Znate li koji dio prihoda ostaje lokalnim zajednicama i tko zapravo zarađuje od turizma? Mislite li da lokalno stanovništvo dobro živi od turizma?
Pa da krenemo u glavu. U zemljama u razvoju ne ostane niti 90% od ukupnog prihoda lokalnim zajednicama i stanovništvu.
Kako je to moguće?
Veliki dio troškova putovanja se dogodi i prije početka. Avio karte, osiguranje, putničke agencije bilo u zemlji polaska, OTA ( to su one tipa booking ili Skyscanner preko kojih „sami“ organizirate ), hoteli koji su u stranom vlasništvu i slično su dio troška koji nikad ne dođe u zemlju u koju idete. Sav prihod i profit ostaju negdje u svijetu.
Kad stignete na destinaciju dio troškova odlazi na lokalnu agenciju, transfere, PDV i razne druge usluge. Taj dio prihoda možda ostaje, a možda i ne na destinaciji. Pomaže ekonomiji države, ali ne nužno i lokalnoj zajednici jer su često pružatelji usluga dio većih sistema koji su registrirani negdje drugdje.
U većim agencijama su dio zaposlenika stranci, pogotovo u managementu. U zemljama poput Tajlanda, Indonezije, Maldiva i sličnim gdje većinu hotela drže stranci, smatra se da lokalnoj zajednici ostaje najviše 5%.
U Tajlandu se zna podatak da 70% prihoda od turizma napusti zemlju. Te zemlje, koje su uglavnom siromašne, bez obzira na veliki prihod od turizma, novac odlazi bogatim investitorima i strancima. Lokalci imaju vrlo malo od toga stoga i ne čudi sve veća netrpeljivost prema turistima. Samo im smetaju, a od njih nikakve koristi tj. zarađuje netko drugi.
U Hrvatskoj i europskim zemljama je taj postotak veći prvenstveno zbog privatnog smještaja. Najveći je u zapadnim zemljama jer se tamo uglavnom troši na proizvode iz tih zemalja te u kompanijama koje jesu tamo registrirane.
Najveći dio troška su putovanje i smještaj. Uzmete li izlet na licu mjesta, vodiča, ako kupite domaću robu, hranu ili suvenire, šanse su velike da taj novac ostaje lokalno.
Pogledajmo ostalu potrošnju, recimo na suvenire, kojih je većina „Made in China“, malo ostaje. Šoping je također uglavnom sveden na stranu robu i brendove. Hrana je dobrim dijelom iz uvoza pa i tu malo ostaje. Hrvatska kao turistička zemlja zarađuje bitno manje nego što se misli.
Hoteli i apartmani su opremljeni stranim namještajem i tehnologijom. Stranci troše puno, no malo ostaje lokalcima. Od onih silnih desetak milijardi eura prihoda, kolika je stvarna zarada? 10%? 15%? Ne znam, nisam nigdje pronašao taj podatak. Ako netko zna neka javi. Najviše zarađuje država kroz PDV.
Zašto je „Leakage“ problem?
Zato što lokalna zajednica živi na mjestu gdje dolaze turisti. Ona se mora suočiti s organizacijski problemima odvoza smeća, medicinske skrbi, javnog prijevoza, vatrogasaca, policije i svih ostalih komunalnih službi za puno veći broj ljudi nego što ih ima tijekom godine. Neka mjesta narastu i po deset puta za sezone. To sve plaćaju lokalci iz svog prihoda. Ako je on mali i kvaliteta službi je slaba. Sljedeći problem je vrtoglavi rast cijena u sezoni. Kava, koja je u lokalnom kafići preko zime u koji uđe desetak ljudi dnevno možda 5, 6 kuna, ljeti naraste na dva ili tri puta više. Isto tako restorani, pa čak i trgovine.
Zapamtite, kad drugi put idete na putovanje, na naše more, skijanje, bilo gdje – kupujte lokalne proizvode i jedite domaću hranu. Tada će vaš novac imati puno veći značaj za razvoj lokalne zajednice nego kad trošite na strane brendove piva, sokova ili fast fooda.
Posjetite naš YouTube kanal.
