Najstarija zemlja na svijetu već je 2000 godina “najspokojnija republika”
Koja je najstarija država na svijetu? Ovisno o tome koga pitate, dobit ćete različite odgovore. Neki bi mogli spomenuti zemlje poput Kine ili Grčke, u kojima možete posjetiti drevne gradove koji datiraju sve do drugog, trećeg, pa čak i petog tisućljeća prije Krista. Međutim, granice i kulture su se kroz povijest uvijek mijenjale – i nastavit će se mijenjati – te je kao rezultat toga, većina naših današnjih nacija zapravo prilično mlada.
Na primjer, današnja Rusija nastala je raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine što znači da je njegov trenutni Ustav star samo 20 godina. Moderni Iran — službeno Islamska Republika Iran — sljedeće godine puni samo 45 godina jer nije bila republika do 1979., nakon Iranske revolucije. I naravno, sam Rim je osnovan 753. godine prije Krista, ali Republika Italija, kakvu danas poznajemo, stara je samo oko 60 godina. Osnovana je 1946. nakon općenacionalnog referenduma, u nekadašnjoj Kraljevini Italiji, kojom je monarhija zamijenjena republikom. Godine 1949. proglašena je Narodna Republika Kina, dok je moderna Grčka — službeno Treća Helenska Republika — započela 1974. godine, nakon ukidanja monarhije.
Carstva rastu i padaju, ali San Marino, mala enklava zemlje usred Italije, odolijeva testovima vremena od 301. godine zahvaljujući svojoj maloj veličini i političkoj pameti. Na ovim je prostorima većina čula za San Marino, no možda ne zna puno o njoj. Zato otkrijte zašto se na sljedećoj talijanskoj avanturi trebate zaustaviti u ovoj malenoj mirnoj republici.
Gdje se točno nalazi San Marino?
San Marino je samoupravna država u središnjoj Italiji, u sendviču između talijanskih regija Emilia-Romagna i Marche. Ima površinu od otprilike 62 kilometara kvadratnih – veću od Vatikana i Monaka (dvije najmanje zemlje na svijetu u pogledu površine, manje od 2,60 kilometara kvadratnih), ali manju od Lihtenštajna i Washingtona. Zapadna granica zemlje udaljena je samo 20 minuta vožnje od obalnog talijanskog grada Riminija, na obali Jadranskog mora. Na jednodnevni izlet u San Marino može se krenuti i iz Bologne koja je udaljena nešto manje od dva sata vožnje cestom.
Usred San Marina, impozantni Monte Titano nadvisuje krajolik s tri srednjovjekovna tornja koja krune njegova tri najviša vrha: Cesta, na najvišoj točki planine; Montale, na najmanjoj; i Guaita, najstarija od tri utvrde te možda najpoznatija i najviše fotografirana utvrda. Na zapadnim padinama Monte Titana nalazi se zidinama ograđeni grad San Marino, glavni grad države. Povijesno središte grada, kao i sam Monte Titano, od 2008. godine nalaze se na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.
Povijest San Marina
San Marino je ime dobio po svetom Marinu. Podrijetlom klesar s otoka Raba, on i ostali kršćani izbjegli su vjerski progon od strane Rimskog Carstva i nastanili su se na Monte Titanu. Tamo je sagradio crkvu iz koje je izrasla zajednica koja je na kraju postala San Marino. Službeni datum utemeljenja nacije je 3. rujna 301. godine.
Tijekom godina San Marino je zadržao suverenitet zahvaljujući svojoj izoliranosti i dobro utvrđenom planinskom krajoliku. Također, u održavanju njegove relativne neovisnosti pomoglo je i političko manevriranje: u srednjem vijeku, kada je obitelj Malatesta, vladari Riminija, posegnula za teritorijem San Marina, njen narod je zaštitila suparnička obitelj Montefeltro iz obližnjeg Urbina. Napoleon je u 18. stoljeću priznao neovisnost San Marina i to tijekom svog pohoda na talijanski poluotok te je zapravo ponudio proširenje njegova teritorija. U 19. stoljeću je San Marino nudio azil revolucionarima koji su bi bili simpatizeri i dio talijanskog pokreta za ujedinjenje, među njima i Giuseppe Garibaldiju. Ubrzo nakon toga nova država Italija potvrdila je neovisnost San Marina kroz ugovor o prijateljstvu potpisan 1862. godine.
