu na povratku počnete razmišljati i ponovnom putovanju u Maroko.
Listopad i studeni su ‘high season’ u ovoj prekrasnoj zemlji Magreba, pa ukoliko ste željni sunca i topline, ukoliko ste željni putovanja i novih destinacija, provjerite ponudu Globtour Eventa, spakirajte kofere i prepustite se dobroj marakeškoj vibri u sigurnim rukama. Guštajte! Zaljubiti se u Maroko je lako.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