San Marino dijeli sličnosti sa zemljom poput Švicarske kroz svoju relativno malu veličinu, planinsku izolaciju i uobičajenu političku neutralnost. Gotovo dvije tisuće godina relativne stabilnosti dovelo je do toga da se zemlja naziva Najspokojnijom Republikom San Marino.
Kakav je San Marino danas?
Na prvi pogled, San Marino bi mogao sličiti bilo kojem drugom talijanskom mjestu na poluotoku: njegovi glavni poljoprivredni proizvodi su vino i sir, nacionalni jezik je talijanski, valuta je euro, a posjetitelji mogu prijeći talijansko-sammarinsku granicu bez ikakve papirologije. Ipak, ako samo malo bolje pogledate, njegova se jedinstvena povijest i kultura još uvijek mogu pronaći i doživjeti.
Uz svoje male industrije sira i vina, San Marino je dobro zastupljen na talijanskom tanjuru – i to doslovno. Dva njegova prepoznatljiva deserta, Torta Tre Monti i Torta Titano, kolači su od lješnjaka, čokolade i kreme inspirirani svojim imenjacima, tri tornja San Marina i Monte Titana. Ipak, veliki dio kuhinje San Marina pod snažnim je utjecajem kuhinje talijanske regije Emilia-Romagna: Sammarinese piada, punjena lepinja, uvelike nalikuje talijanskoj piadini.
Talijanska dominacija očita je i u jeziku, ali od 47.000 građana San Marina, danas otprilike 83% građana govori Sammarinese, varijantu Romagnol jezika koji se povijesno govorio u regiji Emilia-Romagna. Govori se uglavnom među starijim lokalnim stanovništvom i klasificiran je kao ugrožen. Unatoč aktivnom očuvanju i edukaciji, Sammarinese bi mogao izumrijeti nakon 2040. godine.
Iako San Marino nije dio Europske unije i eurozone, koristi euro kao svoju valutu. Kovanice s motivima San Marina na nacionalnoj strani vrlo su tražene među kolekcionarima. Postoji još jedna stvar koju možete skupljati kada posjetite San Marino: pečate u putovnici. San Marino nema zračnu luku ili željezničku stanicu (najbliža je u Riminiju), a jedini način ulaska u zemlju su kopnene rute iz Italije automobilom ili autobusom. Budući da Italija ima otvorene granice sa San Marinom, pečati u Sammarinese putovnici nemaju službenu upotrebu. Međutim, zabavna su novina i mogu se kupiti u lokalnim turističkim uredima.
U San Marinu velik dio razgledavanja možete obaviti u jednom dugom danu. Turizam u zemlji se vrti oko grada San Marino gdje ćete pronaći većinu restorana, kafića, hotela i trgovina namijenjenih turistima. Za predivan panoramski pogled na zemlju i Jadransko more, idite žičarom koja se penje na Monte Titano i povezuje Sammarinese komunu Borgo Maggiore s povijesnim središtem grada.
Tamo pogledajte Palazzo Publico na Piazza della Liberta. Pogledi s trga doista su zadivljujući: zelena brda se kotrljaju u daljini, a zastave San Marina vijore se na povjetarcu. Njihove dvije trake bijele i svijetloplave boje predstavljaju mir i slobodu. Pallazo je također prekrasan, ali ono što je posebno cool za pogledati je svečana smjena straže – Guardie di Rocca – koji nose prepoznatljive zelene i crvene uniforme dok patroliraju državnim granicama.
Iz centra grada lako možete posjetiti sva tri tornja San marina koji su povezani pješakom stazom s panoramskim pogledom na zemlju. Jedino su interijeri Guaide i Ceste otvoreni za javnost, ali eksterijer Montalea svejedno možete fotografirati. Što se tiče muzeja, u San Marinu ih ne manjka, što i dolikuje zemlji koja živi gotovo dvije tisuće godina. Posjetite Galleria Nazionale San Marino (izlaže suvremenu umjetnost od 1950-ih nadalje), Muzej antičkog oružja (oružje i oklopi kroz stoljeća) te Muzej pečata i kovanog novca.
Većina turista provede samo nekoliko sati razgledavajući San Marino, ali ako ostanete noć ili dvije, čeka vas prava poslastica. Kad sunce zađe i noć se utiša, kad se većina posjetitelja vrati u Rimini, Bolognu ili čak Firencu, prošećite tim kamenim ulicama i uživajte u divnoj tišini u ovom starom gradu, ovoj drevnoj i ponosnoj naciji.
Autor naslovne fotografije: © Levi Ventura from Unsplash
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
